Jurilice inspirirane Formulom 1

Formula 1 svakako je najnapredniji oblik motorsporta koji postoji i nije tajna da su mnoga rješenja koja su stvorena na utrkama kasnije zaživjela i u serijskim automobilima. Sjetimo se samo fantastičnih Ferrarija F40 i F50 te jedinstvenog McLarena F1.

No, superautomobili nisu jedini koji su prošli F1 tretman. Kroz desetljeća brojne su jurilice manje ili više uspješno ugrabile zvjezdanu prašinu Formule 1. Recept je jednostavan, uzmete skromni kompakt i ukrasite ga raznim F1 naljepnicama i oznakama, eventualno pojačate i motor te gledate kako prodajne brojke rastu zahvaljujući povezanosti s Formulom. I znate što je najbolje u cijeloj priči? To što za razliku od Mercedesa McLarena SLR Stirling Moss Edition ili Renaulta Espace F1 te kompakte si je mogao priuštiti svatko. A danas, kao rabljeni, mogu se dobiti za pravu bagatelu.

Fiat Seicento Schumacher
FIAT je vlasnik Ferrarija pa je logično da tu i tamo Fiatovi modeli iskoriste tu povezanost s plemenitim propetim konjićem koja datira još od Fiata Dino i u drugim, jeftinijim modelima.

Iako još uvijek nije baš jasno kako je i zašto mega zvijezda poput Michaela Schumachera pristala dati svoje ime na ušminkanu verziju Seicenta iz 2001., činjenica je da postoji Seicento Sporting kojeg krasi ime tada trostrukog svjetskog prvaka u F1.

Isto tako je činjenica da motor od 55 KS i drugačiji spojler sprijeda nisu baš ono na što bi pomislili kada čujete za Schumacherov model. Još više nas čudi da je veliki Michael svoje ime posudio i jednom Fiat Stilu par godina kasnije.

Mini Cooper

Vjerojatno najbolji primjer križanja kompaktnog klasika s čarolijom F1 je svakako Mini Cooper. Ime poznato po motorima Cooper-Climax koji su pokretali bolide Johna Surteesa, Brucea McLarena i Jacka Brabhama svakako je zaslužilo svoj pedigre pa kada se našlo na Miniju, bilo je jasno da će male jurilice itekako profitirati od toga. Predstavljen 1961. sa zapreminom od 997 ccm i 56 KS u minijaturnom automobilčiću uživancija je bila zagarantirana.

Dvije godine kasnije došla je još jača verzija (najpoznatiji je naravno 1275 GT) za kojeg vjerojatno ni najoptimističniji nisu očekivali uspjehe koji su od Minija stvorili legendu, od Relija Monte Carlo nadalje. No, o tome nekom drugom prilikom.

Renault 5 Gordini

Renaultova veza s konstruktorom Amédéeom Gordinijem prve je plodove dala još 1958. godine s Dauphineom Gordini, nabrijanom verzijom inače vrlo smirene male limuzine. Nakon toga 1965. uslijedio je odličan R8 Gordini koji je poznat i u našim krajevima, jer ga je proslavio legendarni vozač Jovica Paliković, kao i njegovog nasljednika R12 u istoj verziji iz 1970.

R5 Gordini stiže 1980. godine i iako nije bio djelo „čarobnjaka“, kako su zvali Amédéea od milja, svakako bi dobio njegovo zeleno svjetlo sa svojih 94 KS. Još i više bi ga obradovala finalna, najjača verzija s Garretovim turbo punjačem i 112 KS.

Mercedes-Benz A-klasa

Od svih automobila na koje biste pomislili da su povezani s F1 svijetom, Mercedesov mali monovolumen W168 bi vam vjerojatno bio na zadnjem mjestu, ukoliko biste ga se uopće sjetili.

Karijeru je započeo neslavno prevrtanjem na los-testu ,no 1998. godine glavešine u Stuttgartu donijele su odluku da u čast osvajanja naslova prvaka u F1 ne proslave lansiranjem nekog novog superauta, već limitiranom serijom od 250 komada ušminkane A-klase. Pola od tog broja bilo je označeno Häkkinenovim prezimenom, a pola Coulthardovim te njihovim startnim brojevima i bojama kakve su te godine krasile najbrže McLarene.

Honda Civic Jordan

Dokaz da i manje poznati timovi mogu dodati začina u serijske automobile je i ovaj Civic. 500 primjeraka u prepoznatljivoj žutoj boji napravljeno je da bi označili korištenje Honda Mugen motora u Jordanima koje su vozili Damon Hill i HH Frentzen. Civic je dobio Type R kit kakav se nudio samo u Japanu, ali stražnji spojler je ipak bio malo pitomiji od razmetne japanske verzije.

Interijer je bio crno-žut i imao je prepoznatljiv Buzzin Hornets logo ušiven na sjedalima. Što se motora tiče, riječ je o dobrom, starom znancu 1,6-litrenom VT-i S od 160 KS koji se uredno vrtio na 8.500 okretaja.

Renault Clio Williams 16v

Iza ove mišićave brojke skriva se auto koji je nudio nešto više od samog imena velikog Franka Williamsa. Clio pokretan dvolitrenim motorom od 150 KS bio je stvarno jedinstvena jurilica tog vremena. Lansiran je 1993. kao specijalna izvedba za rally homologaciju, no prodaji sigurno nije naškodila činjenica da je Nigel Mansell, britanski miljenik publike osvojio prvenstvo u F1 godinu ranije upravo s Williamsovim legendarnim FW14B.

Potražnja je bila tolika da je 1994. lansirana druga serija Clia Williams, da bi ju godinu kasnije već naslijedila i treća. Sveukupno je prodano 12.000 primjeraka, a originalna je verzija i najbolja. Džepna raketa težila je 990 kg pa je motor od 150 KS imao lak zadatak, a debele gume i tvrd ovjes iza mišićavih blatobrana dali su Cliu nevjerojatno držanje ceste. Ukrašen je jednom od najljepših kombinacija boja u motorsportu, tamno plavom sa zlatnim kotačima, a u interijeru su bili plavi mjerači brzine i okretaja te W ušiveno na sjedalima.

RenaultSport Megané R26

Nema boljeg načina za obilježiti osvajanje svjetskog prvenstva u F1 od posebne edicije svoje najbolje jurilice. Prokušani recept iskoristio je 2005. godine Renault s 225 F1 Team Meganéom. Osim prepoznatljive plave boje i pregršt naljepnica koje su ga povezivale s bolidom Fernanda Alonsa, krasi ga motor od 225 KS iz Cup izvedbe.

Sljedeće godine su ponovili uspjeh pa je na tržište stigla još bolja i jača, 230 KS snažna izvedba u žutoj boji. S dorađenim ovjesom, pravom „šperom“, skoro 250 km/h najveće brzine i još više naljepnica, R26 izvedba odmah je našla put do srca svih Renault entuzijasta i još danas ima posebno mjesto u povijesti najboljih jurilica.