Svakako najsimpatičniji bio je Fiatov novi klasik – 500 u kabrio izvedbi. Već 12 godina Fiat neumorno dotjeruje svoj bestseler na radost vozača i vozačica diljem svijeta.

Prepoznatljiv na kilometar, 500 je jedan od onih automobila koje svi prepoznaju. Mnogi ga i dalje krivo nazvaju „fićom“, jer se ne radi o novoj verziji Fiata 600, ali nema veze. Simpatične linije male karoserije i dalje neminovno izvlače osmijeh na lice prolaznika. Bezbrojne mogućnosti individualizacije, kao i posebnih izvedbi koje izlaze gotovo na mjesečnoj bazi, garancija su da nećete vidjeti dva ista. Upravo je to jedan od temelja uspjeha danas, jer sve više kupaca teži upravo tome da ima različit auto od ostalih. To naravno nije problem ako imate 100 ili više tisuća eura za novo vozilo, ali ako računate sa 100 tisuća kuna, zadatak je malo teži.

Fiat 500 taj test prolazi s lakoćom, posebno u kabrio verziji. U skladu s tradicijom, ne radi se o pravom kabrioletu, već o mekom krovu koji se povlači unazad u dva segmenta. Prvi je do stražnjeg stakla, u principu kao neki veliki „šiber“, a u drugom stražnje staklo nestaje. Kod 500-tke u ovoj izvedbi, a zahvaljujući fiksnim rubovima krova, nema strukturalnih nedostataka koji su neminovni kod kabrio izvedenica većine automobila. Nema onih prepoznatljivih „cvrčaka“ kada se penjete na rubnjake, a u vožnji nema prepoznatljivog podrhtavanja retrovizora.

Interijer je također u retro stilu s kariranim presvlakama, velikim okruglim instrumentom u kojem se nalaze svi za vožnju bitni pokazivači i mjerači. Na središnjoj konzoli smještena je ručica mjenjača, a blizina volana savršeno odgovara za brzopotezne izmjene ako poželite malo sportskiji pojuriti. Iako je riječ o malom automobilu, pozicija sjedenja je dosta visoka. Ručni klima uređaj dobro hladi malu kabinu i ne oduzima previše snage motoru, iako se osjeti razlika kada se klima uključi.

Motor koji je pokretao testirani model stari je znanac, u današnjim mjerilima pravi oldtimer među motorima. Radi se o 1,2-litrenom motoru s dva ventila po cilindru. Kada se kaže za neki motor da je provjeren, onda to obično znači da je prošao nekoliko generacija različitih automobila u kojima je radio, a to je definitivno slučaj s ovim. Neumorno dotjerivan da ostane u skladu s vremenom razvija za današnje pojmove izuzetno skromnih 69 KS. No, dojam u vožnji puno je bolji od očekivanja.

Talijanski geni vide se u razvijanju snage pa se tako na niskim okretajima ne događa baš puno, ali jednom kada zađete u više sfere, motorčić kao da prodiše punim plućima. Zapravo smo se vrlo ugodno iznenadili kakav tempo na autocesti možete njime držati bez problema. Iako bi pomislili da se iznad 140 km/h ništa neće događati, prevarili biste se. Održavanje te, ili čak nešto više brzine nije nikakav problem i često nam se događalo da su nam se iz lijeve trake micali dva ili tri puta jači automobili. Jedini problem su uzbrdice, jer skromna zapremina sa sobom nosi i jednako takav okretni moment pa nemojte očekivati čuda.

Ovjes je tvrd i u kombinaciji s neminovno kratkim međuosovinskim razmakom osjeti se poskakivanje na poprečnim neravninama, ali ništa što bi ga izbacilo iz putanje. Kada se maknete s autoceste, primjerice na D1, bez problema ćete pratiti promet, pa čak i pretjecati sporije od vas, ali vratit ćete se malo u prošlost jer takvi poduhvati s malom snagom ipak zahtijevaju više planiranja i odlučnosti nego kad imate 300 KS na raspolaganju. No, ako je cesta čista, zaista ćete uživati. Možete nastaviti „gaziti“ ga, jer mu to očito godi, ali možete i usporiti te sa spuštenim (zarolanim, bolje reći) krovom uživati u svježem zraku Velebita.

Ni uz naša najveća nastojanja nismo uspjeli potrošiti više od 7 litara, a kada smo popustili gas, spustili smo tu vrijednost na okruglih pet litara. Ipak, njegovo prirodno obitavalište je grad gdje male dimenzije najviše dolaze do izražaja, kao i okretnost te solidna ubrzanja kojima se možete uspješno prestrojavati i stići s kraja na kraj grada brzo i po najvećim gužvama. Parkirat ćete se sigurno i na naša premala parkirališna mjesta i uvijek ćete imati dovoljno prostora da izađete ili uđete u njega.

Fiat 500 je poput traperica. Nitko po njemu ne može suditi je li vam to jedini auto u obitelji ili treći, s kojim idete u grad. 100.000 kn može se potrošiti na bezbroj načina kod kupovine novog automobila, ali rijetko kada s toliko stila kao kod 500C.

Za: dizajn, vozna svojstva, niska potrošnja, mogućnosti personalizacije, pristupačna cijena, niski troškovi

Protiv: upravljač podesiv samo po visini

The post FIAT 500 1.2 Convertible Pop appeared first on Koji auto?.