Toyota Prius Plug-In Executive
Tekst: Goran Vrhovec / Foto: Zrinka Maček
Posljednjih nekoliko godina, posebno kada je država davala poticaje na kupnju hibridnih i električnih vozila, bili smo svjedoci prave ekspanzije automobila koji kombiniraju struju s fosilnim gorivima.
Pionir takve mobilnosti svakako je Prius, čija je prva generacija predstavljena još tamo prije dvadeset godina (kako vrijeme leti)… Kalifornija je sa svojim striktnim pravilima o zagađenju bila prva država koja je prepoznala potencijal koji je Prius nudio pa ne čudi da je glavnina proizvodnje išla upravo u tu američku državu. Cijeli svijet, pa čak i Hrvatska uključili su se u taj trend bitno kasnije, no to i nije tako loše jer su nas dopale novije, već poboljšane i unaprijeđene verzije Priusa.
Dvadeset godina strašno je puno u razvoju automobila, a još je više u razvoju hibrida, baterija i ostaloga. Stoga ne bi trebalo nikoga čuditi da je današnji Prius bitno napredniji po pitanju tehnologije, ali ne samo toga već i osjećaja u vožnji. Nećemo reći da u Toyoti tvrde da su napravili sportski hibrid, ali da bi trebao nuditi više zadovoljstva u vožnji, to sigurno. Kroz generacije Priusa koje smo vozili vidjeli smo napredak po pitanju performansi, no i dalje nismo bili ljubitelji benzinskog motora koji pri svakom pritisku na pedalu gasa počne bučiti, a da se po pitanju brzine ne događa puno. Razlog tome je naravno CVT mjenjač, transmisija omiljena kod većine (srećom ne svih) hibridnih automobila koji vas jednostavno prisiljava na što je moguće mirniju i laganiju vožnju. Sve je to lijepo ako vozite za Uber, ali ako vam auto služi za svakodnevne potrebe i tu i tamo za neko putovanje, što onda?
Novi je Prius popriličan dizajnerski skok u odnosu na prošle izvedbe. Kada kažemo da neki auto sliči na svemirski brod, obično se radi o novinarskom pretjerivanju, no najnoviji Prius ultra modernog izgleda s detaljima koji podsjećaju na futuristički Mirai zaista djeluje tako. Još kada se u to ubroji i specifična vodeno plava boja (4.000 kn doplata), teško da ćete bilo gdje ostati neprimijećeni. Futuristički izgled nastavlja se i iznutra u kojem pak (u našem testnom primjerku) dominira bijela boja. Iako atraktivna, posebno kada prolaznici izvana gledaju u kabinu parkiranog Priusa, u praksi mislimo da bi druga (tamnija) izvedba bila ipak puno praktičnija i svrsihodnija. Ova sigurno bolje izgleda na fotkama, što je bitno za novinarske aute pa se slažemo s Toyotinim odabirom.
Minimalistički interijer u skladu je s očekivanjima i daje osjećaj prostranosti i prozračnosti, dodatno naglašen velikim staklenim površinama. Neki vole takav osjećaj u autu, ali neki baš i ne. I vaš novinar spada u one koji vole da ih auto „zagrli“ i da se u njemu osjećate kao da ste navukli rukavicu. To se nekako podrazumijeva kod svih sportskih automobila, dok ovo očekujemo od obiteljskih monovolumena. No, Prius svakako ne spada u sportaše pa je shvatljiv i dojam koji prenosi na vozača. U kabinu stanu četiri osobe, što nije naodmet napomenuti kao i to da je prtljažnik smanjen zbog veće baterije pa tako straga možete pospremiti svega 360 litara prtljage i ostalih potrepština, što je u rangu prosječnog kompakta. Iako se radi o popriličnom automobilu ako gledamo dimenzije, zapravo je riječ luksuznom i ekološki vrlo prihvatljivom gradskom autu. Za obiteljske odlaske na more ipak ćete morati nabaviti nešto drugo, osim ako vas sve stvari ne čekaju tamo. Bogata oprema te vrhunski JBL audio sustav osigurat će da vrijeme provedeno u Priusu bude vrlo ugodno, bez obzira vozite li ili vas voze.
