Porsche Experience 2020

Po dobroj, staroj tradiciji jednom godišnje gosti smo Porschea na njihovom Driving Experience eventu. Ove godine iz svima poznatih razloga Experience se održao u jesen, a ne kao što je to bio običaj do sada, u proljeće.

U ponedjeljak smo se okupili u Porsche Centru u Zagrebu. Teški oblaci skupljali su se iznad Jankomira dok smo mi prolazili procedure oko mjerenja temperature, dezinfekcije ruku i dobivanja maski jer je cijelo događanje napravljeno u skladu s najstrožim epidemiološkim mjerama.

U takvim specifičnim uvjetima ipak smo stigli baciti oko da vidimo što su nam od vozila Porscheovi ljudi pripremili. Recimo samo da je „najslabiji“ auto u našoj grupi bila Carrera 4S od 450 KS. Slijedio ju je Cayenne GTS od 460 KS, da bi zatim stvari postale još puno ozbiljnija. 911 Turbo S u najnovijoj 992 inkarnaciji nudi 650 KS, Panamera Hybrid Turbo S 680 KS, a sam vrh zauzela je ovogodišnja senzacija, Taycan u svojoj najjačoj izvedbi pod imenom (vjerovali ili ne) Turbo S koji razvija teško pojmljivih 761 KS.

Obzirom na ove ergele bilo je jasno da nam je pogled bio okrenut prema nebu, no nakon što smo doručkovali kiša se ipak spustila. Krenuli smo u koloni za našim instruktorom po zaobilaznici prema našoj prvoj stanici, stazi Rauš u Novom Marofu. Zbog uvjeta na cesti i plana mijenjanja automobila na koji smo navikli iz prijašnjih Experiencea, za početak sam izabrao Carreru 4S. Njenih 450 KS uz pogon na sve kotače bili su idealni za privikavanje na performanse koje ćemo iskusiti tijekom dana, a i najbliže po snazi Hondi Jazz koju smo to jutro vratili malo dalje na Jankomiru.

Iako je pljuštalo cijelim putem do Marofa, moramo pohvaliti instruktora da bez obzira na svu brigu o našoj sigurnosti, pa onda i automobila, nije bio poput nekih prethodnika koji se nisu usudili prijeći dozvoljenu brzinu ni u idealnim uvjetima. U brzoj koloni uz jedno stajanje za promjenu vozača brzo smo stigli na Marof. Tamo nas je čekala ekipa koja je pripremila slalom stazu po kojoj ćemo voziti Boxster i kratku stazu za ubrzanje gdje ćemo isprobati Launch Control u Taycanu 4S.

Kiša je i dalje nemilice lijevala kad sam došao na red za slalom. Kratki krug za privikavanje na auto i smjer kojim ide staza, uz jedan oštar zavoj, dvije šikane i točno parkiranje u „garaži“ po takvoj kiši činilo se kao prilično složen zadatak. Ipak, uz iskusnog Igora Lekića koji je bio u Boxsteru da objasni osnove onim manje upućenima, čini se da je svima bilo zabavno.

Valja reći i da se druga vožnja po stazi mjerila tako da su nas upozorili da ćemo na kraju eventa uz tradicionalnu podjelu diploma doznati i tko je bio najbrži u tim stvarno nimalo laganim uvjetima. Čim sam krenuo u tu drugu, mjerenu vožnju, već u prvom laganom lijevom zavoju koji vodi na slalom stazu teška noga na gasu uspjela je izbaciti stražnji kraj Boxstera van, usprkos svim elektronskim pomagalima.

Uspio sam ga iskontrirati i jurnuo prema slalom stazi. Na zadnjim vratima brzina je bila mrvicu prevelika i morao sam pošteno nagaziti na kočnicu da ne srušim čunj koji je označavao početak jakog desnog zavoja. Uz dobar izlazak i prolazak dvije šikane stao sam na točno označenom mjestu i to je bilo to. Nisu nam govorili vremena, no obzirom na dvije greške mislio sam da nisam bio baš pretjerano brz, iako su mi kolege rekli da sam jurio kao nitko do tada.

Nakon završenog slaloma kiša se prorijedila i gotovo stala kada smo došli na red za Launch Control u Taycanu. U  njemu nas je dočekao Nenad Đurović, predsjednik Porsche Cluba Croatia koji nas je kratko upoznao s Taycanom i njegovim Launch Controlom. Pogon na sve kotače i elektromotori koji snagu razvijaju od nule idealni su za ovakve vježbe jer nude ubrzanja po mokrom kao i na suhom. I to se i ostvarilo. Iako je staza bila iznimno kratka, uspjeli smo premašiti 100 km/h nakon svega četiri sekunde vožnje. Impresivno za 2.3 tone teško vozilo.

