Honda Prelude e-HEV

Ako imate više od 50 godina možda ćete se sjetiti da je prva Honda Prelude izašla 1978. godine. Bio je to coupe koji je prvi pokazao da Honda ne zna samo raditi male i jeftine aute, poput tadašnjeg Civica koji je pokorio Ameriku svojom cijenom i kvalitetom. Pokazali su da mogu ponuditi i nešto zahtjevnijim vozačima (čitaj spremnima potrošiti nešto više novaca) te se natjecati s američkom V8 konkurencijom okljaštrenom nakon prve naftne krize 1973., a u Europi sa Sciroccom i Caprijem.

Prelude je doživio pet generacija jednu za drugom, a zadnja od njih je stigla 1997. u vidu oštrih linija, 4WS sustava upravljanja i 2.2 V-TEC motora od 185 KS kao konkurent Corradu i Calibri. Kada je izašla ta generacija, svi smo sanjali sjesti u nju i natjerati V-TEC do crvenog područja na mjeraču okretaja. Potpisnik ovih redaka kupio je Renault 5 GT Turbo, jednu od klasičnih jurilica 80-ih, no Prelude je bio nešto drugo… Nitko tada nije mogao ni sanjati da će se na sljedeću generaciju Preludea čekati skoro 30 godina.

Ali, dočekali smo ju. Honda je u međuvremenu nekoliko puta ušla i izašla iz F1, poklonila pobjednički auto i svjetski naslov Rossu Brownu za jedan dolar, napravila četiri generacije Civica Type R, no Preludea nije bilo. I onda, nakon prelaska kompletne Hondine game na hibridne pogone (uz izuzetak zadnjeg Type R-a), odjednom je stigao i novi Prelude. Jasno je da je svim hondašima srce odmah zakucalo brže, jer Prelude nosi veliku odgovornost na sebi i zato Honda nema pravo na grešku. Kada smo vidjeli prve slike oduševljenje je malo splasnulo, ali s iskustvom Civica osme generacije zvanog Nintendo, dopustili smo si zadržavanje finalne ocjene dok ga ne vidimo uživo. I bili smo u pravu.

Novi Prelude je elegantan dvovratni coupe u najboljoj maniri te riječi. Dugi prednji dio, niski vjetrobran, kratka 2+2 kabina i kratak zadnji dio školski su primjer kako pravi coupe treba izgledati. Kada tome pridodamo atraktivna svjetla, male prevjese i nisko težište, jasno je da je pred vama dostojan nasljednik prethodnih Preludea za kojima smo uzdisali u mladim danima.

I unutra je nastavljen dobar dojam, jer je sve podređeno vozaču, a ekrani su za današnje prilike minijaturni, čak i središnji infotainment. Zato skidamo kapu Hondi, jer bi sve veće od ovoga bilo nakaradno u intimnom prostoru zvanom kokpit novog Preludea. Dva prednja sjedala doslovno vas pozivaju da se ubacite u njih. Pozicija vozača je savršena, sve je na svom mjestu, volan je gotovo okomit na podlogu i mami vas na sportsku vožnju.

Straga ima mjesta u najboljem slučaju za djecu predškolskog uzrasta i tako to treba biti. Honda je zadržala tipke i okretne potenciometre za klimu i zahvalni smo im na tome. Između sjedala se nalaze tipke mjenjača, birač modova vožnje (Comfort, GT, Sport i Individual u kojem možete sve podesiti po svojim željama) i velika okrugla tipka S+ kojom odmah ulazite u najsportskiji mod vožnje novog Preludea.

E sad ono najvažnije… U skladu sa svojom politikom, Honda se odlučila napraviti Prelude kao hibrid. To je bio glavni kamen spoticanja u svim raspravama po forumima, jer je to direktno suprotno od svega što bi jedan sportski auto trebao biti. Iako imamo primjera gdje hibridi odlično funkcioniraju kao sportaši (novi 911 GTS recimo), znajući koji je ovdje motor u pitanju (hibrid), kao i mjenjač (CVT) – nismo baš bili optimistični. U laganoj vožnji sve funkcionira odlično, ovjes je udoban više nego smo očekivali i odličan je za vožnju po raskopanom Zagrebu. Volan je direktan, ali malo više feedbacka ne bi bilo naodmet. U postavkama se može podesiti njegova težina i to smo napravili, ili jednostavno prebacite u neki drugi mod vožnje iz Comforta i sve postaje tvrđe i ozbiljnije.

Dvolitreni atmosferac radi u Atkinsonovom ciklusu i kombinira svoju snagu s elektromotorima. Uglavnom služi kao generator, ali ako zatreba uz pomoći spojke spoji se direktno s mjenjačem i tako svu snagu usmjeri na kotače. 184 KS zvuči nevjerojatno slično onoj brojki zadnjeg Preludea od prije tri desetljeća, no način razvijanja snage je potpuno drukčiji. Dok je onaj crpio snagu iz okretaja, ovaj to radi uz pomoć struje i SUS motora. U laganoj vožnji motor je gotovo neprimjetan, a impresionira potrošnjom koja nam se tijekom testa kretala ispod 5,5 litara. Zvuči nevjerojatno, ali tako je. Čak i kad smo se zaputili u Crikvenicu, dijelom po autocesti, dijelom po staroj Riječkoj, potrošnja je ostala ista! Naravno, nismo baš rušili rekorde brzine, ali sigurno smo bili brži od svih električnih koje smo sreli usput.

190 km/h najveće brzine je razočaranje, ali realno, rijetko ćete imati priliku potegnuti iznad toga. Ono puno važnije je ubrzanje koje je malo iznad osam sekundi za standardni sprint do stotke. Još važnije od toga je ovjes, a on je, zajedno s kočnicama, posuđen od najboljeg Hondinog modela – aktualnog i po svemu sudeći posljednjeg Type R-a, što već samo po sebi nosi veliku težinu. I stvarno, Prelude se drži ceste kao žvakača guma, ali šteta je što takav potencijal leži neiskorišten. Preporučamo da čim izađete iz grada prebacite u neki sportskiji mod, jer je u Comfortu je jednostavno premekan i voli „zaroniti“ na kočenjima.

Kada ubacite u Sport+ polugice iza volana prestaju biti kontroler regeneracije i postaju prave poluge mjenjača sa osam stupnjeva. I to funkcionira začuđujuće dobro dok ne prijeđete recimo 8/10 vozačkog angažmana. U tom modu stvarno se ne bi reklo da se radi o bezstupanjskom mjenjaču, jer osjećaj kao i zvuk savršeno prate sve što se događa s lijevom ili desnom polugicom. I koliko god to dobro radilo, ostaje žal za propuštenom prilikom koju Honda još možda stigne ispraviti.

Vjerujemo da je ovaj hibridni Prelude dovoljan za 80 % kupaca, ali kako je Lexus imao hrabrosti i napravio LC kao hibrid, ali i ponudio čisti V8, tako bi i Honda trebala složiti neku Type R inačicu s motorom i ručnim mjenjačem iz Civica, jer njegovih 320 KS i tri ispušne cijevi bili bi mokar san svakog ljubitelja Honde diljem svijeta. Ovako možemo reći da je Prelude bolji nego smo očekivali, ali ostao je za jedan korak kratak do ostvarenja svog punog potencijala.

Za: izgled, ergonomija, nevjerojatna ekonomičnost, solidne performanse, osjećaj u vožnji
Protiv: nedostatak jače Type R izvedbe