Honda Civic 5v 1.0 Comfort

Dugo smo ga čekali. Najiščekivaniji auto godine konačno je stigao i na test. Deseta generacija Civica dizajnirana je, kako bi se reklo od „čistog lista papira“. Ovoga puta to nije marketinški trik koji većina proizvođača koristi u svojim PR objavama kod prezentacije novih modela. Honda je kod novog Civica zaista promijenila sve osim imena.

Takav pristup se obično izbjegava, jer sa sobom nosi i ogromne troškove pa se većina proizvođača ipak voli osloniti na prošli model kako bi jeftinije prošli. No, ne i Honda. Novi Civic koštao ih je više  nego dugotrajan razvoj hibridnog supersportaša NSX. Pa što to senzacionalno nudi novi Civic?

Osim što je na prvi pogled dizajn prepoznatljivo Hondin, s brojnim linijama i kutovima pa će i nestručno oko već na prvi pogled primijetiti da je novi model bitno niži i širi od prethodnika. Kako bi opet postao pravi vozački auto, u novom Civicu se sjedi bitno niže nego u prijašnjim modelima, a to za sobom vuče i druge stvari. Tako primjerice cijela karoserija ima niže težište, što je svakako dobro za voznu dinamiku, a vozači Honde su obično sportski nastrojeni i sigurno se neće buniti zbog boljeg dojma vožnje. Ipak, da bi se to postiglo spremnik goriva koji je bio smješten ispod prednjih sjedala sada je premješten na klasičnije mjesto, ispod stražnjih sjedala. Time se izgubila mogućnost „čarobnih sjedala“ koja su krasila prošli i pretprošli Civic pa je funkcionalnost ponešto smanjena, no zato sada putnici straga imaju mjesta za noge i ispod prednjih sjedala, što će im sigurno dobro doći prilikom duljih vožnji. U skladu s Money is no object pristupom, polukruta stražnja osovina zamijenjena je multi-linkom, kako i pristoji automobilu koji kuca na vrata premium segmenta, a istodobno želi zasjesti na sam vrh klase po voznim osobinama.

Interijer je opet prepoznatljivo Hondin. Hrabar, moderan i ovaj put skladniji od prošlog modela. Kvaliteta materijala je primjerna, a završna obrada na visokom nivou kakav se i očekuje od Honde. Povećana duljina karoserije najbolje se vidi u prostranosti interijera naprijed i straga. Sve što je bilo dobro prije zadržano je pa će tako malo koji kompakt smjestiti jednako udobno četiri odrasla putnika kao Civic. Ni s prtljažnikom nema problema, i dalje blista s 478 litara zapremine. U principu, kao što bi to trebao biti običaj s dobro zamišljenim kompaktima, ovo je jedini auto koji stvarno trebate u životu.

Na test nam je došao osnovni model u opremi Comfort i s najmanjim motorom u ponudi, potpuno novim 1,0-litrenim trocilindričnim turbakom od 129 KS. I odmah dobra stvar, cijena novog Civica u ovoj kombinaciji motora je ispod 145.000 kn. Druga dobra stvar koja se dogodila Civicu, i na koju je sigurno otišao dobar dio onog velikog budžeta za razvoj, su novi motori. U ponudi su trenutno dva, oba benzinska s turbom. Prvi je već spomenuti trocilindrični koji mijenja bivši anemični 1.4 od 100 KS i onaj jači, ali i rastrošniji 1.8 od 140 KS. Drugi je 1,5-litreni turbak od 182 KS koji je pravi iskorak iz dosadašnje ponude i korak prema vrhu gdje sjedi čudovišni Type R. No, o njima više drugi put, sada se koncentrirajmo na pravu zvijezdu.