Kada smo završili s Taycanom granulo je sunce i polako smo krenuli prema Trakošćanu. Sada za upravljačem svježe dezinficiranog Taycana Turbo S imao sam prilike iskusiti najjači auto koji sam ikada vozio. 761 KS, ubrzanje do stotke za 2.8 sekundi izbija dah iz pluća. Iako, tu brojku smo već iskusili na prijašnjim Experiencima kada smo Launch Control vježbali na 911 Turbo S-u na aerodromima. Razlika je naravno što u Taycanu mjenjač ima svega dvije „brzine“ i u normalnoj vožnji kakva je bila ta do Trakošćana nisam primijetio da je ikada stigao do „druge“. O razlici u zvuku između ta dva auta bolje da i ne pričam…

U Trakošćanu smo imali kratak obilazak uz sunce koje je obasjavalo naše, ne više tako čiste aute. Nakon ručka na terasi dvorca sjeo sam konačno i u 992 Turbo S. U korak sam slijedio instruktora u njegovoj zelenoj Panameri Turbo S i zavojitim te pomalo vlažnim cestama uputili se prema Heli Centru. Zvuk koji Turbo S ima kada se uključi tipka sport za ispuh stvarno potakne rad srca, posebno kada iskoristite priliku na staroj cesti prema Krapini i nekoliko tunela na njoj da spustite „dvije niže i po gasu“ radi simfonije bi-turbo boksera od šest cilindara i 650 KS.

Mislim da nitko od kolega nije imao pojma kuda idem i što je to Heli Centar u srcu Zagorja, ali kada smo došli, ostali smo u nedoumici. Potpuno novi kompleks skriva dva najmodernija simulatora vožnje helikoptera Mi u svim mogućim izvedbama. Koliko je sve sofisticirano i precizno jasno govore i podaci da se let u simulatoru vrednuje potpuno isto kao i let pravim helikopterom pa ne čudi da jedinice iz cijelog svijeta dolaze u Zagorje na treninge i obuku.

Nakon ovog više nego zanimljivog iskustva, red je došao na Cayenne GTS kojim sam krenuo prema Vuglec bregu, našoj zadnjoj stanici na današnjoj Porsche avanturi. Uz gromke zvukove iz ispušnog sustava, Cayenne je jasno davao do znanja da s njim nema šale, što se i vidjelo na svakoj kraćoj ravnici kada sam bio u prilici malo mu protegnuti noge. Ipak, najviše impresionira ponašanje Cayennea u zavojima, jer se čini da zaista zakoni fizike za njega ne važe. Usprkos visokoj karoseriji i nemaloj težini, Cayenne se vozi puno sportskije od bilo kojeg SUV-a srednje veličine. O performansama bolje da i ne govorimo…

Vuglec breg ponudio je pravu opuštajuću atmosferu. Uz ležaljke s pogledom na zagorske brege te kavu i štrukle, skupljali smo dojmove dotadašnje vožnje četiri modela i pripremali se zadnju rutu, brzu vožnju autocestom prema Jankomiru. Prije nego se ponovno spustila kiša sjeli smo u zadnji auto toga dana, meni je to značilo Panameru Hybrid Turbo S i njenih 680 KS. Za autocestu idealno.

Prvo me oduševilo da Porsche i u svojim hibridima ima PDK mjenjač, a ne neke glupe CVT varijante. Pravi vozački auto, a autocesta je njegov prirodni okoliš, njemački autobahn bez restrikcija njegovo je igralište. Impresivno je gledati Carreru 4S ispred sebe kako se trudi ubrzati maksimalno, a 230 KS snažnija Panamera ju može skoro pa preskočiti. Uz ubrzanja, najimpresivnije na toj Panameri su svakako kočnice.

Iako je Porsche mjera za sve kada je retardacija u pitanju, Panamera Hybrid Turbo S ima još jače kočnice, a razlog je što kod nje nema kočenja motorom. Oduzmete gas i ona nastavi „sailing“ i punjenje baterije, a usporenja gotovo da i nema. Stoga, obzirom na brzine koje i kako razvija, Panamera Hybrid Turbo S mora imati i jednako impresivne kočnice. Na pojedinim dionicama autoceste kada nije bilo prometa konačno smo na suhoj autocesti uspjeli protegnuti noge našim Porscheima kako spada te stigli na Jankomir pomalo umorni, ali i puni dojmova od iznimno sadržajnog dana.

Na kraju su nas dočekali ljubazni djelatnici Porsche Centra i ponudili okrjepom dok smo čekali podjelu diploma. Kada je i to odrađeno, doznali smo i tko je bio najbrži na kišnom Marofu. Recimo samo da je još jedno priznanje otišlo u našu redakciju. Veselimo se ponovnom druženju s Porscheima, kad god to bilo…