Honda CR-V 1.5 VTEC Turbo 2WD Comfort

Bez obzira o kojem segmentu se radi, Honda je uvijek – Honda. Praktična, kvalitetna, ekonomična, privlačna u vožnji, malo skupa, ali i opremljena. Je li i novi CR-V u svojem petom izdanju takav?

Odgovor smo pokušali dati kroz test najjeftinije izvedbe za koju morate platiti 228.808 kuna. Čini vam se skupo? Možda na prvu i je, ali kad se sve zbroji – nije.

Nova generacija nije samo još jedan SUV u nizu, jer oštrina konkurencije Hondi ne dopušta ni najmanju pogrešku. Ima još razloga. Kupci Honde pa i CR-V-a točno znaju što žele i što očekuju pa im je „lažnjak“ teško „uvaliti“.

S druge strane, ako su u Hondi znali napraviti izvrsne četiri generacije koje su zasjele i ne miču se godinama sa samog vrha prodavanosti SUV modela, zašto tako ne bi bilo i s petom generacijom. Prema onome što smo vidjeli i osjetili tijekom testa, CR-V i dalje ne želi s vrha. Osim klasičnih, donosi i dosta drugih novosti. Proizvodnja se iz Brexit ludila seli u Japan, a u Swindonu za sada ostaje samo Civic. Honda napušta dizelske motore u CR-V-u i novu generaciju nudi za sada samo s 1,5-litrenim benzincem, dok za koji tjedan dolazi hibrid. Prvi puta CR-V nudi opciju sa sedam sjedala i time potvrđuje kako želi biti još biti praktičniji i funkcionalniji obiteljski automobil.

 

Kakav je iznutra?

Prvi dojam je – velik. Drugi – kvalitetno napravljen. Treći – sve je blisko i poznato, ako vozite Hondu, pogotovo Civic. Ako ne, onda vam je pred očima svemirski brod, svemirskije je tek u Peugeotu s i-cockpitom. No, nema straha, izgleda moderno i možda komplicirano, ali nije. Sve je intuitivno i lako shvatljivo. Tek su tipke za glasnoću smještene predaleko pa je teško intuitivno ih dohvatiti palcem dok držite ruke na upravljaču. Na središnjoj konzoli više nije tako svemirski, barem ne u Comfort opremi bez navigacije.

Kontrole automatske, ali ne i dvozonske klime su klasične, a zaslon audio uređaja nije osjetljiv na dodir. Položaj za upravljačem je izvrstan čemu osim ugodnog upravljača, finih sjedala koja dobro drže tijelo, svoj doprinos daje odlična pozicija ručice mjenjača. Prostora ima stvarno u izobilju, barem u ovoj izvedbi s pet sjedala. Otraga je ogroman prostor za noge, a pristup stražnjim sjedalima olakšavaju vrata koja se otvaraju pod kutom od skoro 90°.

Prtljažnik je također velik, ali stvarno velik, s minimalno 561 litrom obujma i mogućnošću povećanja preko 1.123 na maksimalnih 1756 litara. Praktičnosti pogoduju ravne površine podnice koja ostaje takvom i kad se preklopi stražnji red sjedala. Višečlana obitelj će biti zadovoljna s brojem pretinaca u kabini. Nismo ljubitelji imitacije drva u putničkom prostoru pa nam se ni Hondina „drvenarija“ baš nije dopala, ali ima puuuuno groznijih koje smo vidjeli i na žalost, dodirivali.

 Kakav je u vožnji?

Ako ne očekujete Civic i posložite si u glavi da se radi o obiteljskom SUV-u koji može primiti i do sedam osoba (u slučaju testnog Comforta, ne), CR-V je u vožnji izvrstan. Obiteljski, ali ipak s Hondinim genima. Jedva smo čekali krenuti na prve kilometre vožnje, čuti malo „osakaćen“ 1,5 litreni turbo i posegnuti za ručnim mjenjačem, ali…Sjedili smo poput nekih početnika u CR-V-u pokušavajući pokrenuti motor. Vrijeme teče, muk je sve neugodniji, nelagoda sve veća, a miješa se osjećaj bijesa, bespomoćnosti i srama jer ne znamo pokrenuti motor. I onda, kako to obično biva, velika otkrića se događaju slučajno i u očaju, bez nekog povoda, povlačimo tipku električne kočnice. I gle čuda. Motor i svih 173 KS se probudilo. Zašto je to tako i bi li g. Honda bio zadovoljan s ovom idejom nećemo saznati, ali možda redizajn riješi ovu nelogičnost.

Dakle, CR-V se vozi kao obiteljska Honda. Ne sportski, ali uvjerljivo, čvrsto i stabilno. I to je dovoljno. Mjenjač je fantastičan, kratak, precizan i čvrst, pravi Hondin. U izvedbi s ručnim mjenjačem 1.5T razvija 173 KS, a uz CVT dobijete 20 KS više kako se ne bi izgubilo mnogo na performansama uz zadržavanje što boljeg osjećaja u vožnji. Testni CR-V s ručnim mjenjačem do 100 km/h ubrza za vrlo solidnih 9,3 sekunde, a CVT-u treba 0,7 s više i 11 km/h je sporiji pa postiže okruglih 200 km/h.

Odlaskom dizela iz ponude prvim kupcima na raspolaganju je bio samo benzinac, poznat iz Civica i jednostavno – fantastičan. Podnosi vožnju u niskim okretajima, a rado pohrli i prema crvenih skoro 6.500 okretaja. Oštar je pri ubrzanjima i najveći moment od 220 Nm isporučuje u širokom rasponu do 1900 do 5000 o/min. Potrošnja u gradu uz nimalo pažnje je oko 8,8 litara, na otvorenom 6,5. Na kraju testa putno računalo je pokazalo prosjek 7,5 litara.

Bilo bi nepravedno ne spomenuti vrlo ugodan i precizan upravljač koji lako vodi ne baš mali CVR- kroz zavoje. U tim zavojima ovjes pokazuje da je više podešen na obiteljsku nego sportsku razinu, a ni vožnja gradskim ulicama okupiranim rupama i ležećim policajcima nije neudobna.

Trebam li ga kupiti?

Ako imate 228.808 kuna i ne smeta vas plastični upravljač kojim ćete godinama bezbrižno upravljati onda svakako. Ne smeta li vas što ćete poveći auto parkirati bez pomoći parkirnih senzora, svakako ga kupite. Većina konkurencije se vrti oko 200.000+ kuna. Honda CR-V nudi odličnu motorizaciju, savršen mjenjač i ovjes podešen kako bi bio dovoljno udoban cijeloj obitelji na lošoj cesti, ali bez previše mekoće u zavojima koja uzrokuje mučninu. CR-V nudi sve što Honda zna oko užitka vožnje, ali na automobilu primjeren obiteljski način. Opcija sa sedam sjedala nekome treba, ali tada nema baš prtljažnoga prostora. U testiranoj izvedbi prostranost je ogroman adut. Volite li automobile, vožnju i svoju višečlanu obitelj kojoj ne želite uskratiti niti jednu putnu torbu na putu prema moru, razmislite o CR-V-u.

Za: motor, prostranost, mjenjač, upravljač, vozne osobine, velik prtljažnik, sigurnost

Protiv: manjkavosti i nelogičnosti ulaznog paketa opreme, pokretanje motora korištenjem ručne kočnice