Toyota C-HR 1.2 Turbo 116 C-ult
Tekst: Goran Vrhovec

Dugo je vremena prošlo otkad je jedna Toyota pobuđivala toliko pažnje na cesti kao C-HR. Kad bolje promislimo, čak ni sportski GT86 kojeg se rado sjetimo nije bio takva senzacija za sve ostale sudionike u prometu. Očito su i u Toyoti konačno shvatili da danas dizajn prodaje sve, a sve ostalo je manje bitno.
Iako to naravno, obzirom da je riječ o Toyoti nije jedini argument. Svaka Toyota radi se da uz osnovno održavanje prelazi 300.000 km i to je ono što njeni kupci oduvijek cijene. „Tankaš i voziš“ filozofija je koja već više od pedeset godina funkcionira, ali vremena se ipak mijenjaju kao i kupci. Ni konkurenti ne spavaju, već nemilice na tržište izbacuju sve atraktivnije modele. Stoga je netko pametan u Toyoti odlučio iskoračiti iz uobičajenog toka i na cestu staviti C-HR. Zadnji put da je neki koncept u gotovo nepromijenjenom izdanju s izložbenog podija nekog svjetskog salona zaživio na cesti bio je Peugeotov RCZ i očito je došlo vrijeme da se proizvođači jednostavno moraju orijentirati na nesvakidašnje odluke, ali i dizajne ako se žele istaknuti iz gomile.
Tako je nastao CH-R, prvo koncept da ispita reakcije publike, stručne i potrošačke na pariškom salonu 2014. Dizajneri su ovaj put imali odriješene ruke napraviti auto kakav misle da će se dopasti modernoj publici. Kako je ovaj segment crossovera eksplodirao zadnjih godina, ne čudi da su napravili upravo konkurenta Qashqaiu i ostalim već etabliranim modelima te kategorije. Sam naziv C-HR dolazi od Coupe-High Rider, odnosno izdignutog coupea, što njegove linije itekako potvrđuju usprkos peterim vratima.
Upravo je povišena karoserija jedan od glavnih aduta, posebno kod ljepšeg dijela vozačkog korpusa zbog bolje preglednosti i osjećaja sigurnosti koji takva pozicija sjedenja pruža. Izrazito zašiljena bočna linija daje mu agresivan izgled s boka, a to samo potvrđuju i linije prednjeg dijela koje kao da su došle s nekog Lexusa. C-HR platformu dijeli s novim Priusom iako je za C-HR ispočetka bilo zamišljeno da nastane iz Yarisa. Ipak, odluka je pala na veću i zreliju TNGA platformu, uz određene modifikacije kako bi se dobile tražene dimenzije, ali i postiglo da C-HR ponudi potpuno novo zadovoljstvo vožnje koje tako kronično nedostaje kod ostalih Toyotinih modela.
Kakav je iznutra?
Interijer nastavlja priču izvana i za to nemamo nego riječi pohvale. Potpuno novo oblikovanje, hrabro i atraktivno izvedena komandna ploča te središnja konzola, kao i dijamantni motiv koji se osim izvana provlači i u unutrašnjosti djeluje otmjeno. Materijali su za svaku pohvalu, vidi se značajan odmak od recimo Corolle i sličnih modela pa C-HR s pravom očekuje i kupce veće platežne moći. Usprkos coupeovske linije, mjesta u kabini ima dovoljno za sve profile vozača, a čak i straga iako se to ne bi očekivalo ima dovoljno mjesta i za dva odrasla putnika. Ako su preko 1.80 m onda bi im mogla zasmetati spuštajuća linija krova, no veću nelagodu izaziva vrlo široki C nosač koji uz visoku liniju prozora garantira osjećaj straga kao prvi Audi TT. No, ni vozač nije presretan zbog toga jer C nosač stvara prilično veliki mrtvi kut pa je konstantna uporaba vanjskih retrovizora obavezna i više nego inače.
Kakav je u vožnji?
