Hyundai i20 N Performance

Kada je prije par godina Hyundai predstavio svoj prvi pravi performance model – i30 N, javnost i uvijek skeptični auto novinari ostali su više nego ugodno iznenađeni. Iako prva jurilica s N oznakom (sportski odjel Hyundaija, a dolazi od Nűrburgringa gdje se razvijaju ti modeli) nije bila najbrža ni najljepša u svojoj kategoriji, osvojila je srca svih zaljubljenika u vožnju.

Dok svi proizvođači izbacuju sve više politički korektne automobile koji vas uspješno suzbijaju u svim nastojanjima da uživate za volanom, Hyundai je napravio potpuni zaokret i s „huliganom“ na kotačima koji vam uvijek uspije izmamiti osmjeh na lice. Čak dvije N tipke na volanu, potpuna individualizacija postavki volana, ESP-a, besramni ispušni sustav koji puca poput najboljih turbaka iz 80-ih godina, REV matching sustav za automatski međugas (koji se da isključiti ako ga znate i sami upotrebljavati) pa sve do bogate opreme i standardne petogodišnje garancije…

Nakon i30 N i njegovog fastback brata, na red za N tretman stigao je i manji brat – i20. Iako je već prisutan u motorsportu, od WRC-a pa naniže, tek je novi model i20 dobio N izvedbu i za normalno tržište. Nije ga teško prepoznati obzirom na aerodinamičke dodatke od prednjeg spojlera, preko pragova pa do stražnjeg spojlera koji viri iza završetka krova. Crvena linija koja se provlači donjim dijelom karoserije jasno daje do znanja da se ovdje radi o ipak malo drukčijem i20. Isto tako i crni kotači obuveni u posebno „ljepljive“ gume nedvojbeno daju do znanja da iako je riječ o malom autu, da se tu skriva nešto posebno.

Iznutra dominira crno-srebrna kombinacija kože i aluminija. Mjenjač i pedale se tako ističu iz relativnog sivila koje razbijaju dvije plave tipke na volanu, kao i crvena koja služi za aktivaciju ili deaktivaciju REV matching sustava. Sjedala su udobna i dobro profilirana, a zajedno s mesnatim i dobro oblikovanim upravljačem odmah vas navode na grijeh brze vožnje. Veliki centralni ekran je pregledan i odlično služi za pokazivanje svega, no do pravog izražaja dođe tek kad ubacite u N mod. Tada na njemu možete konfigurirati svoje postavke svega ranije navedenog ili pak pratiti parametre rada motora i telemetrije.

U skladu s FIA pravilima za WRC, i20 N pokreće motor zapremine 1.6 litara. Slučajno ili ne, i njegova težina je identična WRC modelu. Uz pomoć turbo punjača motor razvija 204 KS i 275 Nm okretnog momenta. To su vrijednosti na koje smo navikli u toj klasi vozila pa ne čudi da mu je glavni konkurent Ford s Fiestom ST, iako ona ima svega tri cilindra. Tu su još Abarth 595 Competizione (180 KS), Mini Cooper S (178 KS) i VM Polo GTI (207 KS). Kao i veći brat, i20 N ima pravi diferencijal sa zaustavljačem m-LSD, ili kako ga u Hyundaiju nazivaju  – Corner Carving Differential. Svi ljubitelji skijanja znat će o čemu je riječ.

Uglavnom, unutarnji kotač u zavoju zbog manjeg opterećenja i prianjanja ima tendenciju da se zavrti u prazno kod jačeg pritiska na gas, no zaustavljač na diferencijalu to sprečava pa tu snagu usmjerava na vanjski kotač. Rezultat je uspješno i efikasno ispaljivanje iz takvih zavoja bez podupravljanja. Neki proizvođači koriste razne elektronske smicalice kako bi simulirali djelovanje takvog diferencijala, ali nema zamjene za pravu stvar.

Čisti podaci govore da i 20N do stotke treba 6.7 sekundi i da ako ustrajete na gasu (tamo gdje se može) da će pojuriti do 230 km/h. Ono što brojke ne govore je osjećaj koji u svakoj vožnji s malim N-om imate. Motor se pali pritiskom na START gumb i budi se u defaultnom standardnom modu. Već i tada je jasno da se radi o sportašu, jer je zvuk pun i zdrav no okolina i vaši susjedi će svakako cijeniti ako rano ujutro krenete na posao u ovom modu. Da budemo iskreni, nismo se puno vozili tako jer su svijetloplave tipke na volanu vrlo privlačne, a još je privlačnije ono što se događa kada ih stisnete.

S lijevom tipkom odmah prebacujete u puni N mod rada koji sve u autu odmah diže ne na 10, već na 12. Desnu pak možete sami definirati kroz menije i odabrati svoje vlastite preferencije po pitanju zvuka, težine volana, glasnoće ispuha i prostora za igranje koje omogućava ESP sustav.

