Alfa Romeo Giulia Veloce Q4 280

Kada smo prošle godine konačno dočekali Giuliu, u ponudi su bili prvo dizelski motori od 150 i 180 KS pa je nas zapala „osnovna“ verzija od 150 KS i s ručnim mjenjačem. Već tada bilo je očito da je Sergio Marchionne s pravom govorio o novom početku za milansku marku.

Sve što smo do tada znali o Alfinim modelima u zadnjih dvadesetak godina, mogli smo spremiti u ropotarnicu povijesti i iznova se upoznati s markom čiji su ljubitelji vjerojatno najveći fanatici u autoindustriji.
I ta Giulia od 150 KS sa stražnjim pogonom i iznimno direktnim volanom pokazala je da se može bez ikakvog kompleksa uhvatiti u koštac s bilo kojim njemačkim konkurentom iz „svetog trojstva“. O tome je svjedočila i cijena koja nije bila niža od one navedenih modela s kojima se trebala ponovno izboriti za svoje mjesto na tržištu. Očito ni podugo izbivanje iz ove kategorije nije pokolebalo Talijane, već su drsko i „u glavu“ krenuli u obračun sa svima.

I to su napravili sa stilom, jer su prvo predstavili Quadrifoglio, top model od 510 KS koji je zavio u crno BMW-ove M modele, Mercedes s AMG-ima i naravno Audi s njegovim RS-ovima. Da sve ne bi ostalo samo na papiru, obavljen je desant na Nordschleife gdje je Giulia Quadrifoglio potukla sve rekorde za automobile s četverim vratima i skinula s trona impresivnu Panameru Turbo S.

Ipak, većina kupaca Alfa Romea kupit će neku slabiju verziju, ali sportske aspiracije moraju biti prisutne. Zato je nastala verzija Veloce koju vam danas predstavljamo. Dolazi u dvije izvedbe, kao dizelska od 210 KS i benzinska od 280, koju smo mi imali prilike isprobati.

Osim karakteristične Misano Blu boje u kojoj je lansirana i koja je nevjerojatan magnet za poglede, Veloce karakteriziraju i crni obrub stakala te kočiona kliješta u boji, u ovom slučaju žuta i odlično su se isticala ispod antracitnih kotača. U unutrašnjosti su glavno poboljšanje, u odnosu na standardnu Giuliu, sportska sjedala. Iznimno dobro profilirana, električno podesiva, grijana (kao i upravljač) te nude i lumbalnu podršku koju možete regulirati, dok kod vozačkog možete varirati i širinu bočnih oslonaca, ovisno o vašoj konfiguraciji (da ne kažemo debljini). Odlična stvar i primjer kako možete skrojiti Veloce da vam zaista pristaje kao rukavica.

Kao i kod svake Alfe, glavno se ipak krije ispod prednjeg poklopca gdje nalazimo dvolitreni benzinac s turbo punjačem koji razvija 280 KS. Time se Veloce smjestio točno u sredinu između osnovne Giulie od 150 KS i top modela Quadrifoglio od 510 KS. Bez obzira na afinitete, realno gledano, malo tko će požaliti da Veloceu nedostaje snage ili temperamenta. S deklariranim ubrzanjem do stotke od 5.2 sekunde i najvećom brzinom od 240 km/h čini se idealnim odabirom za svakog pravog Alfista kojem je 100.000 eura ili više ipak previše da bi dobio QV. I što se tiče svakodnevne uporabe, vjerujemo da je Veloce ipak prikladniji za takve zadatke od stvarno ekstremne Quadrifoglio.

Zvuk kojim se javlja je uglađen s malo reskosti koja podsjeća na Maseratijev V8. Uglađen je, ali nagoviješta što se skriva u njemu, a o tome govore i dvije velike ispušne cijevi s kromiranim završecima sa svake strane popriličnog difuzora. Mjenjač je ZF-ov, automatski i ima osam brzina. Kako testirani model nije bio specificiran od strane našeg zastupnika, nedostajale su mu ručice mjenjača iza upravljača, što je inače doplata od oko 2500 kn, ali se kod nas naručuje po defaultu jer se smatra da svaki kupac Alfe Giulie sigurno želi imati i tu mogućnost. Pogon je bio Q4, odnosno na sve kotače, ali s naglaskom na stražnju osovinu do koje snagu prenosi vratilo od karbona, tako da se Giulia u većini slučajeva ponaša kao auto sa 100% stražnjim pogonom. Tek kad dođe do gubitka prianjanja, do 60% snage prebacit će se i na prednju osovinu.

