Infiniti Q50 2.2d Premium A/T
Tekst: Goran Vrhovec / Foto: Zrinka Maček

Iako su se europski kupci upoznali s Infinitijem tek prije manje od deset godina, zahvaljujući nekim vrlo popularnim trendseterskim modelima ova je marka čak i prije toga izazvala znatiželju kod kupaca premium modela. Iako su upamćeni prvenstveno zbog zanimljivih crossovera ili SUV modela poput FX-a, Infiniti se uspio profilirati kao proizvođač sportski nastrojenih limuzina, ali i coupéa te kabrioleta.
Ono što je zajedničko svim modelima ovog proizvođača (inače premium podružnice Nissana) jesu vozački orijentirani auti pa je tako vozač Infinitija u centru pažnje prilikom razvoja svakog modela. A i snažni motori u ponudi to potvrđuju. Tako je i kod limuzine koju danas predstavljamo – Infiniti Q50. Iako smo u Ženevi vidjeli novi model, dok on ne stigne kupcima će se nuditi aktualni kojeg vrijedi pobliže upoznati.
Riječ je o limuzini veličine BMW „trojke“ ili Mercedesa C-klase. Ako se pitate koji bi razlog netko mogao imati da izabere Infiniti uz ove njemačke proizvode, odgovor nije teško zamisliti. BMW-a, ali i Mercedesa sada već i kod nas ima na svakom ćošku, jer su s raznim akcijama zadnjih par godina ove modele pokupovali i oni koji nikad nisu ni sanjali da će ih voziti. Stoga se bivši vlasnici tih automobila žele odmaknuti od širokih narodnih masa i voziti opet nešto ekskluzivno i rijetko. Po tom pitanju Infiniti je pravi odgovor jer nudi sličan koncept klasične limuzine sa sportskim naglaskom, motor sprijeda, a pogon straga.
Dok su donedavno Infinitije pogonili isključivo benzinski motori, suradnjom s Mercedesom u nekim modelima počela su kucati dizelska srca iz Stuttgarta. Tako smo i prošle godine vozili kompaktni Q30 koji je pokretao dobro znani Mercedesov motor od 2.2 litre (zapravo 2.143 ccm pa bi točnije bilo reći 2.1 litara, ali očito su preuzeli filozofiju od Mercedesa koji isto piše 220 d kod svojih modela) i 170 KS. Isti takav kuca u testnom modelu Q50 kojeg vidite.
Paket opreme Premium drugi je u ponudi iznad osnovnog Base, a nudi kožni interijer, grijana prednja sjedala, samozatamnjujući unutarnji retrovizor, LED maglenke i stražnja svjetla, Comfort paket (dvozonski klima uređaj s filterom s aktivnim ugljenom, prednje i stražnje parking senzore i senzor za kišu). Od dodataka spomenimo LED glavna svjetla, Touch sustav upravljanja i podešavanja vozila, ulazak u vozilo bez ključa, sustav za nadzor tlaka u gumama i navigaciju kojom onda dobivate još jedan ekran. Poseban spomen ide Infinitijevoj specifičnoj boji koja je otporna na ogrebotine, odnosno sama se popravlja. U ovom slučaju riječ je o posebnoj Malbec crnoj metalik boji.
Ovako opremljen Q50 s automatskim mjenjačem košta 336.584 kn. Realno gledano predstavlja čisto solidnu protuvrijednost za uloženo, posebno kada znamo da danas bez problema te novce (pa i više) traže i korejski proizvođači za neke svoje malo bolje modele. Ipak, godine se vide najviše po instrumentima koji su još uvijek analogni iako to ne mora biti zamjerka, ali se dizajnerski više ne uklapaju u današnje priče ove kategorije.
Kao i kod svake sportske limuzine sjedi se dosta nisko, a i sama silueta auta djeluje dinamično pa ne treba čuditi takav smještaj u kabini. Četiri odrasla mogu se smjestiti bez većih problema pa nećete imati probleme ako nakon sastanka ukrcate par putnika i povedete ih na ručak. No, oni će ostati uskraćeni za pravi dojam auta, a to je da Q50 stvarno dobro funkcionira kao sportska limuzina. Na središnjoj konzoli možete podesiti rad gasa, mjenjača i volana i time od udobne krstarice napraviti agilnu limuzinu kojom možete jurcati i zavojima. Jedini nedostatak koji smo zamijetili obzirom na sve navedeno je manjak polugica iza upravljača kojima bi ručno mijenjali stupnjeve prijenosa. Naravno, to se može činiti i ručicom mjenjača, ali kašnjenje od barem pola sekunde u izmjenama nije baš „sportski“, kao ni preosjetljiva pedala kočnice.
170 KS prava su mjera za ne baš lagani auto (malo više od 1.7 tona), no okretnog momenta ima dovoljno za sve osim najzahtjevnije vozače. Dobro slaganje sa sedambrzinskim automatikom omogućava lagano krstarenje, ali i bržu vožnju ako vas „primi“ ili jako kasnite na dogovor s poslovnim partnerima. Tu do izražaja dolazi i upravljač koji zaslužuje koju rečenicu i o sebi. Postoje tri „mape“ njegova rada pa u gradu s relativno malim pomacima možete agilno skretati iz trake u traku ili u ulice pod 90 stupnjeva, da bi opet na autocesti vožnja bila mirna i opuštena, bez prevelikih pomaka i osjetljivosti na minimalne nehotične pomake.
Vozna su svojstva općenito primjerena, vožnja je udobna, dobro izbalansirana karoserija s klasičnim pogonom uvijek je u prednosti u odnosu na prednji pogon, ako ništa drugo, zbog negativnih utjecaja koji se moraju osjetiti na volanu kada je u pitanju snažniji motor. Pravo je olakšanje nakon većinom prednjepogonaških modela koje stalno vozimo malo upijati dobar stari osjećaj prednje osovine koja služi samo za skretanje.
Kao zaključak možemo reći da je Infiniti Q50 još uvijek dobra ponuda ako vas zanima nešto više od pukog prijevoza od A do B. Nije bezgrešan, ali opet nudi i neke stvari koje konkurencija nema. A za bogato opremljenu poslovnu limuzinu sa stražnjim pogonom, automatikom i solidnim dizelskim agregatom onda ni cijena nije visoka.
Za: zanimljiva opcija ako ne želite voziti isti auto kao i vaš susjed. Vozački nastrojen, dobrih karakteristika, niske potrošnje, prihvatljive cijene obzirom na opremu.
Protiv: u nekim detaljima vidi se da je zašao u godine, nedostatak polugica mjenjača iza upravljača.