Toyota Supra GR Sport Premium

Svaki pravi zaljubljenik u aute zna nabrojati većinu kultnih sportskih automobila po zemlji proizvođača. Kada je riječ o Japanu, svi, pa čak i oni neupućeni znaju za Hondu NSX, Nissan Skyline GT-R i Mazdu RX. Toyota je u tu priču davnih dana ušla sa svojim moćnim coupeom – Suprom.

Ovo je treća generacija Supre, no ako se uzme u obzir da je od kraja proizvodnje prošlog modela do  dolaska novog prošlo 19 godina, onda ne čudi da iako dosta duge povijesti, Supra nije baš bogata po pitanju modela u kojima su njihovi vozači mogli uživati.

Toyota se svojski trudi hibridima i modelom Mirai koji za pogon koristi gorive ćelije poboljšati „krvnu“ sliku našeg planeta, ali na svu sreću ima tamo i onih kojima su auti nešto više od pokazne vježbe koliko auti mogu malo trošiti i izbacivati CO2.

Od titule u WRC-u, preko Le Mansa gdje je Toyota već godinama najbrži auto bez konkurencije, a od prošle godine i pobjednik, čini se da u Japanu ponovno pušu neki vjetrovi. To svakako ide na ruku vozačima koji ne mare za otpore kotrljanja, doseg na struju, ulazi li auto ulazi u viši porezni razred zbog jednog grama CO2 viška i sličnih ekoloških egzibicija kojima nas EU svakodnevno bombardira.

Ipak, da bi u doba kada je razvoj automobila iznimno skup, posebno ako se radi o modelima koji baš nisu namijenjeni širokim narodnim masama, logično je da se proizvođači snalaze na sve moguće načine da svoju bilancu na kraju godine imaju u „zelenom“. Stoga je Toyota nakon što je donesena odluka da ponovno počnu raditi aute za entuzijaste odlučila pristupiti BMW-u, svojem starom partneru po pitanju motora, da zajednički naprave novu Supru. Ovakav pristup nije novost kada je Toyota u pitanju.

Sjetite se njihove suradnje sa Subaruom kada su zajedničkim snagama napravili zabavni coupe Toyotu GT86, odnosno Subaru BRZ. Slično je i ovdje, samo jedan korak više po pitanju veličine, snage i naravno cijene. BMW je proizveo svoj Z4, kabriolet sa šestcilindričnim motorom sprijeda i klasičnim pogonom na stražnje kotače, dok se Toyota odlučila za coupe izvedbu s tvrdim krovom. Ima neke logike u tome, jer BMW je (nažalost) više namijenjen šminkerima i kupcima s krizom srednjih godina, dok je Supra namijenjena pravim vozačima.

Kada sjednete u Supru, osim što sjedite izuzetno nisko, imate dojam vrlo dugačkog nosa, što je osjećaj koji se danas rijetko viđa. Još manje imamo prilike sjediti tako blizu stražnje osovine pa je potrebno kraće vrijeme privikavanja. Vozači navikli na Toyote bit će malo u čudu jer Supra s današnjim Toyotama gotovo da i nema dodirnih točaka u kabini.

Sve odiše njemačkom estetikom i kvalitetom izrade, dok će oni koji poznaju BMW u Supri biti kao kod kuće. Od ključa, preko gumba za start motora, ručice mjenjača pa čak i volana, sve je stiglo iz Münchena. Ili da budemo točniji, našeg susjedstva, Graza u Austriji gdje se Supra radi u dobro nam znanoj tvornici Magna Steyr.

Mehanički je Supra blizanac sa Z4, no dizajnerski kao da je jednog od njih napravio susjed ili poštar jer sličnosti skoro da i nema kada ih se gleda izvana. I to na Suprinu sreću, jer izgleda bolje od BMW-a, posebno straga, što je i bitno jer će ju većina ljudi tako gledati na cesti. Razlog za to je „šestak“ ispod prednjeg poklopca koji uz pomoć turba razvija 340 KS. Samim time jasno je da Toyota sa Suprom prvenstveno cilja na kupce Caymana, jer osim te snage čak i dimenzijama odgovara najmanjem Porscheu.

