Suzuki Ignis 1.2 4×4 GLX Start&Stop

Novi Ignis vidjeli smo prvi put prošle godine u Parizu i na prvu je ostavio pozitivan dojam. Specifičnog izgleda, ovaj minijaturni (ili ultra-kompaktni kako ga još zovu) SUV duljine svega 370 cm nudi dojam vožnje „terenca“ s pogonom na sve kotače i karoserijom izdignutom od tla punih 18.8 cm.

U principu, teško je naći nekog konkurenta koji nudi slična svojstva. Najsličnija bi mu bila Fiatova Panda 4×4, no ona se nudi isključivo s 1,3-litrenim dizelašem, dok u Ignisu kuca isključivo benzinsko srce zapremine 1.2 litre. Sa svojih 90 KS ovaj motorčić više je nego dovoljan za 850 kg laganu karoseriju, a u kombinaciji s petbrzinskim ručnim mjenjačem nudi zabavu u vožnji i osmijeh na licu.

Riječ je o tipičnom japanskom proizvodu napravljenom u skladu s potrebama za malim autima kakve japanci imaju u svojim prenapučenim gradovima. Iako minijaturnih dimenzija, zbog visine karoserije, ali i pametnog rasporeda u unutrašnjosti u mali Ignis mogu se bez problema smjestiti četiri odrasla putnika. Dizajnerski je to miš-maš vrlo uspjelog prednjeg dijela koji je izazvao nepodijeljene simpatije sa svojim simpatičnim nosom i LED svjetlima, bočnim linijama s ravnim krovom te ne baš skladnog stražnjeg dijela, pogotovo preširokog C nosača kojeg su vjerojatno da „razbiju“ veliku plohu lima ukrasili s tri lažna rebra. No, na repu kao da je ponestalo imaginacije dizajnerima. Koliko su s prednjim dijelom uspjeli, toliko su sa stražnjim zakinuli Ignis za ono što bi bio kompletno dobar dojam.

Kakav je iznutra?

Iznutra nalazimo pravu Suzuki priču. Iako smo na test dobili najbogatije opremljen Ignis s automatskim klima uređajem, sustavom upozorenja o prelasku iz trake u traku i upozorenju na sudar (o kojem ćemo više malo kasnije), plastike koje vidite i možete opipati podsjetit će vas na neka prošla vremena. Drugim riječima, ne mislimo da je dvobojni interijer loš, već se vidi da su u Suzukiju odlučili smanjiti troškove na minimum kako bi konkurirali najjeftinijim autima na tržištu, a istovremeno ponudili mehanički više nego solidan auto. Pri tome mislimo na odličan motor koji se već dokazao i u drugim Suzukijima, vrlo lagan i precizan petbrzinski mjenjač i pogon na sve kotače koji je kao što smo rekli pravi raritet u ovoj klasi.

Kakav je u vožnji?

Nemojte očekivati off road mogućnosti Mercedesa G klase, ali ne morate brinuti ako vas negdje zatekne snijeg ili ako se do vaše vikendice nije baš lako uspeti makadamskim puteljkom. Klirens je više nego dovoljan za sve što možete staviti pred, odnosno ispod Ignisa pa gradske avanture poput penjanja na rubnjake izvršava s lakoćom. Motor sa svojih 90 KS ima snage u svakom području okretaja i bez obzira na to što najveći moment od svega 120 Nm dostupan na 4.400 okretaja, nema razloga da ga gazite do kraja. Sasvim dovoljan temperament nudi se i do 4.000 okretaja.

Po načinu vožnje Ignis nas je podsjetio na Honde. Sve su komande filigranski precizne, od kvačila preko mjenjača pa je za ugodnu vožnju potrebno malo prakse, no tada i zadovoljstvo raste. Volan je precizan i lagan, a relativno nisko težište, usprkos visokoj karoseriji (zahvaljujući pogonu na sve kotače) omogućava zabavnu vožnju zavojima. Na autocesti to nije slučaj, posebno ako puše bočni vjetar. Mali međuosovinski razmak, mala masa i visoka karoserija nikako nisu kombinacija koja se dobro drži u takvim uvjetima pa treba biti oprezan ako se spuštate iz Svetog Roka kada puše bura, jer bi se lako mogli naći u susjednoj traci bez da ste to željeli.

Grad je njegov habitat i tu je pravi car. Minimalnih dimenzija lagan je za parkiranje, a tu mu pomaže i kamera. Eksplozivnost na startu uvijek dobro dođe prilikom prestrojavanja na Zelenom valu i jedino što ometa sjajan dojam iz grada je preosjetljiv sustav za upozorenje od sudara. Nije se moglo dogoditi da ijednom gradskom turom prođemo bez iznenadnog javljanja sustava koji ne zvuči nimalo ugodno. Bez obzira što se radi o korisnom pomagalu, posebno u gradskim gužvama, prilikom svakog kretanja bili smo prisiljeni ga gasiti jer je jednostavno preosjetljiv.

Kao zaključak recimo da je Ignis kao i njegov dizajn. Ima fantastičnih svojstava, ali ima i zamjerki. Svega tri zvjezdice na EuroNCAP-u nisu u skladu s vremenom u kojem živimo. Dizajn i ljepota, sve je u oku promatrača pa o tome nećemo donositi sud. Činjenica je da se svima svidio sprijeda, a polovici od tih i odostraga. Činjenica je da je vrlo živahan i zabavan u vožnji, da se u gradu osjeća kao riba u vodi, da ne troši puno i da ćete njime stići gdje god se zaputili, bez obzira kakvo vas vrijeme ili podloga tamo dočekali. Osjetljivost na bočni vjetar je neizbježna kod kratkih, a visokih vozila i tu nema lijeka protiv fizike.

Trebam li ga kupiti?

Obzirom na dobra iskustva s kvalitetom Suzukija te kultni status koji uživaju neki njihovi 4×4 modeli, koji i dan-danas drže cijenu iznad svih očekivanja, nema razloga misliti da s Ignisom neće biti isto. Kad najskuplja verzija automobila košta 114.257 kuna i za to dobijete pravi japanski auto s pogonom na sve kotače i najbogatijom opremom, jasno je da po pitanju ulaganja ne možete pogriješiti.

Za: vrlo praktičan, upotrebljiv, okretan, brz i zabavan mikro SUV koji se jednako dobro snalazi u gradu i na izvoru Krke, bogata oprema, niska cijena

Protiv: nedorečen dizajn stražnjeg dijela, osjetljivost na bočni vjetar, tri EuroNCAP zvjezdice, preosjetljiv sustav upozorenja na sudar