Ford Focus RS

Nisu baš česte prilike da vas neki zastupnik zamoli da odvezete jednu od najpoželjnijih jurilica trenutno od Zagreba do Kölna. Stoga, kada smo primili poziv da Ford Focus RS vratimo u tvornicu, nismo dugo razmišljali.

Prvo zato jer je to vrlo vjerojatno jedina prilika da ga probamo, drugo zato jer ćemo na putu otići i do Grossglockner alpske ceste da vidimo kako funkcionira njegov novi pogon na sve kotače i treće zato jer ćemo konačno moći protegnuti jedan brzi auto do maksimuma na njemačkim autobahnima na kojima još uvijek (na nekim mjestima) nema ograničenja brzine.

Kakav je iznutra?

O Focusu RS već smo pisali, no sada smo ga i mi imali prilike isprobati. Za početak smo se lagano upoznavali po zagrebačkim ulicama da steknemo dojam o njegovoj upotrebljivosti u svakodnevnom prometu.
Izvana ćete sigurno primijetiti novi RS, jer njegov agresivan izgled, jedinstvena Nitrous plava boja (6.700 kn doplate)  i dodaci po karoseriji nedvojbeno upućuju na to o kakvom je autu riječ. No, u interijeru su stvari bitno drugačije. Osim dvobojnih sjedala i tri instrumenta iznad središnje konzole s pokazivačima temperature ulja, pritiska turba i pritiska ulja, vozačeve oči neće primijeniti ništa neuobičajeno. Izvanredna sjedala odmah podižu temperaturu vozača i sjajno drže tijelo u zavojima. Ergonomija je primjerena, sve je na dohvatu ruke, a vaše bokove i rebra grle rubovi tih sjedala ne dopuštajući vam ni centimetar klizanja lijevo-desno.

Kakav je u vožnji?

Kada konačno upalite motor, lagano vam postaje jasno da se u ovom Focusu skriva puno više nego što interijer daje do znanja. Grleni moćan zvuk nagoviješta što se skriva ispod prednjeg poklopca, a tamo kuca 2,3-litreno srce s četiri cilindra i 350 KS. Motor koji svoje odrađuje u Mustangu našao je službu i u vrhunskom Focusu kako bi mogao konkurirati novoj generaciji super-jurilica od preko 300 KS poput Civica Type R, Golfa R, A klase A45 AMG i sličnih.
Da bi se silna snaga uspješno zauzdala, Focus je po prvi puta nakon legendarnog Escorta Coswortha dobio pogon na sve kotače. No, ništa od toga ne primjećuje se u laganoj vožnji gradom, osim čvrstog ovjesa koji grčevito grli cestu i volana koji pretvara vaše misli u trenutne promjene smjera. Varijabilna letva volana otišla je u povijest i Focus RS ima fiksni prijenos pa tako uvijek znate s koliko pomicanja volana ćete dobiti željenu promjenu smjera. Ni volan, niti kvačilo nisu teški pa tako i krhke dame neće imati problema s ovim macho autom. U gradu nema nikakvih problema pa ovjes iako čvrst ne trese karoseriju, već upija inače neugodne neravnine na kojima neki „sportaši“ nedorađenog ovjesa skaču kao na trampolinu. Focus to upija na način kakav samo nekolicina proizvođača to zna složiti, da nudi tvrdi ovjes koji će kontrolirati naginjanje karoserije, a istovremeno držati sve kotače čvrsto na podlozi za maksimalni grip i trakciju.

Četiri su moda vožnje koja možete birati. Prvi je „Normal“ i u njemu je Focus vrlo civiliziran i nije nervozan na gasu. Ovdje valja napomenuti da je i u tom modu potpuno upotrebljiv, nemate dojam da su mu „oduzeta“ dva cilindra kao što smo imali prilike doživjeti kod nekih drugih modela koji također nude nekoliko modova vožnje, a koji u tom prvom modu djeluju okljaštreno. Svakako bi preporučili ovaj mod za svakodnevnu vožnju gradom jer nema nervoznih reakcija, a opet se može lijepo dozirati gas kada trebate potegnuti radi ubacivanja u novozagrebački kružni tok ili kod prestrojavanja na Zelenom valu. Drugi mod je „Sport“ koji se koristi na cestama gdje želite juriti kako i pristoji Focusu RS, dok su „Race“ i „Drift“ predviđeni za staze.