Ono što je važno reći je da se sada ne govori više samo o hibridu koji samo u vožnji puni bateriju, a elektromotor koristi pri laganom kretanju i pri nižim brzinama. Kod Plug-in izvedbe moguće se voziti i samo na struju i to do 63 kilometara. To je već razdaljina koja je većini dovoljna za svakodnevne potrebe odlaska na posao i natrag, što znači da ako imate punjač kod kuće, u garaži ili na poslu da se u praksi možete voziti i samo na struju. Onda i ne čude one Toyotine tvrdnje da je prosjek potrošnje novog Priusa plug-in manji od dvije litre. Teoretski, možete se voziti bez da ikada više svratite na benzinsku crpku. To naravno neće biti slučaj ako ispraznite bateriju, jer će se tada zbog dobre zvučne izolacije sada skoro neprimjetno uključiti 1,8-litreni benzinac koji radi Atkinsonovim ciklusom. Mjenjač je i dalje CVT pa će vas Prius htjeli ne htjeli istrenirati kako da vozite sa što manje trzaja, nepotrebnih ubrzanja i što ranijim puštanjem gasa kako bi se baterija punila pri svakom usporavanju. Na nizbrdicama, ili ako poželite veći efekt kočenja motorom ubacit ćete mali joystick koji služi kao mjenjač u položaj B i tako najbrže puniti bateriju. I dalje se kreće pritiskom na gumb i kada vidite natpis „Ready“ možete krenuti bez, obzira što se ništa ne čuje ni ne događa po pitanju motora. Tiho zujanje najviše asocira na tramvaj i potreban je oprez jer vas pješaci zaista ne čuju.
Uspjeli smo izvući 60-ak deklariranih kilometara na struju prije nego se uključio motor. Za dva sata punjenja na normalnoj utičnici postići će se napunjenost baterije od 2/3, što će opet biti dovoljno da stignete do kuće uz mali zaobilazak za dnevnu nabavku. Dojam u vožnji bolji je od dosadašnjih Priusa prvenstveno zbog bolje zvučne izolacije i nešto agilnijeg handlinga, ali ako mislite da ćete uživati u vožnji zavojima – nećete. Čak i u sportskom modu kada se maksimalno crpi baterija i rezerve iz motora performanse nisu uopće loše, ali sam način razvijanja snage i zvuk motora koji ulazi u okretaje brzo će ubiti svaku želju za sportskijim načinom vožnje. Rak rana svih takvih automobila je CVT mjenjač i dok to bude slučaj, zadovoljstvo vožnje i hibridi neće ići zajedno u istoj rečenici.
Ali zato će taksisti, Uberovci ili pak majke obitelji uživati. Monitor na kojem pratite potrošnju i korištenje energije, odnosno motora u upotrebi maksimalno će vas motivirati na što štedljiviju i mirniju vožnju. Obaranje rekorda po pitanju potrošnje postao je neki trend među redakcijama koje su ga imale na testu, najbolji su uspijevali proći s manje od dvije litre na 100 km/h. Koliku samodisciplinu je to zahtijevalo ne znamo, ali u nekim normalnim uvjetima može se doći do brojke od 3 i nešto. Dosta velika težina baterije dobro uravnotežuje cijeli auto, no kada još dodamo četiri osobe ipak nedostaje malo snage. 1,8-litreni benzinac razvija 122 KS, ali i svega 142 Nm okretnog momenta. Tu naravno uskače elektro motor koji mu pomaže posebno pri kretanju od nule i sveukupno auto djeluje moćnije nego zapravo jest. Ali i maksimalna brzina od 162 km/h pokazuje da mu autocesta nije baš prirodno obitavalište.
Što reći nakon svega navedenog? Ako vam treba prostran gradski auto vrhunske sigurnosti, bogate opreme i imate ga gdje puniti strujom, onda vam Prius Plug-in može biti sjajno rješenje jer mogu proći mjeseci, a da ne svratite na benzinsku pumpu bez obzira na svakodnevno prometovanje do posla i nazad. Četiri odrasla vozit će se bez problema, ali ako vozite obitelj na more, pokazuju se prve pukotine u njegovom oklopu. Mali prtljažnik čini ga gradskim autom, a ako imalo volite voziti onda ćete bez obzira na sve najave o poboljšanju dojma vožnje i dalje biti razočarani zbog CVT mjenjača i zvuka motora koji svoje okretaje ne pretvara u kretanje. No, za vožnju do škole i posla, posebno uz puno stajanja na semaforima, teško je zamisliti bolju varijantu od ovog Priusa.
Ako imate 290.000 kn (s početnim SOL paketom) za drugi auto u obitelji, onda svakako trebate uzeti u obzir i Prius Plug-in. S desetogodišnjom garancijom na bateriju i Toyotinim eko popustom (kada ga već država ne daje), možda je zaista vrijeme da zakoračite u novo doba.
Za: futuristički izgled, prostrana kabina, minimalna potrošnja goriva ako imate dostupnu utičnicu
Protiv: minijaturan prtljažnik, samo četiri mjesta u kabini, CVT mjenjač iritira svakog nadobudnijeg vozača, visoka cijena