Pritiskom na gumb motor starta vrlo sličnim urlikom kao i Porsche, da bi se odmah zatim smirio u „leru“. Već time pokazuje da se radi prvenstveno o sportskom autu koji zahtjeva respekt. Gume sprijeda su poprilične širine (255/35/19), a straga još i šire (275/35). Obzirom da motor razvija punih 500 Nm okretnog momenta, mišljenja smo da su Toyotini inženjeri vrlo umjereno deklarirali snagu na tih 340 KS. U praksi bismo rekli da ima tu barem još 20-ak, ako ne i više konjića pod poklopcem. To se najbolje vidi u ubrzanjima jer do 100 km/h Supra stiže za svega 4.3 sekunde. Naravno da zasluge za takvo ispaljivanje ima i odličan osambrzinski BMW-ov automatik, no mi iskreno nismo isprobavali te vrijednosti. Ne zato jer nismo htjeli već zato jer smo Supru imali u najgorem mogućem periodu izrazito skliskih ili mokrih cesta.

Iako postoji tipka kojom možete isključiti sve elektronske pomoći i uživati u blagodatima stražnjeg pogona, ovaj put to nismo napravili. Samo prebacivanjem u Individual, odnosno mod gdje možete sve konfigurirati po svojim željama, olabaviti ESP, pojačati zvuk motora, odziv na gas i od Supre napraviti pravi metak. Izmjene, bilo ručicama iza volana ili automatske su trenutne, no nekako prenježne za takav auto. Poželjeli smo malo više brutalnosti, no to je zaista traženje dlake u jajetu.

U automatskom modu mjenjač radi perfektno i omogućava laganu vožnju gradom bez previše utrošene koncentracije. I u tim slučajevima treba biti oprezan na gasu kada je podloga „slinava“ jer široke gume i 500 Nm na stražnjoj osovini pri svakom pa i nježnom kretanju zahtijevaju respekt.

Ako imate malo težu nogu lako ćete uz sve elektronske pomoći zavrtjeti gume u prazno na što će vas upozoriti žuta lampica na kontrolnoj ploči, a ako to probate u zavoju, rep će istog treba krenuti prema van. Naravno ne puno, jer mu to ne da elektronika, ali da vas podsjeti da Supra itekako zahtijeva poštovanje. Tu dolazi do izražaja i volan koji je vrlo precizan i direktan, ali i vaši senzori ugrađeni u gluteus jer ćete zahvaljujući unatrag pomaknutom sjedenju svako proklizavanje osjetiti puno prije nego kod normalnih automobila.

Savršeno izbalansirana karoserija omogućava odlična vozna svojstva po zavojima. Nos je prilijepljen za podlogu i ulijeva povjerenje pa tako prilikom brze vožnje zavojima možete se s punim povjerenjem osloniti na Supru da će i stražnji kotači slijediti ono što ste zadali prednjima. Sve smo to naravno mi isprobali, ali s malom zadrškom jer široke gume i klizava cesta recept su za katastrofu pa smo bili umjereni koliko se to dalo.

Ako se vozite umjereno, što nije nimalo lako jer dugi nos, crvena boja i takva snaga pod desnom nogom mami na bržu vožnju, uspjeli smo trošiti oko 10 litara u gradskoj vožnji. Prebacivanjem u Sportski mod i korištenjem pune snage kad god je to bilo moguće, stigli smo do još uvijek umjerenih 12,9 litara, što je više nego korektna brojka obzirom na sve navedeno. Iako vjerujemo da ako netko plati 600.000 kn za ovakvu „igračku“ neće gledati na svaku potrošenu litru, dobro je znati da Supra nije neka pijanica, tim više što je spremnik relativno mali sa svojih 50 litara.

Uglavnom, ako ste ljubitelj sportskih automobila, bilo japanskih ili općenito, Supra usprkos bliskom srodstvu s BMW-om nudi doživljaj kao malo koji drugi auto. Cayman je svakako konkurent, no kod njega je motor u sredini što daje potpuno drugi dojam, od sjedenja do vožnje. BMW je kabriolet i kao takav manje „oštar“ pa Supra zapravo i nema neku pravu konkurenciju.

Za: izgled, ergonomija, kvaliteta izrade interijera, performanse, umjerena potrošnja

Protiv: relativno mali rezervoar, nedostatak pregrade između kabine i prtljažnika