Hyundai i10 1.25 MPI Premium Bi-tone

Tekst: Dubravko Kuleš

Trebate gradski, ili „drugi“ auto u obitelji, ili ste jednostavno vozač početnik i tražite nešto povoljno, jeftino, jednostavno. I nađete –  Hyundai i10. Doduše ne u testnoj, skoro najskupljoj izvedbi nego neku s trocilindričnim motorom i cijenom ispod 100.000 kn. Ne? 90? Ni to ne? Ok, može i za manje od 80.000 kn…

Hyundai je i10 predstavio 2008. godine kako bi na europskom tržištu konkurirao u klasi mini automobila. Težak zadatak za maloga Korejca, no strpljivim radom polako je skidao skalpove konkurentima, a vjerojatno je najveći 2016. u izboru prestižnog britanskog What Car? Magazina skinuvši s trona razvikani VW Up! To nije bio jednokratni bljesak, nego i10 na tom tronu i dalje sjedi. I novi, aktualni i10 nastavlja u tom stilu.

Je li i10 stvarno tako dobar? Je. Testirali smo jednu od najskupljih izvedbi i to s četverocilindričnim 1,25-litrenim motorom i vrlo bogatom opremom Premium čije ime itekako ima smisla, pogotovo u gradskom automobilu. Kao najbliži konkurent nameće se Mitsubishi Space Star, ali Japanac je nekako old school, dok se Korejac razmeće atributima ultra modernoga gradskoga automobila, počevši od dizajna do opremljenosti.

Kakav je iznutra?

Unutrašnjost je već na prvi pogled osjetno prostranija nego bi vanjske dimenzije to sugerirale. Ipak se radi o automobilu dugačkom tek 3,67 m. U testnoj varijanti je bio opremljen dvobojnom karoserijom (jedna od 22 moguće kombinacije) i atraktivnim 16-colnim naplatcima. Crni krov i stražnja zatamnjena stakla se fino međusobno stapaju.

Unutrašnjost je također poprilično atraktivna, doduše s tvrdom plastikom, ali trodimenzionalni oblik saća na armaturi, podnožju ručice mjenjača i oblogama vrata efikasno skrivaju svu moguću pomisao o jeftinoj plastici. S druge strane imamo ugodno debelo kolo upravljača obloženo mekanom kožom. Naravno da i10 ima zaslon osjetljiv na dodir s multimedijom i navigacijom. Svidjelo nam se što je „tablet“ ukomponiran u jednu zajedničku cjelinu s mjeračima i ne ostavlja dojam kao da ga je netko „nataknuo“ na sredinu ploče s instrumentima jer nije znao kako to drukčije riješiti. Zaslon je u vozačevom vidokrugu i kad trebate neku informaciju s njega nije potrebno jače skretati pogled s ceste. Osim toga prolasci kroz menije su jednostavni i intuitivni pa čak i iskoristivi za vrijeme vožnje, uz izuzetak nekoliko manjih ikona. Oko zaslona je smješteno osam fizičkih tipki za još jednostavnije korištenje multimedije. Cjelokupno gledano interijer je vrlo topao, moderan i vizualno ugodan. Uostalom, i10 je dizajniran u Europi.

Na prvi pogled ima dosta prekidača, no niti u jednom trenutku nema zbunjenosti. Automatska klima je odvojena od zaslona tako da je rukovanje temperaturama i smjerovima strujanja zraka jednostavno. Kad se u i10 s Premium opremom pogled spusti niže od automatske klime, prema ručici mjenjača, tu ćete uočiti niz prekidača među kojima i oni za grijanje sjedala i – grijanje upravljača. E, ako to u gradskom autu nije premium…

Male dimenzije znače jednostavno parkiranje koje dodatno olakšavaju parkirni senzori i kamera kao dio serijske opreme. No, interijer je tako oblikovan da može primiti pet (!) osoba uz 252 litre obujma prtljažnoga prostora. Budimo iskreni, tri osobe na stražnjoj klupi nije nešto biste poželjeli niti u većim automobilima, no u i10 se dvije odrasle, čak i iznadprosječno visoke osobe, neće moći požaliti niti na nedostatak mjesta za glavu kao niti za koljena. Uzmemo li za usporedbu cjenovno sličan auto, više prostora nudi samo veća Dacia Sandero.

