Paul Rosche 1934.-2016.
Foto: BMW

Ova je godina već odnijela brojne iz svijeta showbusinessa, no prekjučer je svijet ostao i bez jednog genija bez kojeg bi utrke, a posebno BMW-ovi uspjesi u posljednjih pola stoljeća, izgledali bitno drugačije i skromnije.
Paul Rosche osoba je čiji je rad stajao iza uspjeha BMW-a u natjecanjima turističkih automobila, od 3.0 CSL, 1602, 1802, 2002, M3 E 30 (koji je i nedostižan po broju postignutih pobjeda) pa sve do poznatog 1,5-litrenog turbo motora koji je Nelsona Piqueta doveo do naslova svjetskog prvaka 1983. Taj motor i dan-danas slovi za najjači motor ikada u Formuli 1. Ne zaboravimo i da je V12 motor iz donedavno najbržeg automobila na svijetu – McLarenove legende F1, također bio njegovih ruku djelo.
Paul Rosche diplomirao je na minhenskoj Politehničkoj školi krajem 50-ih godina prošlog stoljeća i odmah se priključio BMW-u kao razvojni inženjer u timu koji je vodio novoimenovani voditelj odjela razvoja motora, Baron Alexander von Falkenhausen. Zadatak je bio razviti natjecateljski motor za model 700. Njega je naslijedio motor oznake M10 bez kojeg BMW-a vjerojatno danas ne bi bilo, ili barem ne na način kako ga poznajemo. Taj je motor imao zapreminu 1.5 litara, a „proboravanjem“ cilindara zapremina je mogla narasti do dvije litre pa su tako taj motor koristili od 1502 do 2002 i u većem 1800 i 2000 te 2000 CS.
Kasnije su još „trojke“ i „petice“ bile pogonjene istim agregatom s elektronskim ubrizgavanjem goriva. Proizvodio se kroz tri desetljeća i dosegao brojku od 3.5 milijuna jedinica. Isti motor bio je baza svih natjecateljskih motora kroz dva desetljeća i Rosche je imao odlučujuću ulogu u razvoju M10 i njegovih nasljednika. Taj motor je svoju prvu zadaću odrađivao u Lolinim prototipovima iza Jo Sifferta i Huberta Hahnea da bi zatim s njime prešli u Formulu 2 s BMW-ovim jednosjedima 269 i 270.
Nakon smrti Gerharda Mittera BMW se povlači iz utrka, iako to nije bio pravi razlog već štednja. Rosche je postao član tajne, gotovo konspirativne grupe pod Von Falkenhausenovim vodstvom koja je nastavila s radom znajući da će se BMW kad tad vratiti utrkama. 1973. BMW se udružio s Marchom u Formuli 2 i to je partnerstvo ishodilo nekoliko europskih titula F2 zaredom. Ti su motori korišteni i u tada izuzetno popularnim natjecanjima turističkih automobila.
Von Falkenhausen je otišao u mirovinu 1975., a Rosche ga zamjenjuje na vrhu BMW Motorsport odjela. U suradnji s Jochenom Neerpaschom pokušava uvjeriti odbor da se BMW uključi u Formulu 1 sa svojim turbo motorom. To nije bio lagan zadatak pa Neerpach frustriran odlazi iz BMW-a. Ipak, 1980. dobiveno je zeleno svjetlo, a Rosche je već imao spreman prototip motora.
Prvi test odrađen je u Brabhamu 1980. godine, da bi prvu utrku odradio 1982. Motor je bio nevjerojatno snažan, ali i nepouzdan, no već je u toj godini Nelson Piquet pobijedio u Kanadi. Već iduće godine Piquet osvaja naslov u Formuli 1 pokretan tim motorom, a ono što je uslijedilo bio je najjači motor ikada u Formuli 1.
Nikada se nije doznala točna brojka, jer su valjci za mjerenje snage u BMW-u mogli mjeriti „samo“ do 1200 KS pa su dalje od toga podatke dobivali izračunima. Vjeruje se da je u kvalifikacijskom trimu motor razvijao 1500 KS, što znači 1 KS iz 1 ccm! Do dana današnjeg nedostižno, a mi stariji dobro se sjećamo vatre koja je izlazila iz Brabhamovih ispušnih cijevi.
1986. godine BMW se odlučuje povući iz Formule 1, a motor nastavlja živjeti pod imenom Megatron. Rosche se okreće razvoju motora za natjecanja turističkih automobila i stvara 2,3-litreni motor iz prvog M3 „kockice“ (E30). Na svom prvom natjecanju u Spa Frankorschampsu BMW osvaja prvih osam mjesta (!) i do danas taj auto i taj motor nisu nadmašeni po broju pobjeda.
Novi izazov za Roschea dolazi od Gordona Murraya, koji je na krilima McLarenovih uspjeha krajem 80-ih godina u F1 dobio zeleno svjetlo od Rona Dennisa da stvori najbrži sportski auto na svijetu. U svojim vizijama zamišljao je auto od jedne tone s 550 KS snažnim atmosferskim motorom. Obzirom da kupci koji su izdvajali više od 600.000 tadašnjih Funti ipak ne mogu dobiti goli trkaći auto, neki ustupci poput klima uređaja i audio sustava morali su se naći u njemu, što je podiglo težinu na 1100 kg. No, utješio ga je Rosche koji je proizveo motor od 627 KS, u osnovi spajajući dva bloka M3 motora iz E36. Navodno je bio još i snažniji pa su ga morali malo „zadaviti“ da bi se dobilo više okretnog momenta i linearnija karakteristika.
Nakon toga se Rosche okreće ponovno Formuli 1 i razvija trolitreni V10 koji je svoj radni vijek odrađivao u Williamsu i opet slovio za najjači agregat na gridu. I dan danas drži rekord u Monzi za najbrži krug ikada s Montoyom za volanom. No, u skladu s BMW-ovm pravilima, Rosche odlazi u mirovinu 1999.
Smatramo da bi bila velika nepravda ne obilježiti život ovakvog čovjeka bez kojeg utrke i motorsport, ali i cestovni BMW-i i „najjače slovo na svijetu – M“ ne bi bili to što jesu danas.