Što se tiče motora, tu nećete imati puno razloga za razbijanje glave. U ponudi su samo dvije varijante, benzinac 1.2 turbo s prednjim pogonom od 116 KS kakav znamo iz Aurisa i ručnim mjenjačem od šest brzina ili CVT mjenjačem i pogonom na sve kotače te hibrid s CVT mjenjačem i pogonom na sve kotače. Dizeli su ispali iz Toyotine jednadžbe, barem što se C-HR-a tiče jer bi po njihovim podacima 3/4 prodanih C-HR-a trebalo biti s hibridnim pogonom. Kada znamo što to nosi sa sobom, sretni smo da nas je zapao 1.2 turbo benzinac s ručnim mjenjačem. Osim što je osjetno jeftiniji (kreće od 163.900 kn, za razliku od hibrida koji je više od 30.000 kn skuplji), svakako nudi puno bolji doživljaj u vožnji. A kada su se inženjeri već potrudili stvoriti vozački auto, onda je zaista nepotrebno „ubiti“ sve to dobro s konstantnim „kvocanjem“ CVT-a koji se pri ubrzanju zapikne blizu najvećeg broja okretaja i tamo stoji dok auto polako konstantno ubrzava.
Nikada nećemo shvatiti poantu takvih mjenjača i razloge zašto se japanci toliko trude uvjeriti sve Europljane da je to bolje rješenje od nekog automatika s dvije spojke kakav recimo ima Hyundai Ioniq. Ili se Japancima jednostavno ne da gnjaviti, jer znaju da njihovo najveće tržište, a to je SAD ionako ne razumije razliku između mjenjača niti ih to zanima. Njima je super da mogu reći da imaju hibrid, automatik i to je jedino bitno.
Srećom, mi još nismo na tom nivou, nama auti predstavljaju puno više od pukog prijevoznog sredstva i zato smo vrlo zadovoljni da je ručni mjenjač za C-HR prilično dorađen. Skraćeni su hodovi, povećana preciznost, ali i sam osjećaj „šaltanja“. Za one nevične uporabi svih triju pedala odjednom i tehnike prsti-peta, ako stisnete prekidač IMT (Intelligent Manual Transmission) time ustvari aktivirate automatski međugas koji pomaže prilikom brzog „šaltanja“ naniže, ono što vještiji vozači rješavaju tehnikom prsti-peta. Sportski dojam koji daje izgled, kao i kokpit podređen vozaču te mali i precizan volan svakako gode svakome tko imalo voli voziti. Za pravi dojam trebalo bi barem još pedesetak konja više jer bi tada bilo puno lakše isprobati i granice ovjesa, dok ovako C-HR djeluje vrlo solidno i sigurno izvršava zadatke koje mu daje vozač.
185 Nm koliko razvija ovaj motorčić dovoljno je za grad i ugodnu vožnju otvorenom cestom, ali ništa više od toga. Za ubrzanje do stotke mu treba 11 sekundi, što znači da za temperamentniju vožnju ga stvarno treba stiskati. Linija okretnog momenta zahvaljujući turbu je na vrhu već od 1500 okretaja, što je svakako dobro jer je u ubrzanje dostupno u svakom stupnju prijenosa, ali ipak nam je nedostajalo potiska u leđa koji ovaj auto svakako zaslužuje.
Trebam li ga kupiti?
Ako tražite gradskog šminkera, s C-HR-om ne da nećete pogriješiti već ćete pogoditi „u sridu“. Toliko pažnje na cesti već drugo nismo izazvali ničime na četiri kotača, a o ponosnim vlasnicima drugih Toyota koji su nas zaustavljali i ispitivali da ne govorimo. Očito je pokus s dizajnom uspio. U kvalitetu i trajnost ne treba sumnjati, no nama ipak nedostaje neka treća izvedba s malo jačim motorom koja bi podarila temperament C-HR-u kakav on i zaslužuje.
Za: privlačan i atraktivan izgled, dobro ponašanje u vožnji, dobar ručni mjenjač
Protiv: preslab motor, nepreglednost straga