Preminuo Niki Lauda

Trostruki svjetski prvak u Formuli 1 i legenda motorsporta, Niki Lauda, preminuo je jučer u krugu obitelji.

Niki Lauda bio je i ostao heroj romantičnog i najopasnijeg doba u Formuli 1. Nasljednik velikog poslovnog carstva nije bio zainteresiran za posao u kancelariji i usprkos nastojanjima obitelji, posvetio se Formuli 1. Nisu ga htjeli podržati pa je digao kredit da bi lansirao svoju karijeru. Prvi puta okitio se naslovom svjetskog prvaka 1975. godine s Ferrarijem.

Na najboljem putu da to ponovi bio je odmah sljedeće godine i sigurno bi ponovio taj uspjeh da nije bilo nesreće koja mu je promijenila život. 1. kolovoza te godine na Velikoj Nagradi Njemačke na zastrašujućem, još mokrom Nürburgringu doživio je tešku nesreću u kojoj je jedva preživio zahvaljujući pomoći kolega vozača koji su ga izvukli iz gorućeg bolida.

Osim opeklina trećeg stupnja teško je oštetio pluća, zbog čega mu je prognoziran brzi kraj. No, kada je Niki trećeg dana u bolnici čuo svećenika kako mu daje posljednju pomast, u njemu proradio je inat, poslao svećenika k vragu i započeo s bolnim oporavkom.

Kolika je bila snaga volje najbolje pokazuje da je već šest tjedana nakon nesreće ponovno sjedio u svom Ferrariju u Monzi, još uvijek jedva navlačeći kacigu preko opečenog lica i nepostojećeg desnog uha. Osvojio je četvrto mjesto u utrci i time stekao sportsku besmrtnost i postao herojem mnogih sportaša, ali i običnih ljudi. Te je godine izgubio prvenstvo za jedan jedini bod jer je namjerno odustao na Velikoj Nagradi Japana na potopljenom Fujiju, prepustivši naslov svom prijatelju i najvećem konkurentu, Jamesu Huntu. Ako ste gledali film Rush (Utrka života), znate sve, ako niste, pogledajte večeras u 21:00h na HTV 2.

Već sljedeće, 1977. godine ponovno postaje prvakom s Ferrarijem vozeći stilom koji ga je karakterizirao cijelu karijeru. Brz kada treba, taktičar i s filozofijom „što na umu to na drumu“ nikada nije imao dlake na jeziku, pa čak ni kada je svoj prvi Ferrari F1 Enzu opisao kao „svinju“. Ali predanost i profesionalizam do tada neviđen u F1 brzo je dao rezultate. Nakon 1977. sve se više okretao biznisu i avionima, svojoj drugoj strasti. Izašao je iz Formule i posvetio se aviokompaniji nakon neuspjeha s Brabhamom.  Ipak, vraća se ponovno u ranim 80-im godinama u McLaren, s tada mladom nadom, Alainom Prostom. 1984. godine ponovno osvaja titulu svjetskog prvaka, pobijedivši upravo Prosta za svega pola boda (zahvaljujući kišom prekinutoj utrci u Monacu gdje se dijelilo pola bodova).

1985. povlači se drugi i posljednji put iz Formule 1 kao vozač i okreće se svojim avio kompanijama. Njegov pristup svemu vidio se i kada je 1991. godine Laudin avion doživio nesreću na Tajlandu u kojoj je poginulo 223 ljudi. Proizvođač aviona je tvrdio da je do nesreće došlo zbog grešaka pilota, no Lauda nije bio uvjeren u to. Kako su prijetile ogromne tužbe obitelji poginulih, nije se mirio s time, a i vidio je da glavešine u odijelima nešto muljaju pa je rekao da će ih posjesti u isti takav avion i pilotirati, izvodeći iste manevre ako su toliko uvjereni da greška nije bila u avionu. Na kraju je ipak ispalo da nisu imali petlje za to i priznali su grešku u dizajnu, zbog čega su prizemljeni i servisirani svi modeli istog aviona.

Ipak, stara ljubav, a i zasluge koje su neprijeporne za popularnost Formule 1 dovele su ga u razne oblike suradnje s različitim F1 timovima, poput Ferrarija kojima je pomagao i u razvoju cestovnih automobila pa sve do posljednje velike uloge direktora Mercedesovog neprikosnovenog tima posljednjih godina. Zato smo ga uživali gledati i slušati na televizijskim prijenosima sve do pred kraj prošle sezone kada je otišao na operaciju pluća.

Počivao u miru, legendo.