Sljedeće jutro rano smo krenuli kroz Sloveniju i Austriju i zbog silnih ograničenja opet se mod „Normal“ pokazao kao dobitna kombinacija, jer je bez obzira na našu nervozu i nestrpljivost da stignemo što prije do Grossglocknera, Focus RS mirno odrađivao kilometre kroz deželu i Austriju. Brojne fiksne kamere i tuneli s video nadzorom uspješno obuzdavaju svaki temperament, a Focus RS mirno prede dok s USB-a slušamo našu muziku za putovanja. Valja reći da je takva vožnja rezultirala i potrošnjom od točno devet litara benzina na prijeđenih sto kilometara, što stvarno nismo očekivali.

Nakon kratke stanke na Shellovoj benzinskoj gdje smo natočili 100 oktanski V power benzin, bili smo spremni na lokalne austrijske ceste koje će nas dovesti do famoznog Grossglocknera i svjetski poznate alpske ceste. No, kišica baš i nije predstavljala idealne uvjete za ono što smo mi imali u planu, ali kada smo već došli do tamo nismo imali namjere odustati. Nakon 50-ak kilometara vožnje konačno stižemo u podnožje, kiše više nema, no ceste su ipak vlažne. Svejedno, prebacujemo u Sport mod i primjećujemo prve razlike. Pritisak turba počinje puno ranije, glad motora  za okretajima se udvostručuje i krećemo u maglovitu pustolovinu uspona na Grossglockner.

Tek na planinskim serpentinama vidite koliko je volan direktan i precizan. Iako cesta djeluje dosta klizavo, Michelinke na Focusu odrađuju svoj posao savršeno, kao i njegov pogon na sve kotače. I dok nama djeluje da se vučemo obzirom na uvjete, svi koje dostižemo na usponu uljudno se miču čim vide Focusa u retrovizoru. Je li to zbog boje ili zbog toga što je očito da je njegova brzina za sve ostale ipak misaona imenica u tim uvjetima. A ako zapnete iza nekog autobusa, ravnica od 300 m dovoljna je da ga u „drugoj“ za dvije sekunde preletite i nastavite dalje u svom tempu. I tu se vidi razlika u odnosu na normalni mod, jer sada kad ga stisnete pri šaltanju u višu čuje se pucanje iz ispuha koje djeluje demoralizirajuće za one koje prelazite, a vama diže adrenalin i pretvara vas u reli asa (ili barem imate takav dojam).

Uglavnom, kroz oblake stižemo do fantastičnih zavoja na kojima se inače fotografiraju neke od najboljih fotki za ovakve aute, no vjetar i gusta naoblaka mijenja uvjete doslovno iz minute u minutu. Kada smo stigli do snježne granice, cesta je ponovno postala potpuno mokra, no to nije smelo Focus koji i dalje prati zavoje kao na tračnicama. Temperatura vani je 1 stupanj Celziusa i pomisao na to da meke Michelinke postaju „drvene“ nimalo vas ne veseli pa na natopljenoj cesti u tim uvjetima ne želite izazivati sreću. No, i dalje smo uvjerljivo najbrži te nakon obavljenog foto shootinga krećemo natrag, nizbrdo. Tu se po prvi put vidi moć Brembovih kočnica koje ulijevaju povjerenje svakim pritiskom na njih. Definirana točka hvatanja i osjećaj da i nakon brze vožnje nizbrdo nema nikakvih promjena u osjećaju, svakako ulijevaju povjerenje.

