Hyundai IONIQ 1.6 GDI Hybrid 6DCT Comfort

Zašto je trebalo čekati 19 godina da bi netko pokazao zube Toyoti Prius? I onda od svih razvikanih automobilskih velikana to učini Hyundai, kojeg možda na prvu asocijaciju ne biste očekivali. Hyundai je još jednom pokazao da je u samom vrhu auto industrije, a od pojave IONIQa, Toyota  više nema tako miran san…

Hyundai se s IONIQ-om uopće ne šali niti eksperimentira, nego želi postati pravi i ozbiljan konkurent Toyotinom ekološkom bestselleru. Prius od 1997. promovira hibridnu tehnologiju i čini to vrlo uspješno. On je najprodavaniji hibrid na svijetu s vrlo respektabilnom brojkom od četiri milijuna primjeraka. Hyundai u borbu ulazi beskompromisno, hrabro i samouvjereno. Testirali smo prvi primjerak  IONIQa koji je stigao u Hrvatsku i to u hibridnoj izvedbi. Službena prodaja počinje negdje u travnju zajedno s električnom izvedbom, dok na ljeto dolazi plug-in hybrid. Dakle, Hyundai odmah nudi 3 u 1 pa što se kome svidi.

Konkurencija je uvijek dobrodošla i bit će zanimljivo vidjeti nadmetanje IONIQa i Priusa. Činjenica je da svijet hibrida i električnih vozila dolaskom IONIQa neće biti isti. Ne veseli pak činjenica da će svijet hibrida u Hrvatskoj dolaskom IONIQa ostati isti, tek malo izmijenjen bude li kakvih poticaja za kupnju, ali primarno treba riješiti krucijalno pitanje je li „za dom spremni“ ustaški pozdrav i je li JBT zločinac. Kad se to utvrdi onda možemo razgovarati o hibridima, samo postoji bojazan da će do tada ova tehnologija postati zastarjela, a automobile će pokretati neka nova, još neotkrivena energija. No, to nije Hyundaijev problem. Oni su razvili i ponudili automobil primjeren vremenu, a mi smo imali sreću voziti ga.

Izvana IONIQ izgleda moderno, iz profila čak sportski ili kupeovski atraktivno, ali bez dizajnerskih ekstravagancija svojstvenih novoj generaciji Priusa. Prednjim krajem dominira velika maska, a hibridni karakter označava plava „lajsna“ uz donji dio središnjeg dijela branika. Aerodinamika je važna za hibride pa je tako oblikovan i IONIQ – aerodinamično. Stražnje staklo je vrlo položeno i nema brisač koji, realno, nije ni potreban. Boljoj preglednosti trebao bi pomoći okomiti stakleni dio između stražnjih svjetala, ali korist je mala. Najviše pomaže kamera čija slika se projicira na središnjem zaslonu.

Kakav je iznutra?

Mogli bismo reći običan ili blaže rečeno uobičajen. Ugodan, skladan, prostran, ali nimalo poseban, čak i konzervativan. Ne mora ni biti drukčiji, ali ako očekujete neki futurizam s obzirom na tehnologiju pogona, ostat ćete razočarani. Sve je tu dosta klasično, izuzmemo li grafiku koja pokazuje rad hibridnog sustava, okomite diode za informaciju o napunjenosti baterije ili podatak vozite li ekonomično (zeleno) ili se puni baterija (plavo). Sve ostalo je kao u nekom modernom, ali svakodnevnom kompaktu.

Upravljač je sportski podrezan u donjem dijelu, prekidači su jasno razmješteni i jednostavni za rukovanje. Nema tu ni najmanjeg dizajnerskog eksperimenta, sve je „normalno“. Na širokom središnjem grebenu je ručica mjenjača i tu počinje sve ono drukčije. Mjenjač, vjerovali ili ne, nije CVT nego, na svu sreću, automatski s dvije spojke i šest stupnjeva prijenosa. Nudi (prvi puta kod hibrida) i mogućnost ručnih izmjena stupnjeva prijenosa, ali samo putem ručice jer nema polugica iza upravljača. Radi se o sportskom modu koji štednju stavlja u drugi plan, a vozački užitak u prvi.

Oprema testiranog IONIQa se zove Comfort i uključuje sve, kožom obložena i električno podesiva sjedala, njihovo grijanje i ventilaciju pa čak i grijanje upravljača te Infinity ozvučenje. Prema NCAP-u IONIQ je prošle godine proglašen najsigurnijim u segmentu kompaktnog obiteljskog automobila, što dovoljno govori o sigurnosnoj opremi.  Može primiti pet odraslih osoba, a ispod velikih petih vrata je izdašan prtljažnik. Otraga ima puno prostora za noge, ali više osobe će platiti danak aerodinamici i glavom dodirivati krov zbog njegove padajuće linije.

