Ford Mondeo 2.0 TDCi Trend Look
Tekst: Goran Vrhovec /Foto: Zrinka Maček
Otkad postoji, Fordov Mondeo mjera je za klasu kada su u pitanju vozne osobine. Svi koji malo dulje pamte sjetit će se reklame za prvu generaciju kada ga vozi Michael Schumacher glavom i bradom, tada još na službi u Benettonu pokretanom Fordovim motorom.
Od tada pa do danas promijenilo se puno toga. Auti su narasli, no za Fordove i dalje vrijedi pravilo da su vozački auti. Stoji li ta tvrdnja i za još uvijek aktualni Mondeo?
Na prvi pogled, elegantne linije prednjeg dijela podsjećaju pomalo hrabro na ni manje ni više nego Aston Martin. Očito je sa zadnjom generacijom Ford htio napraviti odmak od nesretnih usporedbi s neusporedivo lošijom Opelom Insignijom koja je istina, uspjela zavesti dosta kupaca otkad se pojavila. Stoga ni Ford nije mogao zanemariti dizajnerski dio posla i čini se da su u tome uspjeli. Ono što se ne vidi na prvi pogled su njegove pozamašne dimenzije (487 cm u duljinu) i činjenica je da sad ozbiljno koketira s višom srednjom klasom po pitanju prostranosti, što za jednu ovakvu limuzinu može biti samo dobro.
Kupci u ovom segmentu su obično zamjenici direktora ili razni manageri koji puno vremena i kilometara provode u svojim automobilima svaki dan. Upravo zbog toga je važno da je naprijed dosta snažan i štedljiv motor, a da straga mogu sjediti dvije odrasle osobe bez napora ukoliko nakon sastanka idete na poslovni ručak s partnerima. Po svim pitanjima ovaj Mondeo ispunjava sve te zahtjeve, čime predstavlja sjajan odabir za poslovni auto. No, to je sve na papiru, kakve su stvari u praksi?
Prvo što ćete osjetiti kada uđete u Mondeo su vrlo udobna sjedala. Pružaju dovoljno bočne potpore, ali su istovremeno zaista ugodna i za dulji boravak, što ne treba smetnuti s uma u ovoj priči. Podešavanja sjedala i upravljača osigurat će svakome bez obzira na visinu brz pronalazak idealne pozicije. Ergonomija je njemački perfektna, osim par detalja koje Ford tvrdoglavo drži, poput nekih funkcija na desnoj ručici koje inače imamo na lijevoj i slično, no nakon malo navikavanja i to prolazi. Na testu smo imali izvedbu s pet vrata koja je zapravo Fastback. Nudi praktičnost kompakta (skoro pa karavana) uz okretnost i ozbiljnost limuzine. Ford je jedna od rijetkih marki koja se drži te formule tri karoserijske izvedbe i očito je da ima dobrih razloga za to.
Plave kazaljke na instrumentima karakteristične su za sve Fordove novijeg datuma, jedino što nas ipak podsjeća da je Mondeo već u godinama je izgled infotainment sučelja. Radi bez greške i lako je razumljiv za lutanje njegovim menijima, ali grafike više nisu na nivou današnjih modela. To je neminovnost za sve automobile današnjice, jer upravo na tom polju bilježimo napredak iz godine u godinu, a ne iz generacije u generaciju. Zato audio sustav s čak osam zvučnika garantira ugodnu zvučnu kulisu, bez obzira kakve su vaše preferencije po pitanju glazbe. Spomenimo i elegantnu Metalicious boju koja na suncu poprima nježnu champagne notu.
Naš testni model pokretao je vjerojatno najpoželjniji motor u ponudi – dvolitreni dizelaš od 150 KS. U paketu s ručnim šeststupanjskim mjenjačem predstavlja odlično rješenje za sve potrebe koje smo naveli na početku, a ambiciozniji vozači cijenit će ovakvu kombinaciju. Motor se javlja prigušenim zvukom i nema govora o nekom dizelskom kloparanju. Očito je da je i tu napravljeno sve da se putnici osjećaju što ugodnije prilikom krstarenja autocestom, a upravo je ona mjesto gdje se ovaj Mondeo osjeća kao riba u vodi.
Ovjes je standardno dobra kombinacija između udobnosti i dobrog držanja karoserije na zadanoj putanji, bez da dođe do opasnosti po putnike straga. Ovdje svakako treba naglasiti udobnost čak i po lošim podlogama, što je rezultata ovjesa, ali i relativno malih kotača (16“) kojima je bio opremljen testni model. Zbog toga čak ni inače neugodna „jahanja“ cijele plejade različitih uspornika kojima raspolaže naša metropola, neće biti ništa više od udaljenog jedva primjetnog zvuka.
Okretnog momenta motor ima više nego dovoljno i cilj je samo što prije doći do šestog stupnja i krstarenje može početi. Zahvaljujući velikom spremniku i maloj potrošnji (ovisno koliko ste karakterni po pitanju desne pedale) neće biti problem približiti se autonomiji od 1000 kilometara između zaustavljanja na benzinskim crpkama. Peta vrata odlično će poslužiti ako trebate prevesti neku dasku za peglanje ili bicikl. Situacija se nešto mijenja kada se govori o gradskim uvjetima vožnje.
Nemale dimenzije zahtijevaju malo privikavanja, ali lakoća i toliko spominjana udobnost učinit će vas potpuno opuštenim i smirenim. Ipak, ona prepoznatljiva agilnost prilikom ulaska u zavoje malo je podređena udobnosti pa je ovaj Mondeo više limuzina nego neka jurilica. Dio zasluge za to opet ide na relativno „mesnate“ gume koje pokrivaju aluminijske 16-ice pa svoj stil vožnje treba malo prilagoditi „zrelijem“ Mondeu. Mjenjač je i dalje užitak za korištenje, precizan i ugodan iako ne previše brz. No, njemačka solidnost koja zrači iz njega garantira mir po pitanju bilo kakvih briga.
Recimo još koju i o potrošnji. Dvolitraš, osim što ima snage na pretek (jača izvedba od 180 KS zaista nije neophodna za nikoga) zadovoljava se sa 7,3 litara u gradu. Na otvorenom, ako se držite barem približno ograničenja možete smanjiti tu brojku za još dvije litre. To je fantastičan rezultat kada se sve uzme u obzir. A najbolje tek slijedi, jer sve što vidite na slikama ne košta 250.000 kn, ne košta ni 200.000 kn, već ćete za ovakav Mondeo na akciji koja traje morati izdvojiti svega 174.700 kn. Doduše, nećete dobiti i set noževa, ali bez obzira na to, to je 100.000 kn manje nego što bi vas jednako motorizirani Mondeo koštao prije nekoliko godina. Stvarno je teško naći bolji, veći, prostraniji, jači i štedljiviji auto za taj novac. Stoga mirne duše možemo proglasiti Mondeo za best buy u ovoj kategoriji.
Za: izgled, prostranost, udobnost, snažan i štedljiv motor, mjenjač i svakako cijena
Protiv: poprilične dimenzije zahtijevaju malo navikavanje po gradu, ne tako agilan u zavojima kao što je bio prijašnji model