Kao što je običaj kod današnjih Alfi, postoje tri moda vožnje, odnosno odabira na DNA sustavu. Za pohvalu je da sa svakim novim autom koji isprobamo, taj sustav radi sve bolje. Više nema potrebe za vožnjom u D(ynamic), jer i N(ormal) funkcionira savršeno dobro. Reakcije na gas su kakve i očekujete od auta ove snage i tu automatski mjenjač idealno odgovara karakteru Giulie. Da se radi o dobro pogođenoj kombinaciji govori i podatak da je na putu do Milana, mjereno od Buzeta gdje smo ju zadnji put natankali u Hrvatskoj, Giulia Veloce trošila svega 7,5 litara benzina, uz prosječnu brzinu od 110 km/h. Vjerojatno bi ta brojka bila još niža da je motor imao više od 1400 km i da nismo imali zimske gume, tako da po tom pitanju možemo samo pohvaliti uspjeh talijanskih inženjera. U gradskoj gužvi Veloce se zadovoljavala s 12 litara, što također pokazuje uspjeh obzirom na snagu i pogon na sve kotače. Uostalom, ako netko izdvoji 440.000 kn koliko je koštala testirana Giulia s doplatama poput Harman Kardon ozvučenja i još par detalja, onda mu sigurno ovakva potrošnja neće biti prepreka.

Posebno se to odnosi na one prilike kada selektor DNA prebacite u D. Tada je reakcija na gas još agresivnija, volan se ukruti, ali najviše impresioniraju trenutne izmjene stupnjeva koje bivaju popraćene naglašenim udarcima u vaša leđa. U tom slučaju je najbolje stupnjeve mijenjati sekvencijski, ručicom mjenjača u stilu rally vozača. Povlačenjem ručice prema sebi u viši stupanj prilikom ubrzanja osjetite G silu koja vas stišće u sjedalo te pri kočenju u niži stupanj, kada vam kočenje tjera tijelo prema naprijed. I tada se zapravo najbolje vidi kako je dobro izbalansiran Veloce, jer čak ni po snijegu koji smo doživjeli u Gorskom Kotaru nije bilo podupravljanja, već smo sigurno pretjecali sve ostale na staroj riječkoj od Grobnika do Delnica. Tada smo isprobali i A(dvanced efficiency) i primijetili da je mjenjač izrazito nježan te da su promjene postale gotovo neprimjetne.

Da se radi o pravom vozačkom autu, nema nikakve sumnje. Mnogi bi rekli da je kabina skučena jer imate dojam da vas cijeli auto grli, ili da su stakla premala u odnosu na današnje prozore kakve znamo naći u određenim segmentima, no za pravu sportsku limuzinu ovo je idealna mjera. I straga će se moći smjestiti dva odrasla putnika zahvaljujući najduljem međuosovinskom razmaku u svojoj klasi, no bit će još bolje ako su u pitanju djeca. S prtljažnikom od 480 litara nećete imati problema ni ako idete na dulji put kao što smo mi išli.

Da rezimiramo, Alfa je s Giuliom napravila dobar posao, a Veloce je po nama ona prava mjera koja savršeno karakterizira njezin sportski pedigre sa svakodnevnom upotrebljivošću. Ukoliko ste ovisnik o dizelašima, imate 210 KS snažni dizelaš, ako ste ipak stari Alfist ili težite najnovijim trendovima, onda je ovaj benzinac kao stvoren za vas. Ono o čemu definitivno ne morate brinuti, ako ju uzmete u ovoj boji, da ćete biti neprimijećeni. U Zagrebu su nas zaustavljali u vožnji samo da izraze oduševljenje Veloceom, a u Milanu su prolaznici mahali i tjerali nas da ju „stisnemo“ samo da ju vide i čuju na djelu.

Možda se cijena na prvi pogled čini paprena, ali ako uzmete neki sličan (uglavnom osjetno slabiji) model BMW-a ili Mercedesa, cijene sa usporedivom opremom bit će još više uz slabije performanse, a sigurno nećete naići na tako pozitivan prijem kod ostalih sudionika u prometu.

Za: dizajn, atraktivnost, odlična oprema, perfektna sjedala, izvanredne performanse uz prihvatljivu potrošnju
Protiv: nedostatak ručica za ručne izmjene stupnjeva iza upravljača u testnom modelu, nemogućnost isključivanja ESP-a, cijena (nažalost uvjetovana ekstremnim poreznim davanjima)