Po starom dobrom običaju, Hondi uvijek treba vremena da krene slijediti neke trendove, posebno kada su motori u pitanju, ali zato kada pokažu svijetu što su radili toliko dugo, onda uglavnom svi zašute. Tako će biti i ovaj put. Mali motorčić, ne veći od dobrog pršuta pravo je čudo tehnologije. Iako su neki europski konkurenti već skoro deset godina u igri s downsizingom, Hondi je opet uspjelo nadmašiti sve. Prvo, elastičnost. Od najnižih okretaja mališan vuče bez pogovora, uz jedva zamjetan prizvuk trocilindraša. Vidi se da se na kvalitetnoj zvučnoj izolaciji nije štedjelo i to se manifestira po tišini u kabini, ali i udobnosti vožnje. Drugo, za razliku od prijašnjih modela, više nije neophodno „cijediti“ zadnji okretaj iz motora da bi se vozilo s temperamentom kakav očekujete od jedne Honde. U cijelu tu priču svakako treba ubrojiti i poslovično sjajan ručni šestbrzinski mjenjač koji će samo potvrditi da je tu Honda i dalje mjera za sve ostale. Upravljač je precizan i uz široki trag kotača i nisko težište karoserije mami na bržu vožnju.

Koliko god to možda suludo zvučalo, ali i ovako motoriziran Civic pravi je vozački auto. I ne samo to, već je osjetno bolji za voziti od nekadašnjeg 1,8-litrenog motora koji je bio glasan i dosta rastrošan, ali nije nudio bogzna kakve performanse. Jasno, ni od novog mališana ispod prednjeg poklopca ne treba očekivati čuda pa mu za ubrzanje do stotke treba nešto manje od 11 sekundi, ali u vožnji i pretjecanjima nisko smješten okretni moment (koji je sa svojih 200 Nm veći nego kod starog u 1.8 motora) čini čuda. Pa kad ga „skužite“ i počnete sa zadovoljstvom koristiti ručicu mjenjača, malo tko će vas moći pratiti. A na autocesti će potegnuti i preko 200 km/h, što za zapreminu od 988 ccm, koliko ima obično i jedan motocikl od 200 Kg je pravo čudo. Pravi dobitak u ovom pristupu vidi se na potrošnji koja se tijekom testa u gradu kretala oko 7,5 litara, što je barem litru i pol do dvije manje od starog Civica s 1.8 motorom.

Recimo još par riječi i o opremi. „Osnovni“ model koji vidite u serijskoj opremi nudi sve što mislite da bi auto ove klase trebao imati, ali i ponešto što ne očekujete. Tako svaki Civic ima grijana sjedala, vozačko podesivo po visini, multifunkcijski upravljač, automatski klima uređaj, sustav upozorenja prelaska iz trake, ali i držanja unutar iste, čitanje prometnih znakova, sustav upozorenja gubitka pritiska u gumama, sustav upozorenja od sudara i izbjegavanja pješaka, automatsko kočenje te inteligentni adaptivni tempomat. Da, sve to Civic nudi u osnovnoj opremi, za manje od 145.000 kn. Često se moglo čuti da su Honde odlični auti, ali da su skupi. E pa sad mislim da uz sve navedeno teško da ta izjava i dalje drži vodu. Jedino što smo mi poželjeli u testiranom modelu bilo je kožni upravljač (ali nije problem, jer je i postojeći bio više nego dobro napravljen, tako da nije bilo problema s klizanjem ruku) te barem stražnje parking senzore. No, obzirom na sve, možemo zažmiriti na te detalje, tim više što se lako riješe ako vam to baš jako nedostaje.

Iz svega navedenog nije teško zaključiti da je novi Civic zaista okrenuo novu stranicu u Hondinoj povijesti. S vrlo prihvatljivom cijenom i iznimno bogatom opremom, uz predvidivu Honda kvalitetu ne sumnjamo u uspjeh na globalnom, ali i našem tržištu. Sigurno će postojeći vlasnici biti vjerni kupci i dalje, ali s novim kvalitetama neće biti problema ni s privlačenjem novih kupaca u Honda salone.

Za: atraktivan dizajn, prostrana i funkcionalna kabina, izuzetna vozna svojstva, sjajan turbo motor, izuzetno bogata oprema, povoljna cijena
Protiv: nema više „čarobnih sjedala“, nedostatak stražnjih parking senzora