Tako smo ovaj put na test dobili top model Dustera pokretan najjačim motorom u ponudi, onim od  150 KS te najboljom opremom Prestige i automatskim mjenjačem s dvije spojke.

Iako sa svime navedenim Duster više nije jeftin auto, u današnje vrijeme 170.000 kn uopće ne djeluje skupo. Cijene novih automobila otišle su u nebo, a nestašica novih dovela je i do povećanja cijena rabljenih. Stoga, kada za taj novac možete dobiti prostrani obiteljski SUV s maksimalnom opremom i petogodišnjim jamstvom (uz doplatu od 3200 kn), radi se zaista o primamljivoj ponudi.

Izvana je Duster maksimalno moderniziran u odnosu na prve izvedbe, od svjetala preko atraktivnih krovnih nosača, srebrnih detalja sprijeda i straga pa sve do masivnih 17“ aluminijskih kotača obuvenih u pozamašne gume 215/60. Ne treba zaboraviti ni novi logo. Robusnost naglašavaju izraženi blatobrani s plastičnim obrubima te kratki prevjesi pogodni za off-road vožnje.

Iako testirani primjerak nije bio 4×4 (ruku na srce, 99% ovakvih automobila nikada ne vidi ništa drugo osim asfalta), prilazni kut od 30 te odlazni od 34 stupnja jamac je da njime nećete zapeti ako ste krenuli makadamom do vikendice. Odmak od podloge je 217 mm, čime će posramiti i mnoge razvikanije „terence“ pa ne morate strahovati od toga da će negdje „sjesti“ na neku grbu. Ipak, najčešće će se sretati s penjanjem na rubnjake po gradu, a za to mu zaista nije potreban 4×4 pogon već upravo ranije navedene karakteristike.

U unutrašnjosti smo zamijetili nova sjedala, ali i novu središnju konzolu s infotainmentom. Kao i uvijek, isprobali smo Android Auto i možemo izvijestiti da radi bez greške. Također nam je drago da je automatska klima ostala odvojena od ostatka kojim se upravlja preko ekrana pa je tako moguće podesiti temperaturu ili jačinu ventilatora bez da nepotrebno mičete pogled s ceste i tražite po izbornicima gdje da smanjite puhanje klima uređaja..

Obzirom da je riječ o top modelu u ponudi, poznati 1.3-litreni benzinac razvija 150 KS. Osim u Dacijama, znamo ga iz drugih Renaultovih modela, od Clia pa sve do Talismana, Nissanima pa čak i Mercedesima. 250 Nm više je nego dovoljno za agilno pokretanje Dustera, a na to se nadovezuje i agilan (ponekad i previše) EDC mjenjač s dvije spojke. U laganoj vožnji sve funkcionira glatko, no ako malo jače nagazite na pedalu gasa prilikom kretanja naglo kretanje s mjesta iznenadit će i vozača i suputnike.

Malo „peglanja“ ovdje dobro bi došlo, jer se radi sigurno o softwareu kojim se koristi EDC. Jednom kad krenete sve ide kao po loju, a volja kojom se mali motor zavrti iznenadit će svakoga, posebno kad se uzme u obzir da Duster baš nije ni mali ni lagan auto. U gradu je EDC pravo olakšanje pa kada se istrenirate oko kretanja, cijenit ćete njegove glatke izmjene i odmaranje lijeve noge dok čekate na prijelaz Jadranskog mosta ili Savske u nesnosnim gužvama.

Na otvorenoj cesti temperament koji Duster iskazuje treba pomalo i obuzdavati jer će s takvom lakoćom ubrzati preko 140 km/h da nećete biti ni svjesni koliko se zapravo brzo vozite. Ako poželite ručno mijenjati stupnjeve, iza volana nažalost nema polugica, ali ručica mjenjača omogućava sekvencijalne izmjene i to na pravi način (prema sebi u višu, od sebe u nižu brzinu) pa bi se ubrzo mogli zaigrati i pomisliti da ste na nekom reliju. Ono što će vas odvratiti od takve vožnje je ipak visoko težište i relativno mekan ovjes. To je velika prednost u vožnji našim razrovanim cestama, ali nije baš idealno za jurcanje.

Iako se ne ljulja u smislu da bi vam moglo pozliti, zahtijeva malo pažnje prilikom brže vožnje zavojima. Ako ga na vrijeme pripremite i opteretite vanjske kotače nagradit će vas sigurnim i brzim prolascima zavoja, samo ga poštedite naglih promjena smjerova i problema neće biti. Povišena pozicija sjedenja odlično dođe u gradu kada trebate preglednost i daje osjećaj sigurnosti koji posebno vole vozačice.

Ubrzanje od 0-100 apsolvira se ispod 10 sekundi, a budete li ustrajni na gasu, kazaljka će prijeći i 200 km/h (realnih 199), što je više nego dovoljno za svakog vozača.

Obzirom da će Duster većinom biti korišten kao obiteljski auto, važno je znati potrošnju, posebno u gradu. Nama je najveća potrošnja bila 8,9 litara u gradu, dok se na otvorenom može spustiti i na 6 litara, što je objektivno odličan rezultat za auto ovih gabarita. Stoga možemo reći da nas uopće ne čudi broj Dustera koje susrećemo po našim i inozemnim cestama. Radi se o dobro pogođenom SUV-u više nego prihvatljive cijene, solidnih voznih svojstava i provjerene kvalitete.