Kakav je u vožnji?

Kupac i10 može birati između benzinskog motora s tri cilindra snage 67 KS, 4-cilindričnog sa 84 KS ili u N izvedbi 100 KS. Testni je bio ovaj srednji obujma 1,25 litara i pokazao se kao prava „gradska“ mjera, ali prema potrebi i vožnju izvan grada. Ukoliko trebate auto i za međugradske relacije, onda je preporuka ovaj motor.

Ima više snage pri nižim okretajima, nema osjećaja napora, poprilično je tih i uglađen. Problemi se javljaju samo na usponima i kad je opterećen pri pretjecanjima ili međuubrzavanjima te je ponekad potrebno promijeniti i dva stupnja na niže. Na auto cesti nema nikakvih problema s održavanjem brzine u okvirima zakonskih ograničenja pa i dopuštenih tolerancija. Hyundai i10 je ekonomičan auto. Postigli smo minimalnu potrošnju od 4,7 l/100 km, u gradu troši do sedam litara, dok je u gradskom rujanskom kišnom rally petku u kojem se više stajalo nego vozilo 1,25-litreni MPI zatražio 8,3 l/100 km.

Na finom asfaltu je i10 udoban i miran, ali uspješan je ovjes i na gradskim rupama, ležećim policajcima i sličnim gradskim asfaltnim nepodopštinama. Mini gradski automobili zbog svoje kratkoće dosta poskakuju, ali čak i unatoč 16-colnim kotačima i10 je primjer kako to ipak ne mora biti neudobno u carstvu gradskih neravnina. Možemo zaključiti kako se može napraviti dobar i udoban ovjes gradskog auta koji anulira neudobnost 16-colnih kotača i pri skretanju nije poput tijesta nego čvrst i kompaktan.

Osim što je u okvirima mini auta zadovoljavajuće udoban, i10 je poprilično zabavan za vožnju. Zasluge za to ima upravljač s dobrim, konkretnim i korisnim povratnim informacijama. Nije nimalo bezosjećajan, a opet je dovoljno lagan za gradske manevre. Izlaskom na otvorenu cestu i porastom brzine upravljač postaje još efikasniji i krući, a cijelo vrijeme vožnje osjećaj je vrlo prirodan. Mjenjač s pet stupnjeva je ugodan i  precizan, nije naporan u gradu, baš kako ni kočnice koje se fino doziraju u gradskoj stani – kreni vožnji. Pri kretanju je poželjno dodati malo više gasa kako bi se izbjegla mogućnost potencijalnog „štucanja“ motora koje tendira ka gašenju.

 

Trebam li ga kupiti?

 Testni i10 je namijenjen kupcima koji se ni u gradskom automobilu ne žele odreći luksuza poput grijanja sjedala ili automatske klime te će biti spremni platiti nemalih 121.665 kuna za i10 1,25 Premium. Želite li automatski mjenjač, to je još dodatnih 5000 kuna. Sportski duh i u i10 nosi oznaku N i jeftini je 1.700 kuna od testnog auta. No ti primjerci će se prodavati na kapaljku. Za 79.990 kuna može se kupiti i10 s osnovnim paketom opreme Select i trocilindričnim motorom. Možda nije vizualno atraktivan poput testnog ili N-a, ali je nevjerojatno siguran.

Već od osnovne razine svaki i10 je opremljen ESP-om, pomoći pri kretanju na uzbrdici, sustavom LKA za upozorenje o nenamjernom prelasku trake, FCA za detektiranje prepreka i pješaka te za autonomno kočenje u slučaju opasnosti od sudara, sustav detektiranja umora vozača, automatsko upravljanje dugim svjetlima, sustav e-poziva hitnoj službi… Hyundai i10 će vas, ako na vrijeme ne krenete na semaforu, upozoriti blagim zvučnim signalom da je auto ispred vas krenuo. Čini to brzo i puno ugodnije nego vozač iza vas.

Za: dizajn, sigurnosna oprema, kvaliteta izrade, prostranost putničkog prostora i prtljažnika, prirodan osjećaj upravljača, opremljenost, ovjes

Protiv: cijena, nedostatak snage na uzbrdicama