Nakon laganog povratka istim putem kroz nizinu do autoceste kod Salzburga ponovno se uključujemo na put prema Münchenu. Bezbrojni radovi i stalne gužve slijedećih dva sata čine pravom torturom jer smo više vremena proveli stojeći na autocesti u modu stani-kreni, kao na Savskoj u vrijeme špice. Nakon što smo konačno prošli München i krenuli na sjever prema Nürnbergu došli smo na dijelove bez ograničenja.
Sport mod, šest stupanj i na lagani pritisak Focus RS polijeće. Lijeva traka, 200 km/h, kao riba u vodi. I onda iznenađenje. U retrovizoru se ukazuju novi 911 Turbo S koji smo imali prilike isprobati prije dva tjedna, Audi R8 V10 i Mercedes C klase coupé 63 AMG.  Svi poštuju trenutno ograničenja od 120 km/h, a mi ih puštamo da nam se približe da se priključimo koloni koja se čini ide prema Nürburgringu. I čim je došao znak prekida ograničenja Mercedes pojuri uz glasnu grmljavinu, a tada ni mi nismo štedili RS-a. 240 km/h stiže u trenu, lijeva traka, crni Porsche, žuti Audi, crveni Mercedes i plavi Focus RS. I kao šećer na kraju, iza nas dolazi i crveni Ferrari 458 Speciale sa zvukom koji budi mrtve. Iz čistog respekta se mičemo da vidimo jurnjavu koja će se dogoditi. Svaki od navedenih ima više od 500 KS (Ferrari i više od 600) i jasno je da iako vrlo brz sa svojih 350 KS, Focus RS nema previše šanse u ovom društvu, no ne odustajemo. Idemo za njima, a dosta prometni autobahn ne dozvoljava im da nam umaknu predaleko. Sve do benzinske na kojoj oni staju, a mi idemo dalje jer nas još čeka dug put.

Uz sva jurcanja gdjegod je to bilo moguće te još jedno tankiranje u Würzburgu na Shellu i svježe porcije V powera, Focus i dalje nezaustavljivo grabi prema svom rodnom gradu gdje stižemo u kasne večernje sate. Prelazak preko mosta i prepoznatljivi obrisi katedrale u Kölnu pravo su olakšanje, no impresionira to što smo u danu prešli 1300 kilometara u ne baš idealnim uvjetima, u sporoj, ali i vrlo brzoj vožnji i izašli smo iz njega kao da smo otišli do Rijeke. Bez umora u leđima i drugih posljedica, Focus se pokazao kao auto s kojim se može svaki dan voziti na posao, otići na put, ali i itekako pojuriti kada se za time ukaže prilika. Strelovita ubrzanja omogućit će vam pretjecanja bez imalo rizika, stabilnost koju nudi njegov sjajan pogon na sve kotače garantira vam sigurnu vožnju bez obzira na uvjete u kojima se našli, i ono ne manje važno, bez da bankrotirate kada dođete na benzinsku. Tri tanka (uspjeli smo nagurati nešto više od 40 litara benzina svaki put) bila su dovoljna od Zagreba do Kölna preko Grossglocknera, pa i uz jurnjavu autobahnom nismo uspjeli prosjek potrošnje dići iznad deset litara. Impresivan rezultat.

Trebam li ga kupiti?

Da zaključimo, trenutno su ovakve jurilice vrlo moderne i nema proizvođača koji drži do sebe, a da nema nešto kompaktno u ponudi s blizu 300 ili više konja. No, na dugom putu pokazalo se da je Focus RS, osim što je nedvojbeno jedna od najbržih i najzabavnijih jurilica, i najpovoljniji za to što nudi (333.900 kn). Da, možda nije iznutra uređen kao Audi S3 ili AMG 45, no ako su vam performanse i ponašanje u vožnji prioritet, a trebali bi biti ako tražite u ovoj klasi, onda Focus RS predstavlja apsolutni best buy u svojoj kategoriji.

Za: izvanredne performanse, sjajan pogon na sve kotače, snažan, ali i štedljiv motor, odlična sjedala

Protiv: interijer kao i u svakom drugom Focusu