Honda Jazz 1.5 e:HEV Comfort

Tekst: Goran Vrhovec

Sredinom godine bili smo na prezentaciji nove, četvrte generacije Honde Jazz. O tome ste mogli pročitati ovdje, što i sada preporučamo ako vas zanima više općenitih detalja novog modela, kao i glavne razlike u odnosu na prošle generacije.

Jazz je jedan od rijetkih automobila koji predstavljaju sinonim za cijelu klasu. Ono što je Golf za kompakte, to je Jazz za male praktične monovolumene. U protekle tri generacije profilirao se u uvjerljivo najbolji auto te kategorije. Da je i Honda svjesna toga pokazuju cijene po kojima se Jazz prodavao. Nerijetko je bio vrlo blizu Civicu pa ipak nikada nije bilo problema s prodajom novih, a još manje rabljenih modela.

Razloga za to ima više, od kvalitetnih motora, preko fantastičnih ručnih mjenjača koji su i penzionere navodili na sportskiju vožnju nego što bi se to očekivalo. Ipak, njegov najvažniji adut oduvijek je bila praktičnost. Iako malih dimenzija, zahvaljujući pametnim rješenjima mjesta u kabini bilo je za sve, putnike, prtljagu, ali i prijevoz stvari, biljaka u svojim posudama i da ne nabrajamo dalje. Čarobna sjedala straga davala su mu tu svestranost koja je ciljanu publiku uvijek vraćala Jazzu.

Japanci ono što je dobro ne mijenjaju. Dizajn novog Jazza vrlo lako je povezati sa svim prošlim generacijama. Razlike naravno postoje, ali na prvi pogled, posebno gledajući siluetu jasno je o kojem se autu radi. I dalje je to mali jednovolumen, koji sada po prvi puta dolazi u dvije karoserijske varijante. Za prvi test ipak smo odabrali „normalni“ Jazz, upravo zato da naglasak bude na novitetima i promjenama koje je doživio.

Prva je interijer. Potpuno novi dizajn kokpita preuzeo je neke elemente od dugo očekivanog malog električnog  modela Honde E koja je zahvaljujući svom dizajnu već neslužbeno proglašena najljepšim gradskim automobilom na svijetu. Iako je već trebala doći i do nas, zahvaljujući epidemiji kasni pa je prvo stigao Jazz. Inače bi prepoznali horizontalnu liniju konzole i još neke detalje koje je Jazz naslijedio od nje. Ono što sigurno nije naslijedio je ponudu prostora u kabini gdje će se udobno moći smjestiti pet odraslih osoba.

Na test smo dobili osnovni model, što se manifestira s plastičnim obručom upravljača i malim ekranom infotainmenta. Sve ostalo dolazi u seriji, kompletan sigurnosni paket s 10 zračnih jastuka, kamere, čak osam sonara i još brojne druge gadgete…

Glavna je novost naravno pogonski sklop. U povijest su otišli mali benzinci koji su se veselo vrtjeli u prijašnjim modelima, no ono što nas žalosti je da se njima tamo pridružio i ručni mjenjač. Taj divni manualac koji je služio kao primjer svim drugim proizvođačima koji su uvijek govorili da „ako netko želi sportski mjenjač, onda treba voziti i bitno skuplji, sportski auto“. Precizan, odrješit, podsjećao je najviše na repetiranje dobro podmazane puške. Mehanički besprijekorno izveden, s kratkim hodovima i jasno definiranim izmjenama ostat će u sjećanju kao primjer kako se to može napraviti, samo ako se hoće.

Razlog zašto ga više nema je jasan. Novi Jazz dolazi isključivo s novim hibridnim pogonskim sklopom. On se sastoji od 1,5-litrenog benzinskog motora koji radi u Atkinsonovom ciklusu i pogoni generator koji proizvedenu električnu energiju putem elektromotora isporučuje na kotače. Zbog toga mjenjač nije ni potreban jer znamo da elektromotori imaju isti okretni moment od 0 okretaja pa do maksimuma. Ipak, za sve one koji ne vole CVT mjenjače, odnosno način na koji oni funkcioniraju posebno kada se doda gas, Honda je napravila umjetne „stupnjeve“. Ako obratite pažnju, imat ćete  osjećaj kao da auto „mijenja“ brzine. Sve to funkcionira dobro ako se vozite s manje od 40% pritiska na pedalu gasa, jer preko toga buka se ipak pojačava i motor postaje sve prisutniji. Ipak, nema se onoliki dojam proklizavanja spojke kao što je to slučaj kod normalnih CVT mjenjača, već se okretaji zahvaljujući velikom okretnom momentu elektromotora odmah pretvaraju u ubrzanje. Stoga iako bez ikakvih sportskih ambicija, Jazz do 100 km/h stigne za 9.4 sekunde.

To će zadovoljiti i one zahtjevnije vozače koji bi se mogli naći za upravljačem. Nešto viša karoserija dobro se drži u zavojima i zapravo je ovjes više prilagođen dinamičnijoj vožnji nego gmizanju po gradu gdje se može dogoditi da prodrma putnike. Volan je direktan i dobro vodi Jazz kroz zavoje, a zahvaljujući varijabilnom prijenosu pri nižim brzinama i parkiranju ga treba više okretati da bi pri bržoj vožnji postao direktniji. No ne samo to, brža vožnja izvlači iz volana ono najbolje, dobar feedback s asfalta i zabavu u vožnji. Drago nam je da je Honda bez obzira na sve ipak mislila na vozače. Čak i kočnice daju dobar osjećaj i mogu se lijepo dozirati, što je pravo čudo obzirom na sve ostale hibride koje smo vozili i njihovo regenerativno kočenje.

Cijeli hibridni sklop tu je samo s jednom namjerom – što nižom potrošnjom i manjim emisijama CO2. Deklariran potrošnja je 3,6 litara, nama se u gradu kretala od 4,3-4,4 litre. Veći dio vožnje, čak i ako niste nježni s gasom kao što mi nismo bili, za pogon brine elektromotor. Pri jačim ubrzanjima pali se naravno i benzinski, ali očito uz sve to potrošnja ne raste iznad navedenih brojki. Stoga i doseg s punim spremnikom od skoro 800 kilometara ne treba nikoga čuditi. Na autocesti se stvari ipak mijenjaju i tamo Jazz troši dvije litre više. Nije ni to strašno, ali to je skoro 50% više nego u gradu.

Kao zaključak možemo reći da je Honda s Jazzom opet napravila korak u pravom smjeru. Bez obzira na elektrifikaciju koja će stići u sve modele, Jazz je i dalje zabavan u vožnji, iznimno praktičan, prostran i naravno kvalitetan. Stoga ni cijena od 179.990 kn za početni model koji vidite ne treba čuditi. Visoka tehnologija, bogata serijska oprema i japanska kvaliteta nikada nisu bili jeftini. No isto tako to nikad nije bila prepreka kupcima da dođu do Jazza.

Za: moderan izgled, praktičnost i prostranost u kabini za primjer svima, dobre performanse, niska potrošnja
Protiv: samo jedan pogonski stroj u ponudi, cijena i dalje visoka