Bez obzira koji mod odabrali, vožnja neće biti posebno udobna jer je ovjes složen da ga drži na cesti ili stazi, a ne da simulira „luftić“. Mjenjač je ručni i to je još jedan od dokaza da je i20 N rađen za prave vozače. Da, automatski s dvije spojke bi bio mrvicu brži, a imao bi vjerojatno i manji CO2, no očito je da to ne brine odgovorne u Hyundaiu. Od njih bi po tom pitanju mogli dosta naučiti i neki puno prestižniji proizvođači sportskih vozila. Ako netko hoće brzi i zabavni auto, onda ga par grama CO2 sigurno neće odvratiti od kupnje takvog vozila, posebno ako zauzvrat dobiva potpunu kontrolu, pa čak i pravu ručnu kočnicu.

Male dimenzije i startan motor čak i u normalnom modu čine ga idealnim za gradske gužve. Ubacivanja, prestrojavanja i uključivanja u promet odrađuju se bez problema i straha. Ako teško odolijevate N modu, recimo da je i potrošnja ipak manja kada se vozite u standardnom modu, a  sustavi sigurnosti (ako vam nešto znače) su svi uključeni i paze na vas sa svih strana. I dok se tako vozite nađete se odjednom izvan grada ili pred usponom na Sljeme. Odjednom vas i20 N podsjeti da imate i N mod koji bi vam odgovarao za cestu koja je pred vama! Drugim riječima, auto vam sugerira da probudite malog divljaka i da maksimalno iskoristite mogućnosti auta i ceste pred vama.

Brojni „sportski“ auti koje smo vozili  žele vam ubiti svako nastojanje sportske vožnje i užitka (recimo Cupra Formentor sa svojih 310 KS vam sugerira da oduzmete gas ako misli da ste prebrzi…), dok vas N upravo navodi na grijeh. Ako prebacite odmah u puni N mod, automatski se gasi prednja kamera za upozorenje na mogući sudar (fantazija, jer ionako svi ti sustavi u drugim autima funkcioniraju više ili  manje dobro, ali nijedan odlično) i jurnjava može početi.

Možete si konfigurirati i prikaz na ekranu ispred vas, ali to ionako nećete stići gledati ako ga počnete voziti kako treba. Zvuk i pucanje iz ispuha dižu vam adrenalin na 200%, kratki hodovi tvrdog i preciznog mjenjača i vaša desna noga dirigenti su muzike u kojoj treba uživati dok se može. Vjerujemo da će ovakvi auti uskoro biti potpuno ukinuti pod navalom svih „zelenih“ automobila pa tim više skidamo kapu Hyundaiu koji s jedne strane radi neumorno upravo na tome što smo vidjeli i u Münchenu, ali s druge strane radi i na imidžu i brine za sve one kojima vožnja nije nužno zlo već čisti užitak.

Kao i svaku malu jurilicu, i Hyundai i20 N treba voziti kao da ste ga ukrali, jer tada pokazuje ono najbolje. Auto odlično slijedi zadanu putanju i koliko god možda smiješno zvučao naziv diferencijala, stvarno imate osjećaj da se gume urezuju u asfalt. Ako pak olabavite ili potpuno isključite ESP, stražnji kraj će vam izmamiti osmjeh na lice kada počne svoj ples u zavojima. Lako ga je ukrotiti, a kada ga upoznate, na taj način bit ćete još i brži. Iako REV matching odlično radi, mi smo navikli to raditi sami i to je još jedan od razloga zašto nam se i20 N sviđa.

Sve pomoći su vam na raspolaganju, ali ih sve možete i isključiti ako vas u bilo kojem smislu sputavaju u vožnji. Kočnice (320 mm naprijed) bez problema podnose maltretiranje, a koliko su N-ovci mislili na sve govori i činjenica da je kočioni sustav prilagođen i za kočenje lijevom nogom na track-dayevima. Tu je i launch control sustav za maksimalno ubrzanje ako krećete na utrku, bilo na semaforu ili na Grobniku.

Sve u svemu jasno je da je s i20 N Hyundai itekako napravio sjajan i zabavan auto. Manji brat je „pokupio“ sve karakterne osobine huligana kakav je i30 N, uz još par dodataka. Time je dokazao da vozački auti i dalje postoje iako su na samom rubu izumiranja. I zato ih treba kupovati i koristiti jer je pitanje do kada ćemo to biti u mogućnosti.

Za:  izgled, bogata oprema, snažan motor, N modovi, diferencijal, prihvatljiva potrošnja i cijena
Protiv: ovjes malo pretvrd za gradske ulice, spremnik bi mogao biti malo veći