Osim već spomenute slabije preglednosti prema natrag, iznenadila nas je zastarjela nožna papučica parkirne kočnice. Baš je čudno da ovako koncipiran automobil nema električnu parkirnu kočnicu. No, konačna obrada je na visokoj razini i tu nema prigovora. IONIQ je vrlo tih u vožnji pa je moguće do krajnjih granica uživati u Infinity-evom ozvučenju. Usporedimo li IONIQov interijer s Priusovim, možemo reći da se u korejskom hibridu lakše i jednostavnije snaći, baš kao u bilo kojem obiteljskom kompaktu.

Kakav je u vožnji?

Za pogon je zadužen benzinski 1,6-litreni GDI motor snage 105 KS i elektromotor snage 32 kW. Benzinac raspolaže sa 147 Nm, a elektromotor sa 170 Nm. U vožnji je IONIQ osjetno drukčiji nego Prius. I dok Priusom možete krenuti i voziti na struju, kod IONIQa se vrlo brzo, skoro odmah uključuje benzinski motor. Nakon što brzina postane kontinuirana pali se zelena oznaka EV, što znači da se vozimo samo na struju. Nismo uspjeli na struju voziti brže od 80 km/h. Kod ovog IONIQa nema tipke EV koja omogućava vožnju isključivo na struju na kratkim relacijama, ona se nalazi u plug-in verziji. Čini se da u IONIQu vozač ima manje utjecaja na izbor pogonske energije, a većinu odluka donosi kompjuter. Jedan od rezultata je i nemogućnost potpunog pražnjenja baterije i napunjenost je uvijek između 1/3 i 2/3.

I dok smo kod Priusa lako shvatili logiku rada hibridnog sustava, kod  IONIQa je software drugačiji. Vjerojatno ulogu u odluci vozi li IONIQ na benzin ili struju igra i vanjska temperatura, odnosno uključeni potrošači. No, kompjuter očito zna svoj posao što se vidi prema potrošnji koja je u skladu s očekivanjima. Bez imalo pažnje smo test završili s 5,5 l/100 km, teško je bilo prijeći 6,5 litara, a na otvorenom se može i s manje od pet litara.

Najveća razlika između IONIQa i Priusa je u mjenjaču i filozofiji vožnje. IONIQ ima 6-stupanjski automatski mjenjač s dvije spojke i u usporedbi s CVT prijenosom vožnja s DCT opcijom je prava uživancija s brzim izmjenama stupnjeva i bez nepotrebnog urlanja motora u trenucima ubrzavanja. Osim toga, postoji „sport“ opcija koja IONIQ pretvara u živahan automobil. Kad se ručica prebaci u „sport“ mod, plavi brzinomjer se mijenja u crveni okretomjer i jurcanje uz pomoć struje može početi.

Dakle, u Hyundaiju nisu mislili samo na škrtice koje žele što manje potrošiti na gorivo nego i na one koji ponekad žele uživati u vožnji. IONIQ je brži u vožnji i usporediv je s nekim dizelskim kompaktom. Mjenjač mijenja brzo, glatko kroz svih šest stupnjeva. Osim gušta ručnih promjena, ova opcija je dobar izbor za kočenje motorom na nizbrdicama.

Trebam li ga kupiti?

Kao što smo spomenuli na početku, IONIQ dolazi na hrvatsko tržište tijekom proljeća. Još nisu poznate cijene, ali pretpostavka je da bi testirana opcija koštala oko 207.000 kuna, što je osjetno manje nego Prius. Želite li voziti ekološki, a ne biti u Toyotinoj hibridnoj uniformi, IONIQ je dobrodošlo osvježenje. Sve vrste predrasuda o tome je li ovo dobar hibrid ili samo kao auto općenito možete slobodno odbaciti, jer ovo je odličan auto, a Hyundai daje osam godina jamstva na bateriju i pet na cijeli auto. To je sasvim dovoljno dugo da shvatite volite li ga ili ne. U drugom slučaju imate mogućnost prodati ga u jamstvenom roku. Ne zaboravite da smo u EU i kupca ne morate tražiti u Hrvatskoj. Nama je bilo dovoljno sedam dana da shvatimo kako je  IONIQ odličan auto i kad bismo ga kupili ne bi tako brzo tražili kupca za njega.

Za: hibridna tehnologija, dizajn, jednostavnost korištenja, jamstva, prostranost, mjenjač, mogućnost užitka u vožnji, odlična zvučna izolacija, sigurnost
Protiv: neprimjerena papučica parkirne kočnice, preglednost prema natrag