Alfa Romeo Giulia Super 2.2 JTDM-2 A/T 160

Tekst: Goran Vrhovec / Foto: Zrinka Maček

Kada se pojavila prije par godina, Giulia je dobrano uzdrmala tržište sportskih limuzina. Možda ne toliko prodajnim brojkama koliko nekim senzacionalnim rješenjima, ali i top modelom Quadrifoglio koji je odmah u drugi plan bacio sve njemačke sportaše s četverim vratima.

Vrlo lagana zahvaljujući uporabi lakih (i skupih) materijala, Alfa je s Giuliom pokazala da nije zaboravila ništa od postulata koji su i izgradili ovaj sportski brend iz Milana. Vrata, blatobrani, dijelovi ovjesa, sve je to napravljeno od aluminija, a poseban party trick je kardan (da, Giulia ima stražnji pogon ako niste znali) je napravljen ni manje ni više od karbona. Probajte to naći u nekom Mercedesu ili  BMW-u…

U kombinaciji s superbrzim upravljačem koji osjećajem, ali i izgledom više paše u neki Ferrari, te sjajnom vozačkom pozicijom, dovoljno je bilo napraviti par stotina metara da bude jasno zašto je pokojni Sergio Marchionne toliko inzistirao da se Giulia napravi najbolje što se može, bez obzira na cijenu. Takav neprikosnoveni pristup rezultirao je hvalospjevima novinara, ali zbog visoke cijene i dugogodišnjeg izbivanja iz ove klase vozila, prodajni rezultati nisu obarali s nogu. Stvar je popravio Stelvio, prvi SUV marke nastao na bazi Giulie koji u svojoj kategoriji opet važi za najvozniji model.

Jedna od rijetkih primjedbi na Giuliu bio je pomalo zastarjeli infotainment sustav. Vozačima od 50 i više godina koji pamte slavne dane Alfa Romea to naravno uopće nije bilo bitno, ali novije generacije nažalost sve više biraju aute gledajući kakav se nudi izbor konekcija, aplikacija i sličnih stvari.

Stoga na redizajniranoj Giuliji koja je pred vama estetski nije promijenjeno skoro ništa, jer za time nije ni bilo potrebe. I dalje se radi o jednom od najatraktivnijih automobila te kategorije, što će i aktualnim vlasnicima biti drago jer apsolutno nitko neće znati vozite li originalnu ili redizajniranu verziju.

U interijeru je slična priča, i ako nemate pored ove i staru izvedbu, malo tko će primijetiti par različitih detalja u smještaju prekidača na središnjoj konzoli. Malo veći ekran infotainmenta također je ukomponiran gdje se nalazio i stari, samo što je ovaj sada osjetljiv na dodir, a promijenjeno je i sučelje u izbornicima. Ono što se nije mijenjalo jesu sjedala, pozicija vozača, predivan upravljač s velikim fiksnim polugama mjenjača koja više podsjećaju na neki Lamborghini nego na auto srednje klase.

Motor koji se nalazio u našoj Giuliji je osnovna izvedba dobro znanog dizelaša od 2.2 litre. Sada razvija 160 KS, ali ono puno važnije je da od 1750 okretaja vozač pod desnom nogom ima 450 Nm okretnog momenta. U kombinaciji s osambrzinskim automatikom koji radi bez greške, bez obzira gmižete li gradskim gužvama ili u Dynamic modu DNA sustava jurite starom „riječkom“. U takvim prilikama do izražaja dolazi sjajno izbalansirana karoserija s idealno raspoređenom težinom, ali i superdirektan volan kojim milimetarskom preciznošću možete navoditi Giuliju da prati sve vaše zamisli na cesti.

Same brojke koje govore o 8.5 sekundi potrebnih do stotke ne djeluju posebno, ali međuubrzanja zaista impresioniraju pa tako pretjecanja postaju zadovoljstvo, a ne stres kao u nekim drugim autima. Svakako moramo opet pohvaliti polugice iza volana jer su metalne, odaju solidnost i kvalitetu i uz čujni „klik“ mijenjaju brzine kada vi to poželite. Njihova veličina omogućava sigurno mijenjanje stupnjeva i kada volan ne stoji ravno, što je najčešća greška ostalih proizvođača koji nude tu opciju.

Sve je dobro dok volan stoji ravno, ali normalni automobili nisu Formula 1 pa da vam treba jedan okret volana s strane na stranu. Alfa Romeo je i tim detaljem pokazala da razumije što sportski vozači vole i žele u svojim automobilima i iako za te polugice treba doplatiti par stotina eura, to je svakako dodatak koji bi svaki kupac po defaultu trebao naručiti.

Jedan detalj koji smo primijetili je da na autocesti Giulija nije više onako nervozna kao prije. Očito se radi o novougođenom upravljačkom sklopu koji je i dalje superdirektan, ali više nećete morati paziti na milimetarske pomake ruke kada vozite autocestom.

Recimo još koju i o troškovima. Do sada su Giulie bile relativno nedostižne i teško su se mogle boriti s damping cijenama primjerice BMW-a kod nas. Međutim, ova Giulia Super sada košta manje od 300.000 kn – da budemo precizniji, 298.470 kn. Automatski mjenjač dolazi u seriji pa to sada znači da Alfa ne samo da može cijenom konkurirati europskim (čitaj njemačkim) modelima, već u tu cijenu ulaze i japanski konkurenti.

Stoga, ako ste ikada željeli vidjeti zašto Jeremy Clarkson tvrdi da niste pravi oktanoglavac ako nikada niste imali Alfu, možda je pravo vrijeme da napravite taj iskorak.

Za: dizajn, snažan i štedljiv motor, odlična vozna svojstva, petogodišnje jamstvo ili 120.000 km
Protiv: sve na Giuliji složeno je za bitno jače motorizacije pa se može dobiti dojam da je ovaj motor preslab za nju.