Za: izgled, prostranost, vrlo živahan motor male potrošnje, EDC mjenjač u većini slučajeva
Protiv: kratka sjedaća površina na prednjim sjedalima, EDC mjenjač je u nekim situacijama prilično nervozan

The post Dacia Duster 1.3 Tce 150 Prestige EDC appeared first on Koji auto?.

U tom segmentu francuski su se proizvođači nekako iskristalizirali kao vodeći pa je mnogima prvi izbor Berlingo ili Kangoo. Stvar je u tome da s napretkom tehnologija koje se ugrađuju u sve klase vozila više ni oni ne spadaju baš u kategoriju jeftinih. Tu na scenu stupa Dacia sa svojim programom i svojim blizancem Kangua – Dokkerom. Njega smo već imali prilike upoznati, no sada je red došao na Techroad, trenutni top model u ponudi koji pokreće sjajan 1,3-litreni benzinac od 130 KS.

Povišena karoserija u stilu Stepwaya uvijek je dobrodošla, jer osim što je atraktivnija zbog estetskih dodataka, nudi i mogućnost vožnje lošijim (čitaj nepostojećim) cestama, odnosno zemljanim putevima gdje s običnim autom baš i ne bi bilo preporučljivo zalaziti. Da se radi o Techroadu vidi se po srebrnim detaljima na prednjem dijelu, lako uočljivim detaljima na masci i donjem spojleru te crvenom crtom na retrovizorima. Na stražnjem dijelu u istom stilu izgleda i lažni difuzor. Nosači na krovu upotpunjuju robustan izgled i čine Dokker oku ugodnijim.

Iznutra stvari nisu tako atraktivne jer prevladava dobro znana siva plastika, no šarena sjedala i pokoji srebrni detalj na konzoli su tu da malo razbiju atmosferu. Ono što svakako treba pohvaliti je pregršt spremišta za sitnice te u ovoj klasi gotovo nužno spremište ispod krova gdje možete držati sve dostavnice i ostale papire potrebne za rad. Veliki 7“ ekran osjetljiv je na dodir i on je u principu najbolji pokazatelj da je tako nešto danas neophodno u svim kategorijama vozila. Visok krov osigurava veliku prostranost i prozračnost kabine pa će tako putnici sprijeda i straga imati više nego dovoljno mjesta za dulja putovanja, bez straha od klaustrofobije zahvaljujući velikim staklenim površinama. Ako imate obitelj, svakako će vam se dopasti klizna bočna vrata jer omogućavaju lagan ulazak na stražnju klupu. Ako ćete Dokker koristiti za prijevoz robe, takva vrata osigurat će vam puno lakši pristup do nekih stvari nego što je to slučaj kroz zadnja vrata. Recimo i to da je prtljažnik zapremine čak 800 litara i to ispod pokrivala!

Glavni novitet u Dokkeru je novi motor iz Renault alijanse, 1,3-litreni benzinac s turbo punjačem. On svoju službu (s različitim verzijama maksimalne snage) odrađuje u brojnim modelima od kojih ćete neke uskoro upoznati i na ovim stranicama. Ono što je vrlo bitno i što smo uvijek zamjerali Dacijama je bio nedostatak šestog stupnja prijenosa. Peti stupanj je bio iznimno dug i gotovo neupotrebljiv u gradu, a sve zato da bi na autocesti okretaji bili što niži te samim time i potrošnja. Na sreću, od sada Dokker ima šest stupnjeva i uz ovu respektabilnu snagu motora nudi puno razloga za zadovoljstvo.

Prvi je razlog temperament, jer iako vam Dokker sigurno ne bi bio na pameti kada govorite o nekom velikom zadovoljstvu u vožnji, mali je motorčić iznimno potentan i ne baš malom vozilu daje odlične performanse. Do stotke treba tek treptaj iznad devet sekundi, što je za svaku pohvalu i nekako nam se čini da bi dostavljači mogli biti oduševljeni ako im vlasnik omogući svakodnevicu na asfaltu u ovakvom Dokkeru. Maksimalnih 190 km/h također je vrlo dobar rezultat obzirom pozamašnu karoseriju, no mi bi preporučili nekih 140 km/h kao optimum između tempa, buke i potrošnje jer tada šesti stupanj zaista ima svrhu.

Volan je dosta težak u usporedbi s modernim električnim servom ojačanim modelima, ali kada se naviknete neće vam smetati. Visoka karoserija ne naginje se previše, ovjes je dobar kompromis između udobnosti i kontrole, a kako su Dacie oduvijek bile namijenjene upravo tržištima koja nisu baš poznata po kvalitetnoj cestovnoj infrastrukturi, udobnost je zapravo iznad očekivanja.

