KGM Torres 1.5 T- GDI 2WD A/T Special Plus

Prije nekoliko mjeseci pisali smo o novom adutu kojim KGM, nekadašnji Ssangyong želi uhvatiti dio bogatog SUV kolača. Nakon malog Tivolija, Torres nudi puno ozbiljniju priču za cijelu obitelj i puno prtljage, no ono što ga razlikuje od 90% drugih konkurenata jest tradicija.

Koliko god to čudno zvučalo, za razliku od većine europskih proizvođača koji su u SUV segment ušli isključivo zbog popularnosti SUV modela, Ssangyong je svoju reputaciju stekao davno s Rextonom i drugim modelima s 4×4 pogonom. I dok su za sve ostale SUV-ovi bili samo modni trend, sa Ssangyongom se zaista moglo i uputiti izvan ceste.

Torres nastavlja tu tradiciju i to je vidljivo već na prvi pogled. Robustan izgled koji detaljima nedvojbeno podsjeća na neke poznate off road marke djeluje impresivno na cesti, u što smo se uvjerili nebrojeno puta tijekom tjedan dana. Dimenzije su poprilične  (duljina 4.7 metara, 1.89 u širinu i 1.71 u visinu), ali ono što još više podiže cjelokupan dojam jest izgled pravog terenca. Čak i lažna hvatišta na poklopcu motora ne djeluju pretjerano, dok LED svjetlosni potpis samo dodaje dramaturgiju cijelom izgledu.

Kad se popnete u dosta visoku kabinu (na svojoj najnižoj točci Torres je odmaknut 195 mm od tla) u unutrašnjosti prevladava crna boja, od kože na sjedalima, preko kompletnog kokpita s čak tri ekrana (vozačkog, infotanimenta i posebnog za upravljanje klima uređajem). Ta tama u interijeru je uspješno razbijena srebrnim detaljima s dobrom dozom za mjeru ukusa. Torres ne djeluje premoderno u dobrom smislu te riječi, jer nije namijenjen kao šminkerski dodatak već pouzdani suputnik na dugim i zahtjevnim putovanjima.

Na volanu se još kočoperi Ssangyongov logo, a sve oko vas djeluje kao solidno okruženje koje će vas ugostiti na najbolji način. Mjesta ima u izobilju pa je tako nas četvero odraslih bez problema odradilo vikend izlet u Pulu bez ikakvih problema za koljena, glave ili prtljagu (703 litre bez spuštanja naslona stražnjih sjedala). Povišena pozicija sjedenja daje osjećaj sigurnosti i preglednosti (za razliku od većine, kod Torresa vidite poklopac motora i samim time već imate bolji osjećaj za volanom).

Ono po čemu je KGM poznat jest da sa svojim modelima ne propagira zadnji krik tehnologije već se oslanja na provjerenu mehaniku, staru možda generaciju ili dvije, ali pouzdanu koja vas sigurno neće iznevjeriti. Tako je za pogon Torresa zadužen poznati 1,5 litreni-turbo benzinac od 163 KS. U testnom modelu bio je odličan Aisinov šest stupanjski automatik (ne sa sedam, osam ili više brzina, kao što to vole pokazati europski ili japanski proizvođači) s tri programa vožnje – Normal, Sport i Winter. S tim motorom Torres je užitak za voziti, jer okretni moment od 280 Nm dostupan je već od 1500 okretaja pa mjenjaču nije problem uvijek odabrati pravi stupanj prijenosa, bez obzira kojom brzinom se vozili, u gradu ili na otvorenoj cesti.

Kombinacija motora i mjenjača djeluje uglađeno, posebno u neforsiranoj vožnji koja Torresu najviše i odgovara. Pokazao se kao prava putna krstarica, s tihom vožnjom i odličnom udobnošću. Ovjes vrlo dobro guta uspornike i rupe što može zahvaliti dobrom tuningu, ali i kotačima koji nisu pretjeranih dimenzija i onda posljedično ekstremno niskoprofilnih guma. U praksi, Torres se odlično snalazi u svim situacijama, od gradskih gužvi gdje se još uvijek njime može dobro manevrirati, parkirati i penjati po rubnjacima pa sve do autoceste gdje bez problema guta kilometre bez zamora za putnike.

Testni model imao je samo prednji pogon, što je vjerojatno bolje rješenje za 90% kupaca, jer samim time, osim niže cijene u startu, Torres ima i manju težinu i niže otpore u prijenosu pa je tako i potrošnja sigurno manja nego kod brata s 4×4 pogonom. Ovako nam se prosjek potrošnje za vrijeme testa kretao ispod 10 litara, što obzirom na benzinski turbo motor i automatski mjenjač te izgled koji ne djeluje posebno aerodinamično predstavlja odličan rezultat.

Ovdje bismo spomenuli i jedini nedostatak koji smo primijetili, a to je relativno mali spremnik za gorivo. 50 litara na otvorenoj cesti znači oko 600 km dosega, a u gradu oko 500. Nije to malo, ali nekih deset litara više puno bi značilo. Sve u vožnji daje onaj dobar mehanički osjećaj, od volana pa do kočnica, koji nisu pretjerano asistirani, što je svakako za pohvalu u ovo doba preosjetljivih komandi koje ne daju nikakav povrat informacija s ceste, a dobro doziranje kočnica čini skoro pa nemogućom misijom. Također za pohvalu je klasična ručica automatskog mjenjača kojom se upravlja po osjećaju, bez gledanja u razne tipke kao kod nekih ili bez straha da ćete slomiti plastičnu ručicu iza upravljača kao kod drugih.

Sve u svemu, lako je zaključiti da nam se Torres stvarno dopao. I nismo jedini, jer tko god je sjeo u njega tokom tih tjedan dana bio je oduševljen, a posebno kad smo im dali da pogađaju koliko košta. Najmanja procjena bila je 35.000 eura dok su neke išle na dvostruko veće cifre. U realnosti, testni model košta 30.899 €, što kad gledamo cjelokupni paket se čini kao izvanredna vrijednost za uloženo. Kada tu dodamo i petogodišnje jamstvo i najvišu sigurnost u klasi, čini se da bi mnogi europski proizvođači imali ponešto za naučiti od KGM-a.

Za: robustan izgled, prostranost u kabini, veliki  prtljažnik, udobnost vožnje, mjenjač, uloženo-dobiveno
Protiv: relativno mali spremnik za gorivo