Dacia Sandero 0.9 TCe Easy-R Laureate

Automatski mjenjači nekad su bili pravi bauk kod europskih, a time i naših kupaca. Uvijek se smatralo da automatike voze samo šminkeri ili oni koji iz nekog razloga moraju. Posljedica je to razmišljanja da su automatici uvijek skuplji i sporiji, ali da i više troše od jednako motorizirane braće s ručnim mjenjačima.

Sve se to počelo mijenjati u prvoj polovici prošloga desetljeća kada su prvi mjenjači s dvije spojke zaživjeli u cjenovno pristupačnim automobilima. Naravno, za prodor istih u široke palete kompaktnih i gradskih automobila prvenstveno treba zahvaliti famoznom DSG-u iz VW grupacije koji je dokazao da auti s automatskim mjenjačima mogu biti brži u ubrzanju, a štedljiviji u potrošnji od jednakih modela koji koriste ručne mjenjače. Malo pomalo skoro svi europski proizvođači izbacili su neku svoju izvedenicu ovakvih mjenjača pa i Renault sa svojim EDC. Ipak, još uvijek su automobili s takvim mjenjačima otprilike 15.000 kuna skuplji od svoje manualne braće.

I dok se ta razlika gubi na autu od 200, 300 ili više tisuća kuna, cjenovno pristupačni modeli poput Dacie koji do registracije koštaju osjetno manje od 100 tisuća kuna ne mogu si priuštiti taj luksuz. Ako ipak želite ili iz nekog razloga morate voziti automatik, jeftino rješenje nudi robotizirani mjenjač nazvan Easy-R. Oni koji dulje pamte sjetit će se prve generacije Twinga koji se nudio u Easy izvedbi i koji je koristio zapravo isti manualni mjenjač kao običan Twingo, samo što je izmjene obavljao sam, a na podu nisu bile tri pedale, već samo dvije.

Otprilike to je slučaj i kod našeg Sandera kojeg danas testiramo. Kako je o Sanderu više manje sve poznato, a riječ je o najnovijoj inkarnaciji vrlo popularnog Dacijinog modela, nećemo previše vremena trošiti na upoznavanje s njim. Osim što možemo zaključiti da je redizajn Sandera itekako uspješan, jer nam se do sada još nikada nije dogodilo da nas zaustavljaju ljudi i s radoznalošću ispituju o novom Sanderu. A onda kada čuju da s turbo benzinskim motorom i automatskim mjenjačem košta 88.661 kn, jasno je da zdrav razum nalaže bolje razmišljanje prilikom kupovine.

Standardna je dvojba kupaca u tom cjenovnom razredu da li kupiti novi auto ili neki rabljeni više klase. Obzirom na pravu navalu starih krama iz raznih dijelova Europe, na naše je tržište stiglo svega i svačega, uglavnom iz razno raznih rent-a-car firmi, leasing kuća ili drugih vozila s preko 200.000 kilometara. Pa kada takav ušminkani auto pred kojim je lako pokleknuti prvi put dođe na servis, često se zna dogoditi da oduševljenje novog vlasnika prijeđe u očaj. Da to ne bi bio slučaj, tu je Dacia koja se kod nas, ali i vani etablirala kao zdravorazumska opcija ako se ne možete ili jednostavno ne želite razbacivati novcem. Provjerena mehanika iz Renaulta svoju drugu mladost obično doživljava u Dacijama, no ovaj put je u akciji i potpuno aktualan 0.9 litreni turbo benzinac koji sa svojih 90 KS nudi više nego solidne performanse za svakodnevne zadatke. A kako se snalazi u ulozi s automatskim mjenjačem?

Morate biti spremni na kompromise. Jasno je da od auta koji košta manje od 90.000 kuna ne možete očekivati jednaki dojam vožnje kao kod nekog modela s automatikom s dvije spojke. Recimo to ovako, ako niste navikli na najnovije trendove po tom pitanju, onda vas Easy-R neće razočarati. Dapače, za gradske vožnje dokazano je da vozači koji voze automatike imaju oko četiri otkucaja niži puls u vožnji od onih koji voze manualce. To znači da su u vožnji mirniji i pod manje stresa. Auto se sigurno neće ugasiti na semaforu, a ne morate ni pri kočenju brinuti o „šaltanju“ naniže. Osjećaj je potpuno isti kao kod normalnog Sandera, a razlog je način na koji predmetni mjenjač radi. U osnovi je to isto tako ručni mjenjač kojim upravlja elektronika, no proces izmjena je potpuno isti kao kod ručnog. To znači da auto sam oduzima gas, obavlja odvajanje spojke od motora, prebacuje u sljedeći viši ili niži stupanj i opet otpušta spojku. Taj proces traje otprilike kao i kad jednaki zadatak obavljate na ručnom mjenjaču, samo što ovdje izgleda kao da traje dulje jer vi niste zauzeti nijednom od tih radnji.

Sama vožnja zahtijeva period privikavanja jer da bi se sve to odvijalo što glatkije, treba oprezno postupati s gasom, gotovo kao i kod normalnog mjenjača. A za to treba malo prakse, jer kad napravite par stotina kilometara u Sanderu Easy-R znat ćete po zvuku kada možete očekivati izmjenu stupnja i tada pravovremeno odreagirati pedalom gasa i vožnja će biti glatka kao i kod iskusnog vozača s normalnim mjenjačem. Nikako ne bi preporučili vožnju u Eco modu, jer ušteda od kojeg decilitra nije vrijedna gušenja motora koje se događa prilikom prebacivanja u viši stupanj prijenosa. Tada auto doslovno zamre i treba mu sekunda dvije da se oporavi i krene opet ubrzavati. Puno je bolje voziti u standardnom modu jer tada temperament malog turbaka i njegova suradnja s automatikom puno bolje funkcioniraju. Jednom u petom stupnju prijenosa vožnja je identična normalnom Sanderu s istim motorom. A kad shvatite kako radi Easy-R, vožnja može biti ugodna pa čak i sportska, no tada morate ručno prebacivati stupnjeve. Peti stupanj je dug zbog što manje potrošnje i zato ako u gradu stignete do njega nemojte očekivati čuda po pitanju elastičnosti. Ali zato na otvorenoj cesti ako držite tempo dovoljan da okretaji nisu ispod 2000, možete krstariti zavojima stare riječke ceste s minimalnom potrošnjom goriva.

Dacia Sandero kod nas se dobro snašla na tržištu. Privlačan izgled, dobra funkcionalnost i niska cijena aduti su koje je teško pobiti argumentima. Naravno da ima i nedostataka, poput završne obrade koja nije na nivou razvikanijih konkurenata, ali zapravo to i nisu konkurenti ako gledamo cijenu koju plaćate. S automatskim mjenjačem Sandero je dobio još jednu dimenziju više koja bi mogla privući neke nove kupce.

Za: privlačan izgled, solidna vozna svojstva, niski troškovi, komocija automatika, cijena
Protiv: završna obrada, nespretno izveden gornji kut stražnjih vrata