Ford Puma EcoBoost 125 mHEV ST Line+

Puma je ime od kojeg svakom auto novinaru s duljim stažem srce ubrzano zakuca. Mali coupe nastao na bazi tadašnje Fieste 1997. godine pomeo je svu konkurenciju svojim voznim svojstvima, mjenjačem i fenomenalnim 1,7-litarskim motorom napravljenim u suradnji s Yamahom.

Ako ne znate o čemu pričamo, pogledajte na Youtubeu Clarksonov test Pume u tadašnjem, starom izdanju Top Geara.

Da skratimo, ime Puma nosi jake konotacije sa sobom i kada je Ford objavio da priprema novi crossover pod tim imenom, naravno, opet na bazi Fieste pa još i hibrid, mnogi su zaljubljenici u staru Pumu smatrali tako nešto svetogrđem. Prve skice pokazivale su da će se raditi o dinamičnom malom crossoveru koji ponosno pokazuje svoje mišiće i mačkaste linije. Kada smo vidjeli prve slike, uvidjeli smo da je nova Puma s pravom ponijela to ime. A onda je početkom godine na tradicionalnom izboru What Car? magazina za Auto godine Puma pobijedila u iznimno jakoj konkurenciji i stvari su polako sjedale na mjesto…

Dinamične linije svakako su primamljive, proporcije Pume su dobre, kotači se nalaze u samim kutovima karoserije (međuosovinski razmak je 9 cm veći od onoga u Fieste), prevjesi su kratki i sve nagoviješta da bi vozna svojstva Pume trebala biti odlična. Najniži je crossover u ponudi, uz Mazdu CX3, a koliko je pažnje posvećeno ovjesu kao Fordovom forteu u svim njegovim modelima, ne treba posebno naglašavati.

Dobar pokazatelj su kotači od 19 inča na koje su montirane superljepljive gume kakvih se ne bi posramili ni supersportaši. Upadljiva plava Desert island boja odlično joj stoji, a poseban naglasak daje joj i crni krov.

Iznutra podsjeća na Fiestu, osim povišene pozicije sjedenja. I pogled kroz vjetrobran je malo drugačiji, vide se izraženiji blatobrani. Odlična profilirana sjedala idu uz ST Line paket opreme, crveni konac na njima i volanu daje dašak „sportskosti“ s kojim se i neki drugi vole pohvaliti, no Puma ima opravdanje za to što ćemo uskoro detaljnije obraditi.

Ispred vozača je ekran veličine 12.3“ umjesto instrumenata, dok se na središnjoj konzoli našao ekran veličine 8“ za infotainment. Svakako treba spomenuti da je testirani model imao Bang&Olufsen audio sustav koji pokazuje da je i danski premium proizvođač audio i video uređaja našao za shodno dati svoje ime ovom očito posebnom crossoveru.

Prtljažnik skriva „rupu“ nazvanu megabox u koju možete staviti prljave ili mokre stvari jer ima odvod za vodu pa ga je kasnije lakše isprati. Ukupna zapremina prtljažnika je 456 litara, što je vrh klase.

Nakon dosta truda konačno smo uspjeli dogovoriti test i s velikim očekivanjima čekali smo taj tjedan. Jedina Puma koja se nudila bila je slabija verzija od dvije (tada još nije bilo prave ST verzije). Poznati trocilindrični benzinac od jedne litre zapremine višegodišnji je pobjednik za najbolji motor na svijetu u svojoj kategoriji pa ne treba previše trošiti riječi na njega. Dolazi u više varijanti snage u ostalim modelima Forda (100 KS i 125 KS u Fiesti, 155 ili više u drugim modelima). Ono što je kod Pume zanimljivo je da se radi o tzv mild-hybrid izvedbi. 48-voltni starter-generator razvija 16 KS i pomaže motoru u određenim režimima rada.

Može isporučiti do 50 Nm okretnog momenta (pri kretanju i niskim okretajima) te 20 Nm pri vršnom opterećenju, odnosno ubrzanjima. To su odlične vrijednosti, a pomaže i u štednji goriva jer se motor gasi kada brzina padne ispod 15 km/h. Usporedbe radi, Fiesta s ovim motorom razvija 170 Nm, a Puma 210-220 Nm. To je poprilična razlika koja se očituje i u vožnji. Obično ovako male motore muči turbo rupa, no kod Pume to nadoknađuje hibridni sustav pa pri kretanju odaje dojam osjetno većeg motora.

Ovjes je oduvijek bio jedan od glavnih aduta Fordova, a Puma je najbolji pokazatelj da je i dalje tako. Sve ostali crossoveri koji se smatraju konkurentima Pumi najbolje da se sakriju, jer Puma igra u svojoj posebnoj ligi. Bolje se vozi i od Fieste koja je mjera za dinamiku malih automobila, kako je Fordu uspjelo to postići u 6 cm višoj Pumi, neka istražuju upravo konkurenti. Još jedan veliki plus za Pumu je ručni mjenjač.

I dok nas ostali uvjeravaju da je najbolje rješenje za hibride CVT, neka sjednu u Pumu i vide kakav se hibrid može napraviti s klasičnim ručnim mjenjačem. Kratki hodovi, precizne izmjene uz reski zvuk trocilindraša, koji ide puno bolje nego što bi po svim pravilima trebao te direktan volan sa svega 2.75 okretaja od jedne do druge strane čine Pumu više kartingom nego kvazi SUV-om. Pa kad neki kolege rade usporedbe Nissan Juke-a s Pumom i pitaju se koji je bolji, možda bi se stvarno trebalo zapitati za njihovu stručnost u ocjenjivanju automobila koje voze.

Za sprint do stotke ovoj Pumi treba po papirima 9.8 sekundi. U praksi je pola sekunde brža. Deklarirana najveća brzina je 191 km/h, i to smo s lakoćom nadmašili. Ono što se nas posebno dojmilo su međuubrzanja zahvaljujući kojima se pitate kako onda idu jače varijante. Na putu do Tribunja, autocestom i starom D1 od Gračaca do Šibenika ne sjećamo se kada smo zadnji put tako uživali. Onaj osjećaj da vas auto grli svojim sjedalima, volanom koji vam pruža pregršt informacija svakom će pravom vozaču izmamiti osmijeh na lice.

U moru bezličnih, šminkerskih i možemo reći sintetičkih automobila pojavio se jedan koji je pokazao da zabava u vožnji i dalje postoji. Još i više, pokazao je i da hibridi ne moraju biti dosadni, s iritantnim, zujećim CVT mjenjačima, već da i pripadnik trenutno popularne crossover kategorije može biti ekološki prihvatljiv, ali povrh svega i užitak za voziti.

Po svemu navedenom, jasno je da nam se Puma dopala. Ako se pitate koliko, možda je najbolje sažeti ovako: potpisnik ovih redaka bio je vlasnik prošle Pume, s 1.7 motorom. Nakon dugo vremena konačno se pojavio auto kojeg bi i sam kupio.

Za: dizajn, sportski izgled, sportski interijer i sjedala, odlična vozna svojstva, fantastičan ovjes i perfektan pogonski sklop
Protiv: neki materijali u kabini mogli bi biti bolji