Mercedes-Benz T-klase 180d A/T Progressive

Tekst: Goran Vrhovec

U sveopćoj pomami za SUV modelima zadnjih godina, neki su klasici po pitanju karoserijskih izvedbi jednostavno nestali ili će biti ukinuti u najskorije vrijeme. Mali kompakti poput Ford Fieste, ili većeg Focusa odlaze u povijest, a slično se događa i s jednovolumenima koje skoro nitko više ne proizvodi. Pa što onda kupiti ako trebate auto koji je praktičan i može prevesti cijelu obitelj s puno prtljage, a ne želite kupiti SUV? Mercedesova T-klasa mogla bi biti odgovor na vaše potrebe.

Baziran na još uvijek vrlo svježem Citanu, no s osjetno više premium naglasaka, iako može poslužiti za pokoju dostavu prvenstveno je zamišljen kao jedini auto u obitelji s kojim se može sve. Odlično će poslužiti za svakodnevnu vožnju djece u vrtić/školu, odlazak na posao, za prevesti popriličnu količinu tereta te na kraju otići i na zasluženi godišnji bez da puno razmišljate o količini prtljage koju ćete uzeti sa sobom. Klizna stražnja vrata na obje strane posebno su praktična na uskim parkiralištima kakvih kod nas ima u izobilju pa će putnici na stražnjoj klupi lakše izlaziti ili ulaziti bez straha od udaranja auta do vas. Treba napomenuti da stražnju „klupu“ čine tri odvojena sjedala, što će posebno cijeniti roditelji troje djece jer svako od njih prihvaća dječje sjedalice.

Duljina od 4.5 metra zakamuflirana je popriličnom visinom od preko 1.8 metara, što je garancija prostranosti u kabini, čak i za najviše putnike. Uz to, pregršt pretinaca od kojih je najveći onaj iznad vjetrobrana naslijeđen je iz teretne izvedbe, jer se u njega spremaju veći papiri poput dostavnica i sl. U svakom slučaju u T-klasi ćete moći ostaviti cijelu hrpu sitnica po raznim spremištima što je posebno poželjno kada su djeca u kombinaciji.

Inače u T-klasi će se brzo snaći svatko tko je vozio neki od novijih Mercedesa. Materijali su osjetno napredovali u odnosu na Citan, a ekran, ventilacijski otvori i drugi detalji jasno pokazuju gdje je otišao vaš novac. U svakom slučaju zvijezda na nosu i na volanu tamo stoje s razlogom i bez obzira na porijeklo, u T-klasi ćete se osjećati jako dobro. Nažalost, kao i u većim Mercedesima, da bi se vozili mirno i bez upliva silnih sigurnosnih sustava prvo morate isključiti neke od njih ako želite voziti kako ste navikli.

U ponudi su benzinski i dizel motori, a kasnije će doći i električna izvedba. Ipak, mi preferiramo dizelaše za ovu svrhu i test je pokazao da smo bili itekako u pravu i da će strujići trebati još puno vremena da bi se mogli po praktičnosti i voznim karakteristikama približiti dizelašima. Od dva dizela u ponudi naš je bio jači, od 116 KS. Nije to neka snaga s kojom možete očekivati sportske performanse, ali u sprezi s odličnim automatskim mjenjačem vožnja ne baš lagane T-klase (1738 kg) bit će više nego zadovoljavajuća.

U gradu se ta težina zapravo najbolje osjeti kad treba napraviti neki nagli manevar, ali temperament motora više je nego dovoljan za startove i prestrojavanja. Možda ne bi naodmet bilo da su iza upravljača polugice za ručno prebacivanje stupnjeva, ali sve u svemu, može se i bez njih. Senzori i kamera za vožnju unazad olakšat će svako parkiranje, iako zapravo zbog kutijastog oblika jednom kada se naviknete, T-klasom je iznimno lako manevrirati.

Na otvorenoj cesti dug međuosovinski razmak jamac je stabilne vožnje, no dosta visoka karoserija zna biti osjetljiva na bočni vjetar. Na duljim relacijama do izražaja dolazi odlična kombinacija motora i mjenjača, što daje i solidne performanse (uz overboost kratkotrajno snaga raste na 121 KS, a okretni moment sa standardnih 270 Nm na iskoristivih 295 Nm). Drugim riječima, to znači da ćete na D1 moći prestići kamion gdje god naiđete na ravnicu od par stotina metara, što smo isprobali i u praksi. Isto tako treba reći nešto i o potrošnji. Recimo samo ovo, da smo na zagrebačkoj zaobilaznici, na popularnim „Plitvicama“ napunili T-Klasu do vrha. Od tamo smo se zaputili u Topusko i vratili natrag do Arene.

Sljedeći dan smo otišli u Liku, iza Donjeg Lapca, na izvor Une, vratili se u Zagreb i T-klasa je još pokazivala doseg od 170 km s tim istim tankom goriva! Pritom moramo naglasiti da smo vozili maksimalno koliko su uvjeti to dozvoljavali, s pretjecanjima i nimalo lakom nogom na autocesti. U praksi to je prevedeno da je potrošnja bila osjetno ispod šest litara, dok je u gradskim gužvama bila malo iznad sedam. Stoga je lako zaključiti da kada bi mi birali izvedbu T-klase, naš izbor bi svakako bio dizelaš.

Iako možda T-Klasa nije ono što zamišljate kada se spomene Mercedes, tjedan dana s njom pokazao nam je da se zapravo radi o vrlo korisnom i upotrebljivom vozilu koje nudi praktičnost, štedljivost i dašak premium klase u kategoriji u kojoj to ne očekujete. Iako cijena od 40.000 eura nije mala, u današnje vrijeme kada svaki bolji kompakt košta jednako, voziti bogato opremljenu trokraku zvijezdu s automatskim mjenjačem i dizelašem u nosu nije zanemariva stvar.

Za: prostranost, praktičnost, kvalitetni materijali, dizajn interijera, automatski mjenjač, štedljiv motor
Protiv: nedostatak polugica mjenjača iza volana, cijena