Mercedes-Benz C200 AMG Line

Kada je davne 1982. Mercedes predstavio model 190 ili od milja nazvan Baby-Benz, u medijima je nastala prava konsternacija. Mercedes-Benz, koji je bio poznat prvenstveno po neuništivim E i S-klasama te samo tri godine starom G modelu, odlučio je uzeti dio kolača od BMW-a i Audija koji je tek započeo svoj put među premium proizvođačima.

Skoro 40 godina i 10.5 milijuna primjeraka kasnije svijet izgleda potpuno drugačije (ne nužno i bolje). Mercedes više nema četiri modela u ponudi već 24(!), i to ako ne računamo na karoserijske varijante. Potrošačko društvo i trendovi doveli su do toga da sada postoje i dvije klase ispod C, s prednjim pogonom. No, tradicionalisti će reći (kao i kod još nekih njemačkih marki koje slijede ove trendove) da pravi Mercedes mora imati stražnji pogon. To bi značilo da tek od C-klase kreću pravi Mercedesi.

Složili se s tom tvrdnjom ili ne, ostaje činjenica da je C-klasa „core business“ Mercedesa (uz naravno E i S koji donose još više profita, ali uz manje prodajne brojke). To su modeli po kojima će svi prepoznati marku sa zvijezdom na nosu i kod kojih nema mjesta za eksperimentiranje, ni po pitanju dizajna ni po pitanju kvalitete.

Možda se na prvi pogled nova C-klasa ne ističe, ali možemo potvrditi da smo u naših 10-ak dana druženja primijetili da nigdje ne prolazimo neprimijećeno, pa čak ni ispred Porscheovog muzeja u Gműndu u koji smo svratili na putu prema IAA u Münchenu. Nakon posjeta muzeju, oko naše C-klase skupila se cijela grupa poznavatelja i sa zanimanjem razgledavala i iščekivala da vidi tko je to došao s njom.

Već na prvi pogled nova je C-klasa osjetno dinamičnija od stare. Iako to zvuči kao klišej, činjenica je da je karoserija dulja za 65 mm, a sam međuosovinski razmak narastao je za dobrodošlih 25 mm (u kabini je to pretvoreno u dodatnih 35 mm) na čemu je posebno bio zahvalan kolega koji se vozio na stražnjoj klupi do Münchena. Ipak, novi C nije narastao u svim smjerovima pa je tako niži za čak 9 mm, čime automatski vizualno izgleda sportskije. Kada tome dodamo još i AMG Line paket te kotače od 19“, jasno je zašto je naša C-klasa pobuđivala toliko pažnje gdje god da smo se pojavili. Iznimno sportski dojam naglašava i prednji branik koji podsjeća na AMG modele viđene po utrkama F1 kada u akciju stupa Safety Car.

Osim na vanjštinu, dizajneri su se itekako koncentrirali i na interijer. Nekada se za Mercedese nikako nije moglo reći da su vozački orijentirani auti, no ovaj C to opovrgava na najbolji mogući način. Prvo, u njega se ulazi SPUŠTANJEM. Za razliku od SUV-ova, corssovera i ostalih čudnih varijacija ovo je limuzina i to sportska pa oko toga nema dileme čim uđete u njega. Osim vrlo udobnih, sportski profiliranih sjedala tu je i volan koji bi jednako odgovarao i u AMG GT-u i kojeg kad jednom primite u ruke najradije ne biste više ni ispuštali.

Dva su ekrana pred vama, ispred vozača onaj na kojem se prikazuju instrumenti i koji možete konfigurirati po svojim preferencijama i veliki središnji koji je centar svega, od infotainmenta pa do klima uređaja. Ipak, Mercedes nije upao u klopku pa se za namještanje klima uređaja ne morate zakopavati po izbornicima, već su komande stalno vidljive u donjem dijelu ekrana. Naravno, u skladu s vremenom i MBUX2 sučelju, sa svojim Mercedesom možete i porazgovarati i zatražiti ga da podesi ventilaciju, pojača ili smanji glasnoću audio sustava pa do traženja savjeta za vaš sljedeći obrok.

Mjesta u kabini ima više nego dovoljno za četiri osobe, s time da jedino što bi moglo zasmetati one višlje od 1.85 straga je spuštajuća linija krova koja podsjeća na CLS. Kombinacija kože i alcantare na sjedalima savršeno se uklapa u sportski dojam pa ako se nekada i moglo reći da je dojam vožnje u Mercedesu kao u taxiju, s ovim to definitivno nema nikakvih zajedničkih točaka.