Kada se naviknete na gabarite, s Dokkerom ćete se brzo provlačiti i kroz gradske gužve, a njegova startnost dobro će doći i kod prestrojavanja ili uključivanja u promet. Dobra preglednost također je plus kao i parking senzori te kamera za vožnju unazad. Sve u svemu, realno gledano malo što bi vam moglo nedostajati ukoliko Dokkerom morate pomiriti više zahtjeva odjednom. Stoga ni 133.050 kn koliko košta testirani model sa svim opcijama, zaista nije puno za to što se nudi.

Za: zanimljiv izgled, prostrana kabina, praktičnost, temperamentan motor, uloženo-dobiveno

Protiv: plastike u kabini su kvalitetne, no malo živosti ne bi bilo naodmet

The post Dacia Dokker Techroad 1.3 TCe 130 appeared first on Koji auto?.

U trendu turbo motora već smo pomalo zaboravili kako je voziti auto s atmosferskim benzincem pa je prvotni osjećaj bio malo zbunjujući, jer se pritiskanjem papučice gasa ne događa ništa spektakularno, ali ni dramatično zabrinjavajuće. Onako, pomalo anemično. Nešto slično kao kad gledate film, radnja se razvija, a vi čekate da se konačno nešto žešće dogodi, ali bez toga završi film.

Nekako je uobičajeno da okretanjem ključa u Dusteru ispod prednjega poklopca „zabrunda“ dCi motor. Ovaj puta nije bilo tako. Kao prvo, ne okrenete ključ nego pritisnete tipku, a onda se tiho i mirno probudi Nissanov atmosferski benzinac obujma 1,6 litara i najveće snage 115 KS. To je 10 KS više nego je imao stari Dusterov benzinski motor. Pritisnete papučicu gasa, Duster se pokrene, kazaljka brojača okretaja se penje, nekako lijeno, ali se penje, a isto vrijedi i za kazaljku brzinomjera.

Odmah postane jasno kako je to auto za smirenu vožnju, bez pretjerane dinamike. Motor je vrlo uglađen, pri nižim okretajima do cca 3.500 – 4.000 skoro nečujan. Za razliku od Dustera dCi, s 1.6 SCe kreće se u prvom stupnju prijenosa. Mjenjač je dobar, lagano putuje kroz svih pet stupnjeva. Obzirom na karakteristike motora, bude li složenijih situacija u prometu, prestrojavanja ili pretjecanja bit će potrebno posegnuti za stupanj, možda i dva nižom „brzinom“.

I dok kod dizela ili turbo benzinaca indikator promjene stupnja skoro stalno sugerira viši stupanj prijenosa, ovdje se znalo dogoditi da smo po navici i sluhu promijenili stupanj više, ali mali simbol mjenjača je pokazao da još nije vrijeme i traži niži stupanj prijenosa. Prihvatite li činjenicu da se s ovim autom ne juri, moći ćete na otvorenoj cesti proći s manje od sedam litara, dok gradska kretanja i gužve mogu izvući i preko devet. U prosjeku je Duster na testu trošio 7,5 l/100 km.

Duster SCe je ugodan za voziti zbog uglađenog motora, solidnog mjenjača, ugodnog upravljača, ali i zbog samog osjećaja u unutrašnjosti koja smije nositi oznaku „prestige“. Da, plastika je tvrda, ali je upravljač lijepog dizajna, primjerenog promjera i obložen kožom. Na središnjoj konzoli je 7-inčni zaslon s navigacijom i slikom stražnje kamere koja pomaže pri preciznom parkiranju.

Spustite pogled niže i vidjet ćete lijepo dizajnirane kružne prekidače automatskog klima uređaja koji podsjećaju na Alfine. No, nisu samo lijepi nego se jako fino, skoro premium osjećajem pod prstima okreću pri podešavanju temperature ili jačine puhanja ventilacije. Sjedala su udobna, obložena posebnim „prestige“ presvlakama.

Pogledamo li Duster Prestige izvana poželjan je zbog atraktivnih 17- colnih Maldive naplataka, uzdužnih krovnih nosača i elegantno profinjenih, uskih dnevnih svjetala, slično kao kod Méganea.

Sve ovo što smo nabrojili, uz doplatu za kartografiju Istočne Europe, „hands free“ karticu i metalik boju testirani Duster 1.6 SCe Prestige košta 124.000 kuna. Doplatite li još 19.000 kuna, dobit ćete 4×4 pogon. No, ako ste štedljivi, onda Duster SCe može koštati i samo 102.900 kuna. Uz to, za 5.000 kuna Dacia nudi opciju ugradnje plina, ali samo uz osnovni paket opreme. Moramo spomenuti da ovo nije jedini benzinski motor u Dusteru. Dostupan je i novi TCe sa 130 KS.

Za: cijena, oprema, povoljne doplate, prostranost, prekidači klima uređaja, izgled s aluminijski naplatcima, tih i ugodan motor

Protiv: pomalo anemičan motor, plin dostupan samo uz osnovnu opremu  

The post Dacia Duster 1.6 SCe 4×2 Prestige appeared first on Koji auto?.

Dacija, nekadašnja lošija sestra Renaulta sada već dosta dugo živi svoju drugu mladost, i to ne samo na siromašnim tržištima istočne Europe za koje je prvenstveno bila namijenjena, već zapažene uspjehe postiže i na zapadu. Niska cijena (za one koji imaju normalni europski standard) i dobar imidž koji je Dacija izgradila zadnjih godina, rezultirali su dobrom prodajom pa se sada i najnovija tehnologija polako useljava i u njihove modele.

