FIAT Tipo SW 1.6 Multijet Pop

Prošle su tri godine otkad je FIAT sa svojim novim Tipom dobro uzdrmao tržište pristupačnijih modela. Iako je u početku prvo predstavljen kao limuzina i time predviđen za platežno slabija tržišta poput našeg i još istočnijih, odlični rezultati koje je postigao u Italiji brzo su pokazali da je taj recept itekako popularan svugdje.

Glavna zamjerka takvim, inače na brzinu sklepanim modelima obično s nespretno „nasađenim“ prtljažnikom na neki jeftiniji kompakt ili gradski auto, prolazili su samo u nekim specifičnim zemljama, no Tipo je tu napravio značajan iskorak. To se prvenstveno odnosi na dizajn, jer je limuzina bila skladna i atraktivna s kvalitetom koja se očitovala u interijeru i motorima.

Nedugo nakon limuzine stigli su kompakt i karavan koji su dodatno učvrstili odličnu startnu poziciju Tipa i tim, više lifestyle modelima dodirnuli i one malo bolje stojeće kupce. Posebno se u tome istaknuo karavan kao vjerojatno najljepši model od cijele game, posebno u najpoželjnijoj varijanti pokretanoj odličnim 1,6-litrenim dizelašem od 120 KS.

Iako smo već vozili sve modele prije, priliku da ovogodišnji put u Ženevu odradimo upravo s takvim Tipom SW nismo mogli propustiti. U Autocommerceu nas je dočekao tamno crveni Tipo s prijeđenih jedva 900 kilometara pa mu je put od tisuću kilometara u jednom smjeru bio idealan za razrađivanje.

Osim nesumnjive praktičnosti za takav put koju pruža veliki prtljažnik od 550 litara, sprijeda se mogu smjestiti dvije osobe od 187 cm, a da bi straga još uvijek imali dovoljno mjesta oni od 180 cm. Mi to nismo morali isprobati jer smo zauzeli samo prednja sjedala, ali zato smo prostora za sve naše potrepštine imali više nego dovoljno.

Sitnice i vode spremili smo u pretince u kabini ukupne zapremine 12 litara, a sve ostalo nam je stalo u prtljažnik tako da na kratkim zaustavljanjima u Italiji nismo imali brige o tome da se nešto od svega toga vidi u kabini.

Za takva putovanja vrlo su važna sjedala jer desetosatni boravak u autu najviše će osjetiti vaša leđa i svaki nedostatak po tom pitanju brzo će izaći na vidjelo. Relativno tvrda sjedala dobro drže tijelo u zavojima, no ono što je još bitnije, pružaju potporu tamo gdje treba, pa čak ni oni s problemima u lumbalnom dijelu nisu imali zamjerke na dugi boravak u Tipu.

Glavna prednost Tipa osim praktičnosti svakako je dobro znani motor. 1,6-litreni dizelaš već godinama vozimo u raznim modelima iz koncerna, od FIAT-a, preko Alfi do Jeepova i svugdje se osjeća kao riba u vodi. Upornim usavršavanjem iz godine u godinu dotjeruju se emisije, no ono glavno se ne mijenja – snaga od 120 KS i okretni moment od 320 Nm. Dovoljno za maksimalno opterećeni Tipo da pokazuje dobar temperament i lako održava putnu brzinu. Šest stupanjski ručni mjenjač dobro je proračunat i omogućuje brzu, čak i sportsku vožnju ako ste sami u autu, a istovremeno na duljim dionicama troši manje od šest litara.

Sa zadnjim tankiranjem u Sloveniji prije talijanske granice na Novoj Gorici stigli smo bez problema do Francuske, jer se u principu tankiranje u Italiji izbjegava ako je to moguće, posebno na autocesti zbog visokih cijena goriva. Da, motor je i dalje nešto glasniji nego što bi to poželjeli prilikom kretanja, ali ukupno gledano, jednom u vožnji to se više ne primjećuje. Najveću brzinu od 200 km/h nismo imali prilike isprobati zbog stalnog nadzora na talijanskim autocestama, no ne treba sumnjati u nju. Zato je održavanje putne brzine od dozvoljenih 130 km/h dječja igra, što se pokazuje i po potrošnji.

Prosjek potrošnje cijelim putem iznosio je 5,5 litara. Obzirom na prosječnu brzinu od 105 km/h koju smo zabilježili na tih 1000 km, znači da ga nismo baš „šparali“. Inače, u laganijoj vožnji po nekoj sporednoj cesti potrošnja od ispod pet litara nije težak zadatak za Tipo, dok će u gradu to biti nekih dvije litre više, ali još uvijek manje od sedam litara.

Tipo se vozi kao dobar kompakt, ovjes dobro kontrolira naginjanje karoserije u zavojima i po tom pitanju nitko se neće žaliti. Osjeća se dodatna težina u repu u odnosu na kratku izvedbu s pet vrata, no to zapravo smiruje stražnji dio u vožnji. Naravno, nije tako okretan kao kraći brat, ali ako prvenstveno putujete na dulje relacije, SW se više ponaša kao limuzina i poslovni auto.

Upravo mnogi novi taksisti u ovom valu navale privatnika u tom poslu se odlučilo upravo za Tipo, jer osim što nudi prostranost koju smo već spominjali, nudi i nisko troškove kupnje, ali i još važnije –  održavanja. U verziji kakvu vidite, Tipo SW košta 139.610 kn sa svim davanjima, a uz pouzdan i štedljiv motor te petogodišnje jamstvo, odnosno 120.000 km, jasno je da s njim nećete imati puno briga.

Za: dizajn, kvaliteta materijala, snažan i štedljiv motor, praktičnost i prostranost, povoljna cijena

Protiv: glasan motor kad je hladan