Toyota Land Cruiser Executive 2.8 D-4D 204

Još prije dvadesetak godina, prilikom predstavljanja tadašnjeg model Land Cruisera tadašnji direktor Toyota Croatie govorio je na press konferenciji da Toyota radi aute i Land Cruiser. U dva desetljeća puno toga se promijenilo u auto industriji pa iako Toyota sada nudi puno SUV-ova i crossovera, ove riječi i dalje najbolje opisuju što je Land Cruiser za Toyotu.

Predstavljen prije punih sedamdeset godina odmah je stekao reputaciju neuništivog i prije svega pouzdanog terenca koji je odmah bacio u sjenu puno poznatije Land Rovere i Jeepove. Znamo da je puno lakše doći na vrh nego ostati na njemu pa sa svakom novom generacijom Toyota mora iznova „otkrivati“ toplu vodu da bi taj imidž ostao i dalje. Stoga nas ne treba čuditi da kad god vidite neke snimke vožnje po pustinjama i divljanja bogatih arapskih šeika po dinama da se uvijek koriste isključivo Land Cruiserima.

Nova, peta generacija donosi potpuno novi izgled, više kockast i utilitaran nego što smo navikli. Impozantnih dimenzija i visine (sjedite otprilike na razini onih u tramvajima), Land Cruiser na prvi pogled daje do znanja da je stvoren za funkciju, a ne šminku. Iako će možda mnogi pomisliti kako se radi o još jednom šminkerskom SUV-u, teško da bi mogli biti dalje od istine.

Prije svega, za to mu nedostaje elegancije. Novi, „ćoškasti“ izgled novog LC-a teško se može mjeriti s fluidnim linijama nekog Range Rovera, no kockasta karoserija, iako pozamašna (4.93 m duljine i 1.98 m širine te 1.92 m visine) jednom kad se naviknete omogućava dosta laganu vožnju i po gradskim gužvama. Naravno, parkiranje i manevriranje na malim prostorima nije njegov forte, ali to mu ni nije namjena. Kad ste zadnji put čuli da neki današnji auto nema samonosivu karoseriju, već klasičnu šasiju? E pa upravo ta stara škola najbolje pokazuje za koje svrhe je stvoren LC.

U unutrašnjosti ista priča. Ulazak na visoka sjedala nije baš jednostavan i najbolji je način (za vozačko sjedalo) staviti lijevu nogu na stepenicu, primiti se lijevom rukom za držač na A nosaču i desnom nogom zakoračiti u kabinu. Za suvozačko mjesto je naravno sve obratno. Jednom u kabini zateći će vas prostranost i kvadratni dizajn svega koji se nastavlja i na vanjski izgled.

Materijali su vrlo dobri, ali opet, nema šminke i fancy gadgeta. No, zato bi pogled na središnju konzolu i sve tipke koje se tamo nalaze mogao nekog baciti u očaj, jer postoji toliko opcija modova vožnje i pogona da se vrlo lako pogubiti.

Naravno, u 99% slučajeva najbolje je samo odabrati program vožnje i pustiti LC da radi svoje uz pomoć stalnog pogona na sve kotače. Ako se zaputite malo dalje od ceste, tamo gdje auti inače ne idu, mnoge od ovih stvari koje vidite dobro će vam doći.

Od reduktora pogona, preko blokade centralnog ili stražnjeg diferencijala pa sve do otkopčavanja stabilizatora kako bi se kotačima dalo još 10% više hoda na vrlo neravnom terenu, sve govori da je i novi LC jedan od, ako ne i najbolji terenac koji se danas može kupiti.

Jednom kada krenete na vožnju odmah će vam biti jasno sve što smo rekli o staroj školi proizvodnje automobila sa šasijom. Dojam čim krenete je prilično kamionski. Volan je indirektan, motor je glasan kao što i priliči četverocilindričnom dizelu velike zapremine. Iako zvučna izolacija pomaže, tražite li uglađenost vožnje onda morate tražiti dalje. Rado bismo vidjeli neki šesterocilindraš u LC-u, ali za to su šanse nikakve, jer dizelaši ionako još samo postoje u LC-u i Hiluxu (a njih EU direktive ubijaju s CO2 i NOx regulativom). Do kad će te EU gluposti trajati ne znamo, ali čini se da prodajni rezultati za 2024. godinu najbolje pokazuju što europski kupci misle o zelenoj agendi i guranju struje u sve segmente auto industrije. No, to su neke druge priče, nas zanima LC.

Sa svojih 204 KS 2,8-litreni motor omogućava ubrzanje do stotke za 10.9 sekundi. To je pola sekunde sporije od prošlog modela koji je imao isti motor. Dodatna težina ipak se osjeti, no zato može povući prikolicu od 3.5 tone, što znači da je njegovih 500 Nm dovoljno da pokrene cijeli „vlak“ od šest tona, jer prazan LC na vagu donosi 2330 kg. Još kad tome dodamo reduktor, jasno je da je LC usprkos težini jednostavno nezaustavljiv na terenu ili kroz vodu (prolazi dubinu vode od 700 mm bez problema).

Jedini nedostatak za pravi off road su naravno gume na kojima dolazi. Radi se o cjelogodišnjim Dunlopicama koje su se pokazale dobro na suhom pa čak i na mokrom, ali za snijeg ili pravi off road ćete ipak morati odabrati nešto robusnije. I dok se izvan ceste snalazi kao riba u vodi, na asfaltu stvari nisu tako jednostavne. Na dobroj podlozi vožnja je mirna, a cjelokupan dojam koji imate jednostavno vas motivira na mirnu vožnju. Poskakivanje na rupama u asfaltu karakteristično je za aute sa šasijom i ovakvim ovjesom pa ako mislite kupiti LC da bi se šminkali po gradu – razmislite opet.

Iako mu aerodinamika nije jača strana, kao ni osjetno veća masa, LC zahvaljujući novom osambrzinskom mjenjaču zadržao je štedljivost po kojoj ga pamtimo. Prosječna potrošnja na testu kretala se nešto malo iznad deset litara dizela na 100 km. S obzirom da mu u tank stane 87 litara, jasno je da s autonomijom nema problema i da će razni hibridi, benzinci (da ne spominjemo strujiće) još dugo gledati u leđa LC-u kada govorimo o off road vožnji i toj kategoriji vozila.

Što reći na kraju? Land Cruiser i dalje je mjera za terenska vozila, u to nema sumnje. Koliko je prilagođen našim cestama to je pitanje, no onaj tko će izdvojiti minimalno 92.000 eura za njega koliko košta osnovni model i preko 100.000 za sve ostale izvedbe, vjerojatno zna zašto mu treba. Ima ljepših, bržih, okretnijih „terenaca“ to je sigurno, ali kada stvari zaguste, i kad zatrebate off road sposobnost kombiniranu s pouzdanošću u svim uvjetima, onda se malo što može mjeriti s Land Crusierom.

Za: prostranost, briljantan na off roadu, bogata oprema, štedljiv motor
Protiv: prosječne performanse, kamionski osjećaj vožnje, glasan motor, cijena