Upravo je EDC, odnosno Efficient Dual Clutch mjenjač s dvije spojke glavni adut ovog auta. Možda se to više ne čini kao veliki iskorak, no mirne savjesti možemo reći da je ovo najbolja Dacija koju smo do sada vozili. EDC se može dobiti samo u ponudi s najjačim dizelskim motorom iz Dustera, 1,5-litrenim common rail motorom od 110 KS i prednjim pogonom te najbogatijom opremom Laureate. I dok je Duster izvana ostao isti, u unutrašnjosti je jedina promjena upravo ručica mjenjača. Materijali su i dalje robusni i ne baš u vrhu ponude kakvu danas nalazimo u sličnim automobilima, no to se ni ne očekuje. Dacija mora nuditi odličnu vrijednost za uložen novac, a ako se krene sa šminkerskim detaljima poput meke plastike gdjegod nam ruka seže, onda će i cijena rasti proporcionalno s time. Sjedala su udobna, presvučena tkaninom i pružaju dovoljno potpore za vaše bokove. Upravljač fino leži u rukama, no i dalje mu nedostaje podešavanje na kakvo smo navikli kod konkurenata. Danas nezaobilazni infotainment s R-Linkom nudi dobru povezivost s pametnim telefonima, ali i sve ostalo što se očekuje od današnjih automobila. Ali glavni razlog ovog testa je naravno mjenjač i kako se on ponaša.

Rekli smo da je ovo najbolja Dacija koju smo do sada vozili (a bilo ih je), prema tome jasno je da je ovo dobitna kombinacija ako si ju možete priuštiti. I inače Duster s ovim motorom nudi solidne performanse, no EDC mu daje i dozu prestiža. U gradu je vrlo uglađen i vožnja je vrlo mirna. Ako se vozite s malo gasa, nećete ni primijetiti izmjene koje mjenjač odrađuje, ali ćete vidjeti kako padaju okretaji kod svakog uključivanja višeg stupnja prijenosa. Otkad su se pojavili, velika prednost svih mjenjača s dvije spojke je smanjenje potrošnje, a jedan od glavnih razloga za to je što u svom softwareu imaju zapisano da pri malom gasu odmah prebacuju u sljedeći stupanj dokle god je to moguće. Iz tog razloga Duster EDC, ako ga vozite lagano, u šesti stupanj dolazi već pri 80 km/h što s ručnim mjenjačem sigurno nikada ne biste napravili. Stoga potrošnja u gradu od 6,5 litara zaslužuje pohvale, ali i ne treba čuditi upravo zbog ranije navedene karakteristike. Druga velika prednost u gradu je bitno opuštenija vožnja koju osigurava EDC mjenjač. Nema stresa prilikom kretanja, zaustavljanja, sve ide glatko i lagano čak i za početnika. Kada se sjetimo Sandera s Easy-R mjenjačem, čini se da je razlika između ta dva auta po ponašanju barem 20 godina, a razlika je samo u tehnologiji mjenjača.

Sve ostalo što smo i inače govorili o Dusteru vrijedi i dalje. Riječ je o praktičnom autu s puno iskoristivog prostora, velikim prtljažnikom i materijalima za koje nećete brinuti ako ga djeca isprljaju ili ako u njemu prevozite bicikl s kojim ste se netom spustili sa Sljemena. Temperament je više nego zadovoljavajući i u praksi se čini boljim od onoga što iskazuju brojke (npr. 11,9 sekundi do stotke). Ako baš poželite izvući i posljednji atom snage iz 110 KS koji su vam na raspolaganju, onda možete ručno mijenjati brzine, ali ne polugicama iza upravljača, već sekvencijalno povlačenjem ručice naprijed ili nazad. Iako vam to možda ne bi palo na pamet, ali treba probati jer se lako navučete i na to, a razlog je što je za pohvalu raspored tih izmjena. Prema naprijed se mijenja u niži stupanj, a prema sebi u viši, kao kod reli ili trkaćih automobila. Pa ako se ipak predomislite i umjesto na biciklu krenete na Sljeme s Dusterom, lako ćete se priviknuti i unijeti u takav način vožnje. Sreća je što snage nema previše pa ćete sigurno moći maksimalno iskoristiti sve što Duster može pružiti. Naravno, u tom slučaju će potrošnja biti nešto viša, ali ipak ne pretjerana. Ako pak prepustite sve EDC-u da radi za vas, i uputite se u lagani izlet prema moru, potrošnja će bez problema pasti i ispod pet litara, što za ipak popriličan auto kao što je Duster predstavlja odličan rezultat.

Sve u svemu, jasno je da je Duster EDC najbolje što Dacija trenutno nudi. I ne samo to, nego nema baš ni neku konkurenciju, posebno ako se uzme u obzir EDC, jer automobili s automatskim mjenjačima s dvije spojke obično koštaju dvostruko ili trostruko više nego što Dacija traži za Duster EDC, a to je 140.500 kn. Uz ponešto dodatne opreme koju je imao testirani model, cijena se popela na još uvijek vrlo prihvatljivih 151.412 kn. Uzevši u obzir četiri godine garancije koju Dacija nudi, jasno je zašto se mnogi hrvatski, ali i europski kupci sve više odlučuju upravo za njihove modele.

