Vožnja u zimskim uvjetima

Iako smo dugo uživali u toploj zimi i temperaturama do skoro 20 stupnjeva u prosincu, prava zima ipak je stigla početkom nove godine. Stoga nije zgorega ponoviti neke osnove zimske vožnje u otežanim uvjetima.

Prije svega, jasno je da automobil mora biti tehnički ispravan, provjerenog akumulatora, ispravne signalizacije, da ima prave zimske gume s dubinom profila od barem 6 mm (napumpane 0.1 ili 0.2 bara više od tvornički propisanog tlaka) te sve četiri iste marke i modela. Za slučaj nužde nije naodmet imati lance ili bar neku od kratkotrajnih pomoći, poput spreja za izvlačenje iz nanosa ili drugih mehaničkih dodataka za montiranje na pogonske kotače, ako baš zapnete u dubokom snijegu. I naravno, da bude OBAVEZNO očišćen od snijega. Znači, ne samo vozački prozor i prednje staklo, već kompletno od krova naniže, kako pri kočenju ne bi došlo do klizanja snijega s krova na vjetrobransko staklo, što će vas ostaviti potpuno slijepim na situaciju ispred i oko vas. Ako znate da je pao snijeg preko noći, jednostavno morate krenuti iz kuće barem 15 minuta ranije da bi vozilo doveli u vozno stanje. Ukoliko je potrebno, promijenite metlice brisača, a svakako se pobrinite da su vam kočnice ispravne (na snijegu i ledu se zaustavni put vozila produljuje) i po mogućnosti zamolite nekoga da pogleda rade li vam ispravno sva „štop“ svijetla.

Svakako se pobrinite da je prije kretanja na bilo kakav put (pa i do posla) spremnik goriva pun barem do pola iz više razloga. Prvo je da se spriječi zamrzavanje u sustavu od spremnika do motora, drugo da ako negdje zapnete u prometu zbog neke nezgode ili zastoja ne morate gasiti motor i smrzavati se u autu. Također obavezno morate imati ulivenu tekućinu za pranje stakla za zimske uvjete, koja se ne smrzava barem do -25 stupnjeva kako bi vam stakla bila čista i bez leda. Rezervna tekućina istog tipa bi također trebala biti u autu da ju nadolijete ako zatreba. Kada su temperature ispod nule, a posebno ako ima snijega, preko noći nemojte podizati ručnu kočnicu, jer postoji velika šansa da se smrzne i da ju ne možete spustiti ujutro.
Također, nije naodmet ponijeti punjač za mobilni telefon koji možete priključiti u 12V utičnicu, dodatnu toplu odjeću (pa čak i jednu deku), bateriju, bocu pitke vode i neku energetsku čokoladicu, jer nikad ne znate što vas na putu može snaći. Uz sve to, preporučamo i jednu sklopivu lopatu za snijeg u prtljažniku. Ukoliko zapnete u snijegu i morate napustiti vozilo, obavezno se pobrinite da ono ostane uočljivo (ne zaboravite postaviti trokut).

Vozači obično kada naiđu na zasnježene ceste prepolove ili još više smanje svoju brzinu, što naravno nije loše, no puno je bitnije održavanje razmaka od vozila ispred vas. Također, treba biti vrlo nježan sa svim komandama, posebno s volanom, dodavanjem gasa, mijenjanjem brzina i kočenjem. Potrebno je predviđati situacije oko sebe, ako vidite u daljini da se svjetlo na semaforu mijenja, oduzeti gas i tako, BEZ naglog kočenja, usporiti vozilo do zaustavljanja. Ako mijenjate prometne trake, svakako to pravovremeno najavite i dobro pogledajte oko sebe prije nego manevar izvršite, jer ako vas netko nije shvatio na vrijeme, postoji mogućnost da se uspaniči i da dođe do nesreće bez razloga. Ovisno o vrsti pogona, tehnika vožnje po snijegu se razlikuje, no glavna pravila uvijek važe. To bi značilo bez naglih ubrzanja, a ukoliko dolazi do proklizavanja pri kretanju, krećite iz druge „brzine“ ili ako imate automatski mjenjač, prebacite ga u „winter“ mod.

