Više nego pristojne cijene, sa štedljivim motorima, prostranom kabinom, četiri vrata i velikim prtljažnikom od 520 litara bio je namijenjen prvenstveno siromašnijim tržištima, ali je ubilježio izvanredne rezultate i u svojoj matičnoj Italiji. Zatim je stigao kompakt, puno više šminkerski uređen iznutra, za sve one urbane tipove koji žive u skladu s vremenom, a opet se ne žele razbacivati novcem. I konačno, možemo reći kao šećer na kraju, stigao je i SW.

Lifestyle karavan kao najljepši od trojice braće, nudi sve ranije navedeno, uz bolji interijer kao kod kompakta, ali i praktičnost prtljažnika od 550 litara s navučenom zaštitom od pogleda. Ako to nije dovoljno, uvijek ga se može nakrcati do krova pa srušiti naslone stražnjih sjedala i stići do maksimalnoh 1.8 m3 korisne zapremine.

Sama karoserija dulja je 203 mm od petvratne izvedbe s kojom karavan dijeli identičan postroj, a od limuzine je dulji 39 mm. Limuzinska varijanta ima 2 mm kraći međuosovinski razmak od dvije novije izvedbe. To se vidi u unutrašnjosti gdje ni na stražnjoj klupi nije problem smjestiti i odrasle putnike, posebno u karavanu gdje linija krova ne pada pa se ni viši putnici neće osjećati neudobno. Materijali i ergonomija isti su kao kod kompakta, što znači da će se i oni razmaženiji dobro osjećati u Tipu SW. Odavno su karavani prestali biti utilitarna vozila, već ih voze svi, obiteljski, ali i poslovni ljudi koji kada završe s poslom vole otići u prirodu, ponijeti bicikl, dasku za jedrenje ili zmaj pa im ovakva izvedba najviše odgovara za njihov stil života.

Na test smo dobili najopremljeniju izvedbu, s najjačim motorom u ponudi. Radi se o poznatom 1,6-litrenom MJet motoru znanom i iz Alfi i Jeepa Renegadea. Njegovih 120 KS idealna su mjera ako se vožnja ne bazira samo na gradskoj vožnji. Kao poseban detalj testni model krasio je sjajan DDTC automatski mjenjač s dvije spojke i šest stupnjeva prijenosa. Iako smo ga već imali prilike upoznati u Giulietti pod nazivom TCT, čini se da svake godine talijanski stručnjaci dotjeruju software dotičnog mjenjača, jer je u svakom testiranom autu sve bolji i bolji. Izmjene su trenutne, a mjenjač odlično tumači kada i kako treba reagirati ovisno o pritisku pedale gasa. U Tipu SW nismo imali na raspolaganju polugice mjenjača iza volana. No, ako vas baš „primi“ i hoćete iskoristiti maksimum od 320 Nm koliko nudi izvrstan dizelaš ispod poklopca, morat ćete sami mijenjati brzine ručicom mjenjača.

Svakako je za pohvalu da se to obavlja na pravi način, sekvencionalno s rasporedom kakav smo navikli vidjeti na sportskim, odnosno trkaćim automobilima. Naviše se prebacuje povlačenjem prema sebi, dok se naniže prebacuje guranjem ručice od sebe, u skladu sa silama koje djeluju na vaše tijelo prilikom ubrzavanja, odnosno kočenja. Iako ćete 99% vremena voziti u automatskom modu, dobro je koristiti manualni mod, posebno na nizbrdicama kada treba kočiti motorom. Uz to, u normalnoj vožnji s ručnim mjenjačem nikada tako brzo ne biste stigli do šestog stupnja prijenosa, što svakako pozitivno utječe na potrošnju, ali i mirnoću vožnje. Dokazano je da vozači automatika imaju u prosjeku četiri otkucaja mirniji puls u gradskoj vožnji od onih vozača koji voze aute s ručnim mjenjačem. Manje stresa znači mirniju vožnju, ali i izbjegavanje potencijalno opasnih situacija u koje bi možda „uletjeli“ s ručnim mjenjačem.

Sportska vožnja sigurno nije bila visoko na listi prioriteta prilikom projektiranja Tipa karavan, ali dulja karoserija dobro djeluje na smirivanje stražnjeg dijela vozila i povoljniji raspored težine. Vrlo solidan volan osigurava mirno i precizno vođenje kroz zavoje, a kada počnete pretjerivati Tipo će vam to jasno dati do znanja bez ikakvih neočekivanih reakcija. Najbolje mu ipak odgovara mirnija vožnja pa smo tako i za najvećih gužvi ove sezone krenuli na put od Zagreba do Umaga, po staroj cesti. Kako su gužve na autocestama bile nepodnošljive, krenuli smo trenirati živce po staroj „Riječkoj“. Bez pretjecanja u relativno brzoj koloni stigli smo do Umaga s prosječnom potrošnjom od točno pet litara. Automatska dvozonska klima odlično je hladila nemalu kabinu, a DDCT mjenjač radio je svoj posao gotovo neprimjetno. Na povratku su se gužve raščistile pa smo koristili autoceste i tada isprobali Tipo SW i u potpuno drugačijoj vožnji. Poprilična zaliha okretnog momenta omogućavala je držanje brzine od 160 km/h koliko se tolerira na autocesti bez ikakvih poteškoća, dok je ovjes uspješno upijao nesretne spojeve na našim vijaduktima i bez imalo problema držao Tipo SW u zadanom smjeru, bez poskakivanja kao što smo se to mogli uvjeriti kod nekih drugih sličnih modela.

Sve u svemu, Tipo SW pokazao se kao vrlo dobar suputnik. Osim što ćete u njega smjestiti cijelu obitelj, kada se za time ukaže potreba moći ćete i prevesti puno korisnih stvari, u zavidnom tempu i uz minimalnu potrošnju. Uz petogodišnje jamstvo ili 120.000 kilometara te izradu na kojoj bi mu pozavidjeli mnogi konkurenti, FIAT je s Tipom napravio auto koji se zaista kupuje razumom.

Za: prostrana kabina, velik prtljažnik, praktičnost, snažan i štedljiv motor, odličan automatik
Protiv: šteta je što nema polugica za ručnu izmjenu stupnjeva prijenosa iza volana

The post Fiat Tipo 1.6 MJet 1.6 DDTC Lounge appeared first on Koji auto?.