Toyota C-HR Hybrid GR Sport Premium Pack

Godinu dana je prošlo otkad smo pisali o novom C-HR-u. Prvi Toyotin auto nakon dugo vremena koji je uspio ne samo po standardnim pitanjima kvalitete već i dizajna, dokazao je da je kupcima, posebno europskim izgled automobila barem jednako važan kao i njegova kvaliteta.

Crossover C-HR (Coupe High Rider) nastao je prokušanim receptom na bazi Yarisa i napravio je pomutnju kada se pojavio. S obzirom da se radilo o vrlo avangardnom obliku, tu nije bilo puno mjesta ni potrebe za nekim promjenama. Kod osvježivanja je baza stavljena na interijer i mogućnosti konekcija u skladu s posljednjim trendovima. Ipak, izvana do izražaja dolaze kontrastne boje crvena i crna koje se vrlo dobro nadopunjuju i naglašavaju vrlo mišićave linije CH-R-a.

Iako malen dimenzijama (svega 4.3 m), zahvaljujući izdignutoj karoseriji i pozamašnim kotačima od 19“, CH-R djeluje vrlo robusno, a istovremeno i sportski. Dinamične linije vrlo dobro se slažu s LED svjetlima koja mu daju prepoznatljiv svjetlosni potpis u mraku. Očito je da su u Toyoti odlučili poslušati svoje kupce i pokušali privući nove, posebno mlade.

U interijeru zbog toga dominira središnje smješten ekran infotainmenta koji nudi Apple CarPlay i AndroidAuto konekcije te JBL audio sustav s devet zvučnika koji će zadovoljiti i one izbirljivije po tom pitanju. No, dok će u glazbi uživati svi, vozač bi trebao biti onaj kojem će biti najljepše, barem kada je nešto s oznakom GR u pitanju. Gazoo Racing ili motorsport odjel koji brine za pripremu natjecateljskih modela Toyote u WEC-u i WRC-u trebao bi biti dovoljan mamac za očekivanje pravog doživljaja za volanom.

Kako taj osjećaj kreće već od ulaska u kokpit, profilirana sjedala presvučena alkantarom svakako djeluju primamljivo, kao i sportski profiliran upravljač. Na prednjim sjedalima osjećat ćete se vrlo ugodno bez obzira na vašu visinu, dok će putnici straga ipak imati prigovora, osim ako nisu djeca u pitanju. Lijep coupeovski krov odlično izgleda bočno, ali sa sobom vuče i neke negativne posljedice, a to je nedostatak prostora za glave ako se radi o (višim) odraslim putnicima. Isto tako vrlo mali prozori na stražnjim vratima pojačavaju dojam tmine na stražnjim sjedalima pa su neki komentirali da se na zadnjim sjedalima osjećaju kao u podmornici. No djecu to sigurno neće smetati, a ako ih nemate, onda vas ionako briga za drugi red… S 377 litara zapremine u prtljažniku ni nešto dulji boravak izvan grada neće biti problem.

U skladu sa sportskim pedigreom kakav bi jedan model sa oznakom GR trebao imati, logično je da je pogonski sklop u ovom C-HR-u najjači mogući pa testirani model pokreće hibridni pogonski sklop ukupne snage 184 KS. Nije to brojka od koje se pada u nesvijest, posebno ako znamo da Yaris GR ima 265 KS, ali to je druga priča. Motor od dvije litre i 190 Nm svojeg okretnog momenta zahvaljujući sinergiji s elektromotorom ubrzat će 1.4 tone teško vozilo do 100 km/h za 8.2 sekunde. To nije loš rezultat i u skladu je s očekivanjima obzirom na izgled ovog C-HR-a. Najviše će pojuriti 180 km/h, ali to ionako nije bitno jer će vas CVT mjenjač razuvjeriti od takvih pokušaja. Naravno, i dalje mislimo da je CVT nespojiv s bilo kojim automobilom koji bi trebao biti tzv. vozački auto. Da, brojke koje se ostvaruju nisu loše, ali doživljaj u vožnji jednostavno nije onakav kakav bismo htjeli.

Osjećaj nepovezanosti motora s kotačima najmanje se uviđa prilikom lagane vožnje, jer uz pažljivo doziranje gasa taj nedostatak gotovo se i ne primjećuje. Od semafora do semafora vozit ćete se više na struju nego na benzin i zahvaljujući tome uživati u malim troškovima. Potrošnja se kreće oko pet litara u takvoj vožnji i stvarno u tom kontekstu C-HR GR odlično služi svrsi. Sama vozna svojstva također nisu loša, volan je precizan i direktan, relativno nisko težište donosi benefite u vožnji zavojitim cestama i u teoriji sve je OK. Ali u praksi, opet taj CVT uspješno „ubije“ sav dobar rad inženjera. Ako na toj istoj zavojitoj cesti sustignete neko sporije vozilo, kod pretjecanja ćete dobro nagaziti gas, motor će zaurlati i C-HR će krenuti naprijed.

Ali okretaji koji su otišli u nebo nisu se odmah pretvorili u brzinu okretanja kotača i taj „delay“ u isporuci snage te karakter skutera jednostavno su nespojivi za bilo koga tko voli vožnju. Ručni mjenjač je passe kada su hibridi u pitanju, ali Hyundai pokazuje kako se to radi sa svojim odličnim mjenjačem s dvije spojke (da ne gledamo skuplje modele poput Mercedesovih hibrida, Infinitija i sličnih). Šteta je što čak ni GR izvedba nije po tom pitanju napredovala od standardne.

Ako vas takav karakter razvijanja snage ne smeta, onda će C-HR savršeno zadovoljiti sve potrebe. Od zanimljivog i atraktivnog izgleda, preko niskih troškova eksploatacije uz vrlo solidne performanse i nisku potrošnju. Ali kao vozački auto, jednostavno to nije to.

Za: dizajn izvana i iznutra, solidne performanse, materijali, kvaliteta, audio sustav, niska potrošnja
Protiv: mjenjač, malo klaustrofobičan osjećaj na stražnjim sjedalima