Motor koji je pokreće C200 je novi 1,5-litreni benzinac koji razvija 204 KS. Bez imalo grižnje savjesti možemo reći da nigdje i nikada nećete trebati ništa više od toga. Pomaže mu starter-generator snage 15kW koji popunjava „rupe“ u isporuci momenta i to čini na način da imate osjećaj puno većeg motora. Zahvaljujući njemu i maloj bateriji te instalaciji od 48V ovo je zapravo mild-hybrid i zasada je to, uz onaj Infinity Q50, uvjerljivo najbolji hibrid koji smo probali. A jedan od razloga za to je svakako mjenjač. Odlični 9-Gtronic savršeno obavlja svoj posao.

Bez obzira radi li se o gnjavaži po Savskoj u rush hour gužvi, jurnjavi po lokalnoj cesti ili pak putu za München, teško mu je naći zamjerku. Uglađen i štedljiv pokazao se u gradu gdje se uvijek vozite barem jednu ili dvije „brzine“ više nego što bi to bio slučaj da je ručni mjenjač u pitanju. Na taj način se štedi gorivo i možemo sa zadovoljstvom izvijestiti da nam je gradska potrošnja bila ispod devet litara.

Obzirom da mu za sprint do stotke treba mrvicu iznad sedam sekundi, a da će potegnuti skoro do 250 km/h, ovo su brojke za respekt. Ipak, autobahn je njegovo prirodno okruženje i tamo se osjeća kao riba u vodi. Iznimno dugi prijenosi najviša dva stupnja prijenosa omogućavaju krstarenje brzinom od 150 km/h, a da se motor vrti ispod 2.000 okretaja. U prijevodu to znači da nam je na putu za München potrošnja bila 7,3 litre, a na povratku još boljih 6,5 l/100 km (čak i kad smo koristili one dijelove gdje nema restrikcija brzine za maksimalno stiskanje gasa). To također znači da smo napunili tank na zadnjoj benzinskoj prije Bregane i došli u glavni grad Bavarske s pola tanka.

U Njemačkoj smo iskoristili priliku pa možemo reći da pri 200 km/h i više stabilnost je fantastična, jer niska karoserija i dulji međuosovinski razmak čine ga pravom sportskom limuzinom. No, ako se nađete na nekoj zavojitoj lokalnoj cesti, tek onda ćete vidjeti što znači vozački auto. Ubacivanjem u Sport ili Sport+ mod sve postaje još oštrije i vrlo lako se zanesete po pitanju jurnjave. Ako ste sami, granica će biti vrlo visoka, a ako imate suputnike, ubrzo ćete se morati smiriti inače bi moglo doći do obiteljskih razmirica. Volan sjajno leži u rukama i pretvara svaku vašu želju u trenutnu reakciju na cesti. Poluge iza upravljača mame vas na ručno prebacivanje stupnjeva i kada za time nema prave potrebe, jer mjenjač u 90% slučajeva to odrađuje perfektno za vas.

Iz ovoga je očito da nam se nova C-klasa dopala. Nikakvo čudo, jer smo njome prešli skoro 2.500 kilometara kojih ćemo se dugo sjećati. Ipak, treba reći i pokoju zamjerku. Jedna je da multifunkcijski volan ima toliko funkcija da se morate dobro snalaziti kako ne biste stisnuli nešto krivo, a tu i tamo se dogodi da kada želite promijeniti koju funkciju klizanjem ulijevo ili udesno, da je vrlo teško pogoditi ono što želite.

Isto tako, ne shvaćamo zašto Mercedes forsira C-USB priključke kojih ima u izobilju, a nema nijedan standardni USB. Stoga smo se prije našeg puta morali opskrbiti s dva nova kabla da bi mogli cijelo vrijeme koristiti Waze preko Android auta i kako bismo mogli uključiti naš USB s glazbom. Nisu to deal-breakeri, ali još uvijek je 99% priključaka i uređaja predviđeno za standardne USB utičnice…

Kad se sve zbroji i oduzme, ove sitnice nimalo ne narušavaju opći dojam koji je vrlo blizu savršenog. Jasno je da to ne postoji i možda su baš zato ove dvije sitnice tu da savršenstvo ostane takva kategorija. U praksi, ako imate 500.000 kn za C-klasu koliko je koštao testni model s doplatama, vjerujte da nećete pogriješiti. Ako ne želite liječiti komplekse nekim ogromnim SUV-om, više od ove C-klase nikada vam neće trebati.

Za: dizajn izvana i iznutra, kvaliteta materijala, snažan i štedljiv pogonski sklop, vozna svojstva

Protiv: nedostatak standardnih USB priključaka, touch na upravljaču