Peugeot Rifter Standard 1.5 BlueHDI 100 Allure

Tekst: Dubravko Kuleš

Rifter je nekada bio Partner i skoro pa jednojajčani blizanac Citroënovom Berlingu. Sada je Rifter drukčiji, malo finiji, posebniji obiteljski automobil koji dobro skriva gene dostavnoga vozila.

Berlingo i Partner, od Ženeve 2018. su Berlingo i Rifter. S ovom generacijom Rifter se odmaknuo od Berlinga. Nećemo ih uspoređivati nego se posvetiti zanimljivom obiteljskom Rifteru s genima dostavnjaka. U ponudi su dvije opcije s obzirom na duljinu i prostranost.

Testirana je Standard duljine 4,403 m, dok je Long dulja za 350 mm, sa 190 mm većim razmakom između osovina i 160 mm duljim stražnjim prevjesom pa može primiti sedam putnika.

U bež boji s plastičnim rubovima blatobrana, zaštitom donjeg dijela bočnih stranica, dodatnom zaštitom podvozja i motora te povišenim podvozjem Rifrer ističe avanturistički duh. Tome svakako treba pridodati sustav Advanced Grip Control za koji se doplaćuje 3.900 kuna, ali se dobije više slobode kretanja.

Kružnim kontrolerom smještenim na širokoj konzoli uz ručicu mjenjača može se odabrati jedan od pet načina rada sustava: standardni, snijeg blato, pijesak, a može se isključiti ESP. Odabirom potrebnog načina rada postiže se najbolje prianjanje uz podlogu i to u kombinaciji s gumama koje idu uz Rifter opremljen ovim sustavom solidno funkcionira. Ovakav „sklop“ se prije nudio kao Partner Tepee Outdoor ili Citroën Berlingo XTR.

Stražnji kraj je klasično dostavnjački, okomit s ogromnim i ponekad nespretnim vratima prtljažnika. Sprijeda Rifter ostavlja dojam modernog obiteljskog automobila, dosta robusnog, a opet zahvaljujući dizajnu svjetala i maske „peugeotovski“ elegantnog. S obzirom na cijenu i srednji paket opreme za očekivati je aluminijske naplatke, ali oni serijski idu samo uz najskuplji GT Line paket.

Kakav je iznutra?

Rifter je narastao u odnosu na Partnera, to je vidljivo izvana, ali ne toliko kao kad sjednete za upravljač. E, tek tu dobijete osjećaj veličine i prostranosti. Vozačka pozicija s i-Cockpit okruženjem je izvrsna. Mada ponekad kritiziran, mali upravljač je fantastičan i pravo je zadovoljstvo, čak i kad nije obložen kožom, s njime upravljati Rifterom. Iznad njega, u vidokrugu su pregledni mjerači i zapravo, sve je kao i kod novih Peugeotovih limuzina.

Na vrhu središnje konzole je velik zaslon osjetljiv na dodir, ispod njega uski otvori ventilacije, ispod kojih su prilično minijaturni prekidači ručnog klima uređaja. Prednja sjedala su odvojena izuzetno širokom konzolom u koju je smješten ogroman pretinac. Armatura je, s jedne strane za dostavni auto razigranog dizajna, a s druge se vidi kako se razmišljalo o praktičnosti pri obavljanju poslova pa obiluje velikim brojem pretinaca. Ispred suvozača je smješten ogroman zatvoren i hlađen pretinac obujma 186 litara. To je postignuto premještanjem suvozačkog zračnog jastuka u krov.

Rifter je savršen automobil za obitelji s troje djece. U drugom redu su tri zasebna sjedala od kojih je svako opremljeno ISOFIX-om i može primiti dječju sjedalicu. Pristup sjedalima je maksimalno jednostavan jer su s obje strane klizna vrata. Iza stražnjih sjedala je velik prtljažnik obujma minimalnih 775 litara. Mada nije pretjerano dugačak, osjećaj je kako se radi o velikom automobilu poput kombija čak i stražnji parkirni senzori, serijski u Allure paketu, su dobrodošli.

Kakav je u vožnji?

Testni Rifter je pokretao, prema snazi, srednji motor u ponudi sa 102 KS i mislimo da je to optimalna motorizacija, ako se radi o obiteljskom automobilu za uobičajeno svakodnevno korištenje. Možda je za dulje vožnje s često maksimalno opterećenim vozilom bolja opcija motor sa 130 KS, skuplja ni 10.000 kuna, ali čak i 25.000 kuna, birate li opciju s 8-stupanjskom automatikom.

Ručni mjenjač ima pet stupnjeva prijenosa, ručica je lijepo oblikovana, pa vam je nekako lakše putovati kroz duge hodove, ali to je već klasika kod PSA automobila. Ipak, mjenjač je više limuzinski nego dostavnjački što vožnju čini lakšom i udobnijom.

Oko motora je sve poznato i bez većih prigovora. Pod punim opterećenjem i pred većom ili duljom uzbrdicom počinje gubiti dah, jer realno gledajući, 102 KS i nisu neka konjica za auto ovakve konfiguracije, mogućnosti opterećenja, a i sam ima masu preko tone i pol.

U vožnji auto cestom ili otvorenim cestama pri zakonski dopuštenim brzinama motor se dobro drži i ne troši puno. U prosjeku je tijekom testa potrošnja bila oko 6,5 litara. Ovjes je prilično tvrd i osjećaju se neravnine, ali s druge strane nema neugodnog ljuljanja i naginjanja u zavojima.

Trebam li ga kupiti?

Testirani Rifter bez dodatne opreme košta 174.420 kuna. S opremom koja uključuje metalik boju, Grip Control, bežično punjenje mobitela, navigaciju, Safety Plus paket i grijanje prednjih sjedala cijena s penje na 193.320 kuna. U slabijoj izvedbi sa 75 KS i ulaznim paketom opreme je 20.000 kuna jeftiniji od testiranog Allure i 153.975 kn je najniža cijena za ovaj auto. Možda se na prvu 175.000 ili čak 193.000 za testni čini puno, ali paket je do(i)sta bogat. Oprema je na solidno visokoj razini, motor jako dobar, osjećaj u vožnji i više nego zadovoljavajući. Prostranost i praktičnost će posebno cijeniti obitelji s manjom djecom, ali i za obiteljsko-poslovnu kombinaciju ovo je također razborit izbor.

Za: prostranost, praktičnost kliznih vrata, tri zasebna sjedala u drugom redu s ISOFIX-om, velik prtljažnik, puno pretinaca, vozačko okruženje

Protiv: ne baš niska cijena, nespretna i velika vrata prtljažnika, slab motor po punim opterećenjem