Za: prostran, praktičan, zahvaljujući EDC mjenjaču vrlo ugodan i štedljiv u vožnji
Protiv: u interijeru materijali ipak zaostaju za konkurentima, šteta je što se EDC nudi samo u verziji s prednjim pogonom

Cijene doplata na testnom vozilu
Paket Look: Mat krom vanjska osvrtna ogledala, uzdužni krovni nosači, ukrasni prag i zaštitna SUV obloga sprijeda/straga, dodatno zatamnjena stakla, ukrasni kromirani završetak ispušne cijevi – 3.300 kn
Kartografija istočne Europe – 750 kn
Paket Media NAV Evolution: multimedijski sustav Media NAV Evolution sa zaslonom osjetljivim na dodir i komandama na upravljaču, kartografija Adriatik – 2.200 kn
Stražni parking senzori + kamera za vožnju unatrag – 2.200 kn
Metalik boja Cosmos plava – 3.400 kn

The post Dacia Duster 1.5 dCi 110 EDC Laureate appeared first on Koji auto?.

Sandero je prošao dalek put, od predmeta sprdnje u starom Top Gearu kada je May u svakoj epizodi govorio o novitetu tada tek pristiglom na Otok, do jednog od stupova prodaje na kojem se bazira uspjeh ove budget marke francuskog Renaulta. Stoga je na bogatim tržištima trebalo dosta vremena da se Dacia etablira, prvenstveno zbog smiješno niskih cijena zbog kojih je i bilo nedoumica kod kupaca kakav se to novi auto može kupiti primjerice za 6.000 funti. Zato mi nismo imali takvih problema, kao ni zemlje u popularnom „regionu“ koje su objeručke prihvatile Renaultovu provjerenu tehnologiju zapakiranu u nešto drugačiji omot. Ali s uspjehom u prodaji došle su i nove verzije pa tako skoro svaki model u Dacijinoj ponudi ima sada i Stepway izvedbu.

Malo podignuta karoserije s plastičnim štitnicima blatobrana koji vizualno, ali i funkcionalno od normalnog auta čine neki kvazi SUV (za sve one koji si ne mogu priuštiti Dustera) kojim će se bez problema moći uputiti u svoj vinograd ili polje, bez da se ošteti donji postroj. Tu su još i krovni nosači koji također podižu ukupan dojam cijelog vozila te sivi vanjski retrovizori. Ono što je nekad davno bila „četvorka“ koju i dan danas koriste istarski tartufari, to bi mogao uskoro postati Sandero Stepway, auto za svaki dan koji može poslužiti i kao radno vozilo.

Dizajnerski osim navedenih razlika u odnosu na normalni Sandero baš i nema. S redizajnom došla su nova svjetla koja sad imaju i LED-ice i modernija maska, dok se u interijeru dogodila jedna veća promjena. Truba više nije kao u nekadašnjim Renaultima na ručici pokazivača smjera, već kao i kod 99% drugih automobila, u središtu upravljača. Sjedi se i dalje dosta visoko kao i kod običnog Sandera, no uz malo vježbe i truda oko namještanja svatko će ubrzo naći pogodnu poziciju za vožnju. Ipak, malo više mogućnosti podešavanja, posebno upravljača ne bi bilo naodmet, ali negdje se očito mora i štedjeti da bi cijena i dalje ostala prihvatljiva širokim narodnim masama. Interijer vas neće oboriti s nogu svojim uređenjem i tvrdom plastikom, ali u Daciji bi bilo pogrešno očekivati nešto drugačije od toga. Za šminku ima puno drugih modela na tržištu, onaj tko bira iz Dacijinog izloga zna zašto to radi i što očekuje za svoj novac, a za njega se dobiva dosta.

Nekad je Dacija bila korištena za reciklažu, odnosno korištenje zaostalih motora i ostalih mehaničkih dijelova iz Renaultove game koji više nisu bili za uporabu u novim modelima pa su motori uglavnom bili jednu ili dvije generacije stariji od onih u Cliu. Danas to više nije slučaj pa u ovom Sanderu kuca vrlo moderno trocilindrično srce osnaženo turbo punjačem. Iz njegovih 900 ccm izvučeno je 90 KS, što litarsku snagu stavlja na više nego solidnih 100 KS po litri obujma. Ono što je još važnije je da je s tim motorom Sandero Stepway vrlo živahan i zabavan autić. U gradu  mu gotovo nema premca, jer nešto dulji hod amortizera idealno odgovara naših razrovanim prometnicama i cijelom dijapazonu „ležećih policajaca“ kojima obiluje Bandić City.

