Fiat Panda 1.2 LPG

U moru današnjih automobila nakrcanih tehnologijom, da bi krenuli na normalnu vožnju onako kako ste navikli trebate (barem mi, u većini testiranih auta) provesti minutu ili dvije nakon pokretanja motora (ili pogonskog sustava bolje reći). A to znači da odaberete profil (svoj, ili se prijavljujete kao gost), da bi zatim pogasili sve one sustave pomoći koji vas dovode do ludila svojim upozorenjima, od pištanja do vibriranja volana i/ili sjedala, gašenja automatskog kočenja koje nikad ne znate kada će se aktivirati i na koju je osjetljivost namješteno.

Zašto ovakav uvod, pitate se? Zato jer smo imali prilike vratiti se u doba kada je vozač bio jedini kojeg se pitalo što i kako će raditi s autom koji vozi. Tjedan dana uživali smo u analognom svijetu, ali ne HI-FI-ja već s FIAT Pandom koja sve to nema i koja nam je odmah ukrala srce.

Razlog za dobivanje Pande na test je jednostavan – ima tvornički ugrađen plin. U moru hibrida, MHEV-ova, PHEV-ova, pa onda i BEV-ova, auto koji ima samo jedan, i to SUS motor, ali koji koristi dva goriva zvuči kao najljepša simfonija za uši neindoktriniranih vozača koji nisu počeli svoju vozačku karijeru prije dvije godine. Dodatni benefit je onaj koji smo spomenuli, kompletan nedostatak svih (uglavnom) nepotrebnih i ometajućih tehnologija koje zagorčavaju život vozačima s iskustvom, koji su navikli na to da su oni gospodari auta, a ne obratno. Volan, ručni mjenjač s pet stupnjeva, tri pedale i to je to.

Fiatov klasik odavno je postao upravo to. Idealan gradski auto s praktičnošću kakvu samo Talijani znaju ukomponirati sa simpatičnim izgledom i minimalnim troškovima recept su za uspjeh. Također su pokazatelj da možda motori koji idu na tekuća goriva još uvijek nisu za odbaciti, posebno u zemljama gdje standard ne dozvoljava baš svakome da ode i kupi neki hibrid za 60 ili više tisuća eura.

S obzirom da Hrvatska spada upravo u te zemlje, s prosječnom starošću vozila od skoro 15 godina nekako nismo uvjereni da će zelena tranzicija koju gura EU tako brzo zaživjeti i na ovih prostorima. Srećom, zasad postoje i alternative koje će sigurno biti aktualne i za 12 godina kada bi EU trebala zabraniti prodaju novih automobila na fosilna goriva. Taman tada će kod nas biti aktualni auti koje vozimo sada ili smo ih vozili prije par godina kao nove. Stoga držimo fige da će i drugi proizvođači zadržati svoje opcije otvorenima i dalje razvijati klasično pokretane automobile.

Vratimo se našoj Pandi. Za razliku od hibridne koja je u ponudi, za LPG izvedbu Fiat je izvukao iz penzije dobro znani 1,2-litreni FIRE motor od 69 KS koji je usavršavan desetljećima kroz razne modifikacije i povećanje obujma do sada već dugo standardnih 1242 ccm. Štedljiv motor koji zahtjeva minimum održavanja svoju je službu odrađivao u milijunima Pandi, Punta i 500-tki. Zbog svoje jednostavnosti i otpornosti bio je i idealan kandidat za pogon na ukapljeni naftni plin. Ono što inače vlasnici skupo plaćaju, s ovom Pandom dobivaju u seriji uz punu petogodišnju garanciju ili 120.000 km. Rezervoar za plin se nalazi u prostoru gdje je nekada bio rezervni kotač pa tako ni prtljažnik nije smanjenog obujma. U rezervoar stane 38 litara plina.

Čim pokrenete motor Panda po defaultu radi na plin. I tako je sve dok ga ima. Dva su jednostavna pokazivača količine goriva ispred vozača i kada plina nestane, Panda automatski i skoro neprimjetno prebaci na klasični benzinski pogon. Valja reći da su razlike u performansama zaista minimalne, što i ne čudi jer se ne radi o nekom autu visokih radnih karakteristika gdje bi ta razlika došla do izražaja.

Na plin smo uspjeli napraviti 450 kilometara, što znači da nam je Panda trošila oko 8.5 litara plina u gradskoj vožnji. Ako uračunamo oba spremnika, s Pandom možete računati na autonomiju od oko 800 km, barem dvostruko više od bilo kojeg strujića kojeg smo do sada imali prilike probati i to bez brige koliko ćete stisnuti gas i hoćete li koristiti klima uređaj.

Sama vožnja Pande nema razlike u odnosu na svoje sestre. Malo povišena karoserija naginje se nešto više nego što je to standard danas, ali nikakvih razloga za brigu nema jer je ponašanje uvijek sigurno, barem dok ne pretjerujete, a onda će vam to Panda i jasno dati do znanja. Nije namijenjena za neku jurnjavu, ali jednom kad uhvati zalet na autocesti ostavit će svojim putnim tempom od 130 km/h sve električare daleko iza sebe. Ako vozite magistralnim cestama, naravno da ćete poželjeti koju konjsku snagu više za pretjecanja, ali i taj način vožnje će vas vratiti u dobra, stara vremena kada ste trebali predviđati situaciju ispred sebe i iskoristiti svaki metar slobodne ceste te svaku konjsku snagu da obavite pretjecanje.

Težina od svega 955 kg svakako igra ulogu u zadovoljavajućem temperamentu. Stoga i ne treba čuditi da s kim god smo pričali od kolega koji su vozili tu istu Pandu da o njoj govore u superlativima. Posebno kada u cijeli miks dodamo i cijenu od 16.858 eura koliko je koštao testirani model, jasno je da ova Panda nema pravu konkurenciju.

Za: praktična, štedljiva, pristupačna, zabavna, s niskim troškovima održavanja i bez suvišne tehnologije
Protiv: naginjanje u zavojima