Abarth – najuspješnije ime automobilizma

Kada se govori o utrkama i auto sportu, prve asocijacije su svakako Ferrari, Maserati, Porsche, Bugatti… Vjerovali ili ne, ime koje se najviše puta spominje kada se zbrajaju pobjede na raznim utrkama nije nijedno od ovih, već Abarth.

Abarth uz svoje ime veže 7400 pobjeda na raznim utrkama. Oni malo duljeg pamćenja sjetit će se da su utrke 70-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća u Europi obilježili mali, ali žestoko nabrijani „Fićeki“. Iako su s popularnim Fićom kojeg smo svi znali dijelili uglavnom karoseriju, mnogi su vlasnici pokušavali nabaviti u Italiji razne dijelove s potpisom Abarth kako bi povećali snagu svojeg cestovnog ljubimca. U to doba su nabrijani Fićeki tj. Abarthi počinjali sa snagama od 44 KS (što danas zvuči smiješno, ali sjetite se veličine tih automobila, i još važnije, njihove težine), dok su pravi natjecateljski modeli u tim karoserijama razvijali i 88 (850 TC) ili čak 120 KS (1000 TC). Pa kad na to dodate sve četiri disk kočnice, mjenjač s pet brzina, spuštenu karoseriju s proširenim blatobranima, nezavisan ovjes i motor i pogon straga, dobili ste malu i okretnu zvijer koja je bila kao stvorena za utrke. Kako je do svega toga uopće došlo?

Karl Abarth rodio se prije točno 108 godina, 15.11.1908. u Beču. Sa 17 godina postao je šegrt u lokalnoj radioni gdje je stvarao rame za bicikle i motocikle u talijanskom gradiću Castagni. Nakon dvije godine vratio se u rodnu Austriju i zaposlio se u Motor Thun tvornici motocikala. Tada je odlučio postati natjecatelj na motociklističkim utrkama. Već slijedeće godine osvaja svoju prvu pobjedu u Salzburgu, vozeći britanski James.

Uspjesi su se nizali i postao je peterostruki prvak Europe. 1934. godine upoznao se s obitelji Porsche i to je prijateljstvo trajalo do kraja njegovog života.

Recesija je pogodila Austriju i Njemačku i Karl se preselio u Italiju kako bi nastavio sa svojim utrkama i tamo postao Carlo Abarth. Početkom Drugog svjetskog rata, na jednoj utrci koja se održavala na tlu bivše Jugoslavije, Carlo je doživio tešku nesreću i tu je ostao hospitaliziran cijelu godinu. Kako je počeo rat, i kada je vidio da je Italija na strani nacista, Carlo ostaje do kraja rata u Jugoslaviji gdje surađuje s istaknutim inženjerom Ignazom Vokom. Zajedničkim su snagama radili na automobilskim motorima pokretanim kerozinom. Upravo je tada Carlo usavršio svoju tehniku prilagođavanja i tuniranja motora. Kada je nakon rata Ferry Porsche (sin Ferdinanda) pokušavao pokrenuti Porsche tvornicu, Carlo postaje zajedno s Rudolfom Hruškom voditelj talijanske podružnice Porsche dizajna. Tada je industrijalac Piero Dusio poželio da mu konstruiraju trkaći auto, no jedino u koga je imao povjerenja bio je Ferdinand Porsche. Problem je bio u tome što je Ferdinand bio u francuskom zatvoru, kao navodni ratni zločinac.

Carlo Abarth

Tada je Ferry rekao Dusiu da mu pomogne izvući oca iz zatvora i da će mu napraviti auto kakav želi. Abarth je Dusiov novac, zajedno s onim grofa Giovanni Luranija predao francuskom trkaču Louisu Chironu (sjećate se imena Bugattija, nasljednika Veyrona?) koji je predao obveznicu za oslobađanje Ferdinanda Porschea iz zatvora. Dusio je uvjerio Carla da dođe raditi u njegovu novu tvornicu Cisitaliu, u kojoj je Abarth postavljen za tehničkog i trkaćeg direktora. Tu upoznaje i Tazia Nuvolarija, talijansku legendu auto sporta, i jednog od svakako najvećih vozača svih vremena. Nuvolari postaje vozač Scuderie Abarth i upravo u jednom Abarthu završava karijeru 1949.

Cisitalia je prestala s radom, a sve ostatke ove kompanije Carlo je preuzeo i oformio svoju tvrtku. Prvih par godina bilo je vrlo teško i Carlo se financirao proizvodnjom dijelova, poput ispušnih sistema i ostalih dijelova za tuniranje da bi financirao svoje natjecateljske projekte. Velika prekretnica bila je 1956. godina kada je FIAT predstavio svoj FIAT 600. Ovaj automobil, od kojeg je kasnije Zastava po licenci radila „Fiću“, omogućio je jeftin auto Talijanima, a Carlu osigurao idealan objekt za modificiranje. Na bazi te šasije nastali su modeli Berlina Corsa, Zagato „Double bubble“, Record Monza, Allemano Spider i Coupé te mnogi drugi.

Abarthi na bazi FIAT-a 600 osvajali su sve što se moglo osvojiti. Primjerice, prva tri mjesta u svojoj klasi (do 750 ccm) na Mille Miglia 1957. godine. Nakon toga dolazi Simca Abarth kojom natjecatelji osvajaju sve što se moglo osvojiti 1962.-1965. u klasi do 1300 ccm. Sa svojim modelima Carlo žari i pali trkalištima svijeta, zadivljujući publiku i zastrašujući konkurente, čak i u većim klasama. Model 850 Corsa dobio je nadimak Nürburgring jer je osvojio prvih osam mjesta na toj utrci 1963. godine u klasi do 1000 ccm.

Broj pobjeda tako je visok jer su se Abarthovim modelima utrkivali gotovo svi, a bili su pristupačni gotovo svakome tko se htio natjecati. Carlo je imao ugovor s FIAT-om da mu za svaku pobjedu ili drugo mjesto na nekoj utrci FIAT isplaćuje 100 dolara, tako da su Abarthi bili prisutni na svim vrstama natjecanja u svim zemljama, brojni u privatnim rukama, ali dogovor je vrijedio i za njihove pobjede.

Slijedeći korak bio je konstrukcija vlastitog automobila, šasije i motora. Proizvodili su svoje automobile i formule u klasi od 1000-2000 ccm, sve dok FIAT nije preuzeo tvrtku 1971. godine. U SAD-u sportska komisija SCCA zabranila je natjecanje Berlina Corsa s Radiale motorom jer se auto pokazao prebrzim za konkurente. Od početnih 28 KS Abarth je nakon prerade iz njega izvukao više od 100 KS. Mnogi stručnjaci se slažu da najveći doseg Carla Abartha nije bilo samo izvlačenje velike snage iz malih motora (u čemu je bio bolji od svih), već i stvaranje izvanredno laganih i aerodinamičnih karoserija. Upravo iz aerodinamičkih potreba su Abarthi imali straga dignut poklopac motora, a ne zbog hlađenja kao što su svi mislili. Abarthove inovacije na području aerodinamike pokazale su se izuzetnim u obaranju brzinskih rekorda kada je surađivao s Farinom, Bertoneom i vrlo uspješno sa Zagatom.

Nakon 1971. godine Abarth i znak sa škorpionom (Carlov horoskopski znak) krasili su najjače verzije FIAT i Lancia automobila, kao i natjecateljskih (sjetite se samo FIAT-a 124 ili 131 koji su harali svjetskim rally stazama) pa do FIAT-a Ritmo 105 ili 130 TC.