Alfa Romeo Tonale 1.5 175 MHEV Sport Speciale

Kada smo prije četiri godine pisali o Tonaleu, rekli smo da se radi o modelu koji će sigurno biti jedan od temelja prodaje Alfa Romea. 100.000 prodanih primjeraka kasnije jasno je da smo bili u pravu, no jesu li to brojke koje zadovoljavaju upravu Stellantisa, ostaje da se vidi. Činjenica je da Giulia još živi, kao i Stelvio te da se priprema Giulietta, a odustajanje od 100 % prelaska na struju govori da razum nije skroz napustio Stellantisov trust mozgova.

Kad govorimo o redizajnu Tonalea, mora se dobro zagledati da se primijeti razlika između starog i novog modela. Najlakše ćete ju primijetiti po premještanju prednje tablice u sredinu, ispod Scudetta, a oni oštrijeg oka primijetit će i manje prevjese za još više dinamike, dok su karakterne oznake poput dugog prednjeg poklopca i zaobljenih linija zadržane i na novom modelu. Naravno, ostao je i karakterističan svjetlosni potpis koji je sigurno jedan od najuspješnijih uopće.

U unutrašnjosti su stvari jednako tako modificirane, blago i s ukusom, bez pretjerivanja. Naslijeđe Alfa Romea ipak diktira neke stvari, i za razliku od BMW-a recimo, Alfa drži do tradicije da je vozač u centru pažnje i da je sve podređeno njemu. Isto tako cijenimo suzdržanost po pitanju ekrana, kako po broju tako i po veličini, jer Alfa ne želi biti gadget za IT-evce, već za one koji nešto znaju o automobilskoj povijesti.

Svakako kod interijera treba pohvaliti i fizičke tipke za klima uređaj koje olakšavaju upravljanje njime i dok vozite, bez da se zabijate u izbornike na središnjem ekranu. Ispred vozača je ekran ukomponiran u klasični dvogled oblik instrumenata iz Alfine povijesti, a ako želite totalni retro dojam, možete u menijima pronaći i layout s brojkama kakve su bile 70-ih godina prošlog stoljeća. Ipak, ono najvažnije pred vozačem je svakako volan. Start-stop gumb na njemu preuzet je direktno i bez srama od Ferrarija, kao i ergonomija. Tu svakako moramo spomenuti i velike, fiksirane metalne poluge za izmjene brzina iza volana, koje također vuku porijeklo iz Maranella. Već po tom detalju jasno je da je Tonale napravljen za vozača koji zna što želi i po tome se razlikuje od milijun ostalih generički složenih interijera kakve danas viđamo, od premium brendova pa naniže.

Kada pritisnete tipku na volanu i Tonale se probudi, u unutrašnjosti se motor gotovo ni ne čuje. To govori o odličnoj zvučnoj izolaciji i pažnji koja je posvećena kvaliteti izrade, tim više što se motor vani čuje puno bolje nego što bi očekivali. Zdravi grleni zvuk od „lera“ pa naviše isto tako podsjeća na Alfe kad su se za opskrbu motora benzinom brinuli dvostruki Weberi. Prava je šteta što u kabini nemate taj dojam. Ubacivanjem u Drive na sada okretnom biraču (umjesto ručice koja je bila u prethodnom modelu) krećete.

Hibridni sustav sastoji se od četverocilindričnog benzinskog motora i elektromotora koji se nalazi u mjenjaču. Sva manevriranja i kretanja obavljaju se na električni pogon, sve dok jače ne nagazite pedalu gasa ili pak prebacite u Dynamic mode na DNA sustavu. Ono što smo zamjerali kod testa prvog Tonalea ostalo je i dalje prisutno. Hibridni sustav kao da nije usklađen, jer elektromotor pokreće parne stupnjeve prijenosa u mjenjaču pa se kretanje s mjesta odrađuje u drugoj brzini. Što je OK ako krećete skroz lagano sa semafora, ali ako želite izvući bar malo više života iz tih 175 KS, onda se Tonale zbuni i zastane, prebaci u prvi stupanj prijenosa i sve zajedno izgleda prilično konfuzno za vozača, ali i suputnike. Elegantno kretanje s pola gasa jednostavno nije izvedivo u Normal modu koji ćete ipak najviše koristiti, posebno u gradu. Stvari se poboljšavaju ako prebacite u Dynamic mod, jer tada motor radi uvijek i kretanje se obavlja u prvoj brzini, ali svejedno bi se ta sinergija između termičkog i elektromotora morala bolje odraditi.

Ono gdje Tonale blista za razliku od uglađenog starta jest vožnja zavojitim cestama. Već smo rekli da je dosta toga preuzeto iz Ferrarijevih modela. Ista stvar je i s volanom koji je (pre)lagan i iznimno direktan. Svatko tko je vozio bilo koji Ferrari od F430 naovamo, znat će o čemu pričamo. Tonale prati svaku vozačevu zamisao i pretvara ju u trenutnu reakciju na cesti. Nemoguće ga je voziti s laktom kroz prozor dok druga ruka prtlja po telefonu, jer svaki pa i najmanji pomak volana se manifestira s metar pomaka lijevo ili desno. Idealno za angažiranu vožnju po magistralnim cestama, malo manje idealno na autocesti, jer treba biti 100 % koncentriran na vožnju (što i nije loša stvar, ali smo se odvikli od nje).

U zavojima do izražaja dolazi još jedan adut, a to je ovjes. Dok svi crossoveri nude kompromise po pitanju vožnje, kod Tonalea tog nema. S redizajnom je još proširen trag kotača za još bolju stabilnost. Nakon par stotina metara jasno je da je ležanju na cesti posvećena posebna pažnja, a kad prebacite DNA u Dynamic, volan dobije na „težini“ i sve djeluje još skladnije.

Ukratko, Tonale je pravi vozački auto i da nema tog nesretnog detalja oko neusklađenosti dvije vrste pogona bio bi apsolutno najbolji crossover svoje klase. I ovako ima puno toga što mu ide u korist, od neprijeporno savršenog izgleda, posebno u ovoj kombinaciji boja, savršene ergonomije u kabini pa do upravljivosti i ponašanja u brzoj vožnji.

Testni model je top izvedba u ponudi pa kod njega dobijate i odlična LED Matrix svjetala koja snažno i adaptivno osvjetljavaju cestu ispred vas. Sve ostalo što bi mogli poželjeti također je uključeno u cijenu od 43.990 € koliko košta testirani model. Malo ili puno? Obzirom na izgled, karakter i vozna svojstva, skloni smo reći da je to OK cijena. Prostora za poboljšanje još ima, ali ako se želite istaknuti u moru jednoličnih SUV-ova i crossovera, Tonale je idealan izbor.

Za: izgled, ergonomija, upravljivost, stabilnost u zavojima
Protiv: neusklađenost hibridnog sustava, za naše ceste dosta tvrd ovjes s 20“ kotačima