I dok s drugim autima morate pažljivo pristupiti  svakome od njih, za Sandero nijedan ne predstavlja problem. Ista stvar je i s penjanjem na rubnjake. Gume s dosta visokim profilom za današnje standarde bez problema će savladati sve urbane prepreke koje možete staviti pred njih. Sa solidnim temperamentom (11 sekundi do stotke) ovaj Sandero je skoro idealno prijevozno sredstvo za grad. Kažemo skoro, jer mu do idealnog nedostaje šesti stupanj prijenosa. Zbog tog nedostatka peti je neprirodno produžen kako bi se okretaji i potrošnja držali u razumnim okvirima kada izađete na autocestu pa ako vam dođe da iz „četvrte“ prebacite u „petu“ u gradu, to možete napraviti na svega nekoliko mjesta, jer ispod 80 km/h motor se jednostavno uguši na turama ispod 2000 okretaja.

Iz tog razloga „četvrtu“ treba malo više rastegnuti, a tada ste već u opasnoj zoni prekršaja na skoro svim gradskim prometnicama. Zato je gradska potrošnja nešto veća nego što bi se očekivalo od ove inače dobro pogođene kombinacije karoserije i  motora. 7,3 litre bila je neka norma u gradskoj vožnji, dok se dobrim držanjem tempa, kako bi peti stupanj bio u upotrebi na otvorenoj cesti potrošnja može smanjiti za još dvije litre od navedene brojke.

Ukupan dojam Sandera Stepway svakako je pozitivan. Za okruglih 100.000 kuna, s uračunatim dodacima poput parking senzora, kamere za vožnju unazad, Media Nav Evolution infotainment sustavom s kartama Adriatika i istočne Europe, ovakav Sandero stvarno predstavlja dobru vrijednost za uloženo. Ako tražite solidnog suputnika kroz svakodnevan život i povremeno silazite i s asfalta, onda je stvarno teško sjetiti se bolje ponude od ove iz Dacije.

Za: atraktivan izgled, živahan motor, upotrebljivost i izvan asfalta, povoljna cijena za to što nudi
Protiv: malo zastarjeli interijer s tvrdim plastikama, mogućnosti podešavanja upravljača, nedostatak  šestog stupnja prijenosa

The post Dacia Sandero Stepway 0.9 tCe Prestige appeared first on Koji auto?.

Sve se to počelo mijenjati u prvoj polovici prošloga desetljeća kada su prvi mjenjači s dvije spojke zaživjeli u cjenovno pristupačnim automobilima. Naravno, za prodor istih u široke palete kompaktnih i gradskih automobila prvenstveno treba zahvaliti famoznom DSG-u iz VW grupacije koji je dokazao da auti s automatskim mjenjačima mogu biti brži u ubrzanju, a štedljiviji u potrošnji od jednakih modela koji koriste ručne mjenjače. Malo pomalo skoro svi europski proizvođači izbacili su neku svoju izvedenicu ovakvih mjenjača pa i Renault sa svojim EDC. Ipak, još uvijek su automobili s takvim mjenjačima otprilike 15.000 kuna skuplji od svoje manualne braće.

I dok se ta razlika gubi na autu od 200, 300 ili više tisuća kuna, cjenovno pristupačni modeli poput Dacie koji do registracije koštaju osjetno manje od 100 tisuća kuna ne mogu si priuštiti taj luksuz. Ako ipak želite ili iz nekog razloga morate voziti automatik, jeftino rješenje nudi robotizirani mjenjač nazvan Easy-R. Oni koji dulje pamte sjetit će se prve generacije Twinga koji se nudio u Easy izvedbi i koji je koristio zapravo isti manualni mjenjač kao običan Twingo, samo što je izmjene obavljao sam, a na podu nisu bile tri pedale, već samo dvije.

Otprilike to je slučaj i kod našeg Sandera kojeg danas testiramo. Kako je o Sanderu više manje sve poznato, a riječ je o najnovijoj inkarnaciji vrlo popularnog Dacijinog modela, nećemo previše vremena trošiti na upoznavanje s njim. Osim što možemo zaključiti da je redizajn Sandera itekako uspješan, jer nam se do sada još nikada nije dogodilo da nas zaustavljaju ljudi i s radoznalošću ispituju o novom Sanderu. A onda kada čuju da s turbo benzinskim motorom i automatskim mjenjačem košta 88.661 kn, jasno je da zdrav razum nalaže bolje razmišljanje prilikom kupovine.

Standardna je dvojba kupaca u tom cjenovnom razredu da li kupiti novi auto ili neki rabljeni više klase. Obzirom na pravu navalu starih krama iz raznih dijelova Europe, na naše je tržište stiglo svega i svačega, uglavnom iz razno raznih rent-a-car firmi, leasing kuća ili drugih vozila s preko 200.000 kilometara. Pa kada takav ušminkani auto pred kojim je lako pokleknuti prvi put dođe na servis, često se zna dogoditi da oduševljenje novog vlasnika prijeđe u očaj. Da to ne bi bio slučaj, tu je Dacia koja se kod nas, ali i vani etablirala kao zdravorazumska opcija ako se ne možete ili jednostavno ne želite razbacivati novcem. Provjerena mehanika iz Renaulta svoju drugu mladost obično doživljava u Dacijama, no ovaj put je u akciji i potpuno aktualan 0.9 litreni turbo benzinac koji sa svojih 90 KS nudi više nego solidne performanse za svakodnevne zadatke. A kako se snalazi u ulozi s automatskim mjenjačem?

