Opel Frontera GS 1.2 Hybrid 145

Kada smo početkom ljeta bili na predstavljanju nove Frontere (nakon 20 godina pauze Opel je pametno iskoristio poznato ime iz svoje prošlosti), napravili smo i prve kilometre s njom. Novi SUV iz Stellantis grupacije dijeli platformu i motor s brojnim modelima blizancima francuskih i talijanskih korijena, no ovaj put s dozom njemačkog „štiha“.

Zna se da kod nas još uvijek vrijedi ona stara „da žena može biti sa sela, ali auto mora biti iz Njemačke“. Iako se zapravo Frontera proizvodi u Slovačkoj, a pokreće ju francuski pogonski sklop, ipak je riječ o autu iz pradomovine automobila, što naši kupci i dalje izuzetno cijene. I ne samo oni, jer u samoj Njemačkoj prodajne brojke nadmašile su sva očekivanja pa su prezentacije za ostala tržišta odgađana da bi se prvo namirilo domaće tržište, gdje su sjećanja na prvu Fronteru očito još svježa i pozitivna. Uz to, činjenica da Frontera dolazi s osmogodišnjim jamstvom (!) sigurno nije naštetila tom rezultatu, kao ni mogućnost doplate trećeg reda sjedala ako za time imate potrebe.

Upravo to porijeklo Frontere sigurno će kod nas biti velika prednost u odnosu na braću i sestre blizance Frontere. Ipak, ne radi se o pukom rebrandingu istog modela, već Frontera ima dovoljno svojih individualnih kvaliteta koje je jasno distanciraju od bliskih srodnika. Prvenstveno tu mislimo na izgled koji je sprijeda tipično opelovski sa svim atributima koje vezujemo s novim generacijama Opelovih modela.

Crni vizor se toliko ne ističe na crnoj karoserije, ali zato LED svjetla itekako ostavljaju utisak (uz sjajne karakteristike u noćnoj vožnji). S duljinom od 438 cm, Frontera se idealno smjestila iznad Mokke, a ispod starijeg brata Grandlanda. Te kompaktne dimenzije savršene su za gradsku vožnju, a 460 litara prtljažnog prostora dovoljna su za putovanja. U interijeru dominiraju dva 10“ ekrana, jedan ispred vozača za praćenje svega bitnog za vožnju, drugi u sredini kao središte infotainment sustava.

Svakako treba pohvaliti da se klima uređajem upravlja pomoću fizičkih tipki, a ne kroz izbornike na ekranu. Druga stvar koja ne upada odmah u oči, ali ju osjetite čim sjednete u Fronteru su sjedala, koja su po dobroj Opelovoj tradiciji dobila posebnu pažnju što se i osjeti već nakon prvih par metara. Na tome smo posebno bili zahvalni, jer smo s našom Fronterom išli sve do Münchena.

Pogonski sklop testirane Frontere bio je dobro poznati hibrid kod kojeg je glavni 1,2-litreni trocilindrični turbo benzinski PureTech motor treće generacije (na kojoj su konačno ispravljeni svi nedostaci iz doba Peugeota i Citroëna) i koji u kombinaciji s elektromotorom razvija 145 KS. Za prijenos snage na kotače zadužen je automatski mjenjač s dvije spojke i šest stupnjeva, koji je idealno rješenje za gradske gužve kada Frontera i do 50% vremena provodi u električnom modu vožnje. Tada je i potrošnja zaista niskih pet litara.

Ako se pak krećete autocestom kao što je kod nas bio slučaj, računajte s prosjekom od oko šest litara (ZG-München-ZG kod nas je bio 5.9 litara). Da realističnije prikažemo doseg: napunili smo Fronteru (44 litre) na zadnjem MOL-u prije Macelja, stigli u München, proveli dva dana, a rezerva se upalila tek na Bregani pri povratku. To dovoljno govori o štedljivosti i dobroj usklađenosti hibridnog pogona i mjenjača.

Sama vožnja pokazala je da je Frontera idealan suputnik na dobrim cestama gdje dosta tvrd, ali ne i neudoban ovjes odlično drži karoseriju pod kontrolom u zavojima. Zapravo od svih bliskih srodnika, Frontera se najsličnije vozi Alfi Junior. A ono u čemu je nadmašuje su već spomenuta sjedala. Sa sjajnom lumbalnom podrškom i bočnim držanjem, vožnja od skoro šest sati u komadu nije bila nikakav problem i još isto popodne u Münchenu imali smo energije i mišića za šetnju bavarskom prijestolnicom.

Navigacija nas je prije izlaska iz Austrije kod njemačke granice prebacila na lokalne magistralne ceste pa smo dobro upoznali i tu Fronterinu stranu. Obzirom na kvalitetu asfalta, sve je bilo savršeno, od upravljanja direktnim volanom pa sve do stabilnosti u brzim zavojima.

Nakon četiri dana savršenih cesta srednje Europe, tek nas je povratak u Zagreb osvijestio da po nekim stvarima smo još daleko od njih. Naše razrovane prometnice nisu najbolje sjele Fronteri i muku koju je ovjes imao s njima jasno se moglo čuti i osjetiti u unutrašnjosti Frontere. Naravno, to nije greška Opelovih inženjera već naše infrastrukture.

Sve u svemu, više nego intenzivno druženje s Fronterom pokazalo je da prodajne brojke u Njemačkoj svakako nisu slučajne i da je Opel uspio u svom nastojanju da iz zadane šprance napravi prepoznatljiv i atraktivan auto koji će mnogi poželjeti. Još kada dodamo da top model Frontere s hibridnim pogonom od 145 KS košta 25.990€ kod nas, ne bi trebalo čuditi da se i kod nas ponovi taj uspjeh.

Za: dizajn, udobnost, odlična sjedala, niska potrošnja, dobre performanse
Protiv: glasan ovjes na lošim cestama