Pri kočenju treba biti posebno oprezan iz više razloga. Danas uglavnom svi automobili imaju ABS koji je u 99% slučajeva spasonosna stvar, no na snijegu zna zakomplicirati stvari, stoga budite vrlo nježni pri kočenju kako se ABS ne bi aktivirao, jer zna bitno produljiti put kočenja. Ista stvar je i s ESP-om koji je blagodat u svim ostalim slučajevima, no na snijegu se zna „pogubiti“ i registrirati zanošenje na klizavoj podlozi dok je još sve pod kontrolom. Zato vrlo nježno s volanom, jer ako previše „smotate“ auto će nastaviti „curiti“ preko nosa, a neće pratiti zadani put.
Ukoliko dođe do takvog podupravljanja (posebno na vozilu s prednjim pogonom) i vidite da idete prema rubnjaku, ili još gore prema tuđem autu ili pješaku, NE KOČITE! Pritisnite kvačilo, kako biste odvojili motor od mjenjača i prekinuli isporuku snage na pogonske kotače. Ako brzina nije prevelika, auto bi se morao vratiti u zadanu putanju. Ukoliko to ne pomogne, a imate još vremena prije nego udarite u nešto, procijenite ima li mjesta za brzo potezanje ručne kočnice na djelić sekunde. Na taj način auto će se zarotirati stražnjim dijelom oko prednjeg i okrenut će se u smjeru zavoja.

Govorimo od djelićima sekunde koje imate za odluku i procjenu ovakvog manevra, te njegovu egzekuciju. Ako predugo držite ručnu (i sekunda može biti previše) može vam se dogoditi da se nađete u smjeru iz kojeg ste došli. Ovo bi svakako trebalo isprobati na nekom velikom i praznom parkiralištu, da vidite kako auto reagira u određenim situacijama da znate za slučaj potrebe.
U zavojima nemojte naglo ubrzavati, već tek kada vidite ravni dio ceste ispred sebe. I tada ne koristite kompletnu snagu, već short-shiftanjem dođite što prije u više stupnjeve prijenosa. Općenito, na snijegu je puno lakše voziti i ispraviti auto s prednjim pogonom. Dovoljno je dodati gas koliko treba da bi se prednji kraj vratio u pravac koji želite, primjerice pri prestrojavanju iz trake u traku. Motor sprijeda i pogon naprijed znače da je prednji kraj otežan i da će imati dobru trakciju (posebno ako su uže gume u pitanju) i na snijegu ćete biti među najbržima. Sjetite se samo Renaulta 4 i njegovih tankih gumica, koji je na snijegu pravi kralj. Svakako, vremena se mijenjaju, ali koncept je i dalje isti.

Ako pak vozite auto sa stražnjim pogonom, morate biti još bitno oprezniji, jer svaki jači pritisak pedale gasa destabilizirat će auto i rep će mu početi vrludati lijevo-desno. Naravno, većina takvih automobila ima ESP i kontrolu proklizavanja, ali bez obzira na to, budite vrlo nježni s gasom i ako nemate adekvatne gume, nemojte ni pomišljati o izlasku na zasnježene prometnice. Problem će biti svaka uzbrdica ako treba krenuti na njoj, i ono što je za prednji pogon dječja igra, za stražnji zna biti velika komplikacija. U zavojima vrijedi ista stvar, ni slučajno po gasu dok ne vidite da se cesta izravnala, a i tada najnježnije što se može. I na ravnim dionicama treba biti oprezan (puno oprezniji nego kod prednjeg pogona, jer tamo prednji dio vuče auto, dok kod stražnjeg stražnja osovina gura auto) da ne bi počeli hvatati auto po cijeloj širini ceste.

Najbolja varijanta je svakako pogon na sve kotače, no ni on nije svemoćan. Istina je da ćete njime vrlo teško ostati negdje nepokretni na parkingu bez šanse da se izvučete, no izlike poput „ja imam 4×4, meni ne trebaju zimske gume“ okačite mačku o rep. Tek s pravim gumama možete očekivati korištenje svih benefita ovakvog pogona. I u zavojima je ista stvar, vrlo nježan ulazak da ne dođe do proklizavanja nosa, ubrzanje tek kad vidite završetak zavoja. Granice su osjetno više postavljene, ali ne zavaravajte se – fizika je fizika, i ako ste imalo prebrzi, auto će opet „curiti“ preko nosa. Procedura je tada ista kao kod prednjeg pogona, kratko stiskanje kvačila da svi kotači uhvate podlogu i ne previše okretanja volana u smjeru zavoja, jer će opet doći do podupravljanja.

Najvažnije od svega, ako znate da ćete morati izaći na snježne ceste prije ili kasnije, onda izađite što prije, po mogućnosti večer prije i izvidite situaciju, upoznajte svoje vozilo u tim uvjetima i kad nema puno prometa oko vas. Trening i vježba pomoći će da savladate strah, da uvidite reakcije vašeg vozila na vaše inpute i na taj način ćete postati puno sigurniji vozač koji će možda na snijeg na cesti početi gledat drugim očima, a ne samo s nelagodom.