Morate biti spremni na kompromise. Jasno je da od auta koji košta manje od 90.000 kuna ne možete očekivati jednaki dojam vožnje kao kod nekog modela s automatikom s dvije spojke. Recimo to ovako, ako niste navikli na najnovije trendove po tom pitanju, onda vas Easy-R neće razočarati. Dapače, za gradske vožnje dokazano je da vozači koji voze automatike imaju oko četiri otkucaja niži puls u vožnji od onih koji voze manualce. To znači da su u vožnji mirniji i pod manje stresa. Auto se sigurno neće ugasiti na semaforu, a ne morate ni pri kočenju brinuti o „šaltanju“ naniže. Osjećaj je potpuno isti kao kod normalnog Sandera, a razlog je način na koji predmetni mjenjač radi. U osnovi je to isto tako ručni mjenjač kojim upravlja elektronika, no proces izmjena je potpuno isti kao kod ručnog. To znači da auto sam oduzima gas, obavlja odvajanje spojke od motora, prebacuje u sljedeći viši ili niži stupanj i opet otpušta spojku. Taj proces traje otprilike kao i kad jednaki zadatak obavljate na ručnom mjenjaču, samo što ovdje izgleda kao da traje dulje jer vi niste zauzeti nijednom od tih radnji.

Sama vožnja zahtijeva period privikavanja jer da bi se sve to odvijalo što glatkije, treba oprezno postupati s gasom, gotovo kao i kod normalnog mjenjača. A za to treba malo prakse, jer kad napravite par stotina kilometara u Sanderu Easy-R znat ćete po zvuku kada možete očekivati izmjenu stupnja i tada pravovremeno odreagirati pedalom gasa i vožnja će biti glatka kao i kod iskusnog vozača s normalnim mjenjačem. Nikako ne bi preporučili vožnju u Eco modu, jer ušteda od kojeg decilitra nije vrijedna gušenja motora koje se događa prilikom prebacivanja u viši stupanj prijenosa. Tada auto doslovno zamre i treba mu sekunda dvije da se oporavi i krene opet ubrzavati. Puno je bolje voziti u standardnom modu jer tada temperament malog turbaka i njegova suradnja s automatikom puno bolje funkcioniraju. Jednom u petom stupnju prijenosa vožnja je identična normalnom Sanderu s istim motorom. A kad shvatite kako radi Easy-R, vožnja može biti ugodna pa čak i sportska, no tada morate ručno prebacivati stupnjeve. Peti stupanj je dug zbog što manje potrošnje i zato ako u gradu stignete do njega nemojte očekivati čuda po pitanju elastičnosti. Ali zato na otvorenoj cesti ako držite tempo dovoljan da okretaji nisu ispod 2000, možete krstariti zavojima stare riječke ceste s minimalnom potrošnjom goriva.

Dacia Sandero kod nas se dobro snašla na tržištu. Privlačan izgled, dobra funkcionalnost i niska cijena aduti su koje je teško pobiti argumentima. Naravno da ima i nedostataka, poput završne obrade koja nije na nivou razvikanijih konkurenata, ali zapravo to i nisu konkurenti ako gledamo cijenu koju plaćate. S automatskim mjenjačem Sandero je dobio još jednu dimenziju više koja bi mogla privući neke nove kupce.

Za: privlačan izgled, solidna vozna svojstva, niski troškovi, komocija automatika, cijena
Protiv: završna obrada, nespretno izveden gornji kut stražnjih vrata

The post Dacia Sandero 0.9 TCe Easy-R Laureate appeared first on Koji auto?.

Ipak, u takvim uvjetima uvijek se nađu marke koje zahvaljujući prilagođenim modelima odlično gađaju upravo potrebe takvih osiromašenih tržišta i koje su se u ovih osam godina etablirale iz autosajdera u ozbiljne učesnike tržišnog natjecanja kod nas, ali i na puno bogatijim tržištima gdje se auti ne kupuju srcem nego razumom.

Svakako najbolji primjer takve marke je Dacia, koja se od predmeta sprdnje sa Solenzama početkom 2000-ih prometnula u vrlo zanimljivu marku pod Renaultovom kapom koristeći njihovu provjerenu mehaniku. Popriličan broj modela koje sada Dacia nudi svakako je pridonio etabliranju marke na našem, ali i na razvijenim tržištima. Obzirom da se kod nas kupuje uglavnom samo jedan auto za obitelj i sve ostale potrebe, jasno je da taj auto mora nuditi što više mjesta (i po mogućnosti što manje trošiti) te što bolje držati vrijednost prilikom daljnje prodaje. Idealno bi bilo imati neki karavan, po mogućnosti dizelskog motora, što dulje garancije i što bolje opreme. Dacia Logan MCV s 1,5-litrenim dizelskim motorom ispunjava sve ove zahtjeve bez problema.

Kakav je iznutra?

Druga generacija Logana osjetan je napredak po pitanju izgleda u odnosu na prvu pa se sad neće „iz aviona“ vidjeti da ste izabrali jednu od najpovoljnijih kupnji na tržištu. Moderniji izgled sprijeda, prostrana kabina i ogroman prtljažnik od 573 litre svakako će razveseliti odrasle, ali i djecu koja će moći na odmor ponijeti skoro sve što si zamisle.

Za ture gdje nema putnika straga, obaranjem stražnjih naslona prtljažnik se povećava na impresivnih 1.515 litara pa ako trebate opskrbiti vikendicu ili preseliti prijatelja, Logan MCV će i to odraditi bez problema. Nosivost od 500 kg tereta svakako će oduševiti obrtnike ili građevinare kojima će Logan MCV uz obiteljske namjene poslužiti i za posao. Treba spomenuti i da je karoserija od tla izdignuta za 15.5 cm, što već zalazi u zonu SUV-ova ili crossovera, pa tako ni rupe na cesti ili penjanje po rubnjacima neće biti problem.

Što se tiče kabine, tu nema nekih velikih iznenađenja. Siva plastika djeluje solidno, no neće vas baciti u trans svojom otmjenošću, ali to se ni ne očekuje od vozila u ovom cjenovnom rangu. Važno je da auto pruža udoban smještaj za četvero, solidne performanse uz malu potrošnju i da bude pouzdan kroz vijek eksploatacije.

Kakav je u vožnji?

Pokreće ga provjereni 1,5-litreni dCi od 90 KS, što predstavlja vrh ponude u Daciji. Ako sumnjate u kvalitetu istoga, recimo da se u Mercedes A i B klase ugrađuje upravo taj motor, samo u verziji sa 109 KS. Osamventilac s jednom bregastom osovinom primjer je jednostavnosti i pouzdanosti, po čijim su se iskustvima poveli i drugi proizvođači sličnih motora (PSA, Ford). Snaga je dostupna s minimalnom zadrškom, a njegovih 220 Nm pružaju Loganu sasvim solidne performanse, ne toliko na papiru (0-100 za 12.1 sekundu) koliko u praksi. Lagana karoserija ne predstavlja mu opterećenje pa ako ste sami u vozilu možete juriti prilično brzo, a pretjecanja obavljati bez ikakvih problema.
Upravo te srednje brzine mu odlično leže i tu motor daje najbolje od sebe, što se manifestira i u vrlo niskoj potrošnji. U gradu nismo uspjeli potrošiti više od 5,8 litara (dio te vrijednosti ide na dušu start-stop sustava). Drugim riječima, na otvorenoj cesti rezultat od manje od 5 litara nije nikakva utopija, što pak uz spremnik od 50 litara daje doseg od 1000 kilometara. Ovako niskoj potrošnji doprinose i prijenosi u mjenjaču koji su dosta „dugo“ proračunati, posebno peti koji u gradu gotovo da i ne možete koristiti jer dolazi do neugodnih rezonancija, a okretaji padnu na malo iznad 1000. Šeststupanjski mjenjač bi to svakako riješio, no ni Clio u svojoj najnovijoj varijanti ne nudi takav mjenjač pa ga ne možemo očekivati ni u Loganu MCV.
U vožnji je predvidljiv i vrlo siguran, ukoliko ne pretjerujete preko svih granica. Dobroćudno podešen ovjes znači da će Logan poduravljati u zavojima, ali ni blizu koliko je to činio njegov prethodnik. Dovoljno je samo popustiti gas da bi se „nos“ vratio u putanju, dok dugi stražnji dio stabilizira zadnju osovinu, posebno ako nije prazan. Dosta „težak“ volan pravo je otkrivenje nakon brojnih modernih gradskih autića kojima je volan tako lagan da nemate uopće osjećaja što se događa pod prednjim kotačima i u kojem smjeru su okrenuti. I mjenjač pruža solidan otpor, tako da nećete biti u dvojbi jeste li uspjeli promijeniti stupanj ili ne.

Trebam li ga kupiti?

Ako trebate solidan i pouzdan auto s puno mjesta za obitelj i prtljagu, a ne želite potrošiti puno novca za novi auto, onda svakako da. Mnogi će radije kupiti neki rabljeni zvučnije marke, no Dacia Logan MCV je jednostavan, iskren auto koji ne skriva svoje skromnije porijeklo, ali nudi zaista puno za uložen novac. Posebno u najbogatijoj opremi Life Plus u kojoj ima i klima uređaj, alu kotače, komande audio uređaja iza volana, putno računalo itd., a uz doplatu i stražnje parking senzore, tempomat i metalik boju. Trogodišnja garancija (100.000 km) svakako će doprinijeti vašem mirnom snu pa ako i vi mislite da je najbolji auto novi auto, onda znate zašto Dacia bilježi takav rast na svim tržištima gdje je prisutna.

Za Prostrana kabina, veliki prtljažnik, snažan i vrlo štedljiv motor, solidna oprema, odlična protuvrijednost za uložen novac

Protiv Zvučna izolacija nije na nivou Clia, kao ni materijali u kabini, peti stupanj je izuzetno „dug“ pa je gotovo neiskoristiv u gradskoj vožnji

The post Dacia Logan MCV 1.5 dCi Life